"Teško je bilo gaziti po mrtvima, ostaviti iza sebe mrtve. Nije to dva čovjeka ili dvadeset, nego dvije hiljade… šta ću, morao sam…"
Mevludin Orić je rođen u selu Lehovići, opština Srebrenica, gdje je živio i prije rata. Bavio se poljoprivredom i uzgojem duhana. Početkom rata zatekao se u Hrvatskoj, da bi u julu 1992. šumom prešao od Tuzle do Srebrenice.
Nakon pada Srebrenice pridružio se koloni koja je kasnije nazvana "Maršom smrti". Mevludin smatra da je doživio istu sudbinu kao i njegov deda za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Zarobljen je 13. jula 1995. na Konjević Polju i odveden na strijeljanje sa ostalih 2.000 muškaraca koji su krenuli putem "Marša smrti". Za razliku od svog djeda koji nikada nije pronađen, Mevludin je uspio preživjeti streljanje i nakon nekoliko dana hodanja šumom, stiže do slobodne teritorije.
Mevludin je u Srebrenici izgubio oca, brata i amidžića.
Nakon pada Srebrenice pridružio se koloni koja je kasnije nazvana "Maršom smrti". Mevludin smatra da je doživio istu sudbinu kao i njegov deda za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Zarobljen je 13. jula 1995. na Konjević Polju i odveden na strijeljanje sa ostalih 2.000 muškaraca koji su krenuli putem "Marša smrti". Za razliku od svog djeda koji nikada nije pronađen, Mevludin je uspio preživjeti streljanje i nakon nekoliko dana hodanja šumom, stiže do slobodne teritorije.
Mevludin je u Srebrenici izgubio oca, brata i amidžića.