Svaki 1. maj radnici, umjesto nekadašnjeg slavlja, otkako su počele reforme dočekuju nezadovoljni, razočarani i sa strepnjom da će im naredne godine godine biti još teže jer je situacija, naročito od izbijanja globalne ekonomske krize, sve gora umesto da radnička klasa oseti boljitak.
U haotičnoj tranziciji je došlo do drastične preraspodjele tako da je bogatstvo tanušne manjine tajkuna posljedica drastičnog siromašenja ogromne većine građana a ne njihove genijalnosti i pregornog rada.
Situacija u neku ruku podsjeća na prvobitnu akumulaciju kapitala od prije nekoliko vijekova u kojoj su mnogi, iako su bilo formalno jednaki pred zakonom, bili siromašni, nemoćni i tako suštinski obespravljeni.
Osim korištenja rupa u zakonu i raznih monopola za bogaćenje, zbog čega su radnici sve siromašniji, sada se njihovo dalje obespravljivanje i zakonski sankcioniše.
Naime, u nastojanju da podstaknu preduzetništvo i privuku strane investicije, balkanske države su usvojile zakone o radu koji dalje redukuju prava zaposlenih, prebacujući teret reformi na njih a što će dovesti do dodatnog socijalnog raslojavanja.
U Bosni i Hercegovini svakog mjeseca barem hiljadu ljudi dobije otkaz. Samo u Federaciji u prva dva mjeseca ove godine više od pet hiljada ljudi je ostalo bez posla, a više od 12 hiljada ih se prijavilo na biro za zapošljavanje. Istovremeno, dok se stopa nezaposlenosti povećava, socijalne partnere, vlast, poslodavce i sindikate radnika podjelio je prijedlog novog Zakona o radu. Smatra se da izmjene Zakona forsira Međunarodni monetarni fond i da će radnici izgubiti sva prava. Ono što je za sindikaliste nedopustivo, poslodavcima je opravdano, a vlastima nužno. Selma Boračić ima detalje u tekstu Poslodavci: Praksu mijenjati ali ne novim Zakonom o radu.
Prvi maj, radnici u Crnoj Gori dočekali su sa prosječnim platama koje pokrivaju tek polovinu potrošačke korpe. No, uprkos sve težem ekonomsko-socijalnom stanju protesti zaposlenih su sporadična pojava. Novu radničku zebnju izazvala je namjera Vlade i Unije poslodavaca da izmjene postojeći Zakon o radu koji je donesen saglasnošću svih socijalnih partnera – navode sagovornici Dimitrija Jovićevića u priči Ekonomske (ne)prilike koče bolji položaj radnika.
Novim Zakonom o radu, usvojenim u Srbiji prošle godine po hitnom postupku, bitno su umanjena prava i beneficije radnika. Iako ni prethodni zakon nije spriječavao, novi zakon radikalno je povećao eksploataciju radnika, ostavljajući ih na milost i nemilost osionim tranzicionim poslodavcima, za koje Zakon ne predviđa nikakve sankcije. Sindikalni lideri i sociolozi smatraju da je time civilizacijski časovnik vraćen u doba prvobitne akumulacije kapitala. Više u tekstu Branke Trivić Radnici postali nezaštićeno roblje osionih tranzicionih poslodavaca.
Prije nešto manje od godinu dana Sabor Hrvatske usvojio je izmjene Zakona o radu kojima je vladajuća većina lijevog centrau nekim segmentima radno pravo učinila fleksibilnim, u nadi da će podstaknuti privredu i smanjiti broj nezaposlenih. Već tada izmjenama nisu bili zadovoljni ni sindikati, ni poslodavci niti stručnjaci, očekivani rezultati nisu postignuti, a da je tim izmjenama pogoršan položaj stanovništva koje živi od plate – to u tranzicijskom svijetu ionako nije vijest. Pojedinosti ima Enis Zebić u priči Fleksibilizacija radnog zakonodavstva – zbilja ili iluzija.
Produženo radno vrijeme, nedostatak ugovora, neredovno plaćanje, samo su neke od povreda zakona od strane kosovskih poslodavaca prema njihovim radnicima, pogotovo u privatnom sektoru. Prava radnika se najmanje poštuju u građevinskoj industriji. Pročitajte tekst Amre Zejneli Sindikat upozorava na degradaciju radnika privatnog sektora.
Situacija u neku ruku podsjeća na prvobitnu akumulaciju kapitala od prije nekoliko vijekova u kojoj su mnogi, iako su bilo formalno jednaki pred zakonom, bili siromašni, nemoćni i tako suštinski obespravljeni.
Osim korištenja rupa u zakonu i raznih monopola za bogaćenje, zbog čega su radnici sve siromašniji, sada se njihovo dalje obespravljivanje i zakonski sankcioniše.
Naime, u nastojanju da podstaknu preduzetništvo i privuku strane investicije, balkanske države su usvojile zakone o radu koji dalje redukuju prava zaposlenih, prebacujući teret reformi na njih a što će dovesti do dodatnog socijalnog raslojavanja.
U Bosni i Hercegovini svakog mjeseca barem hiljadu ljudi dobije otkaz. Samo u Federaciji u prva dva mjeseca ove godine više od pet hiljada ljudi je ostalo bez posla, a više od 12 hiljada ih se prijavilo na biro za zapošljavanje. Istovremeno, dok se stopa nezaposlenosti povećava, socijalne partnere, vlast, poslodavce i sindikate radnika podjelio je prijedlog novog Zakona o radu. Smatra se da izmjene Zakona forsira Međunarodni monetarni fond i da će radnici izgubiti sva prava. Ono što je za sindikaliste nedopustivo, poslodavcima je opravdano, a vlastima nužno. Selma Boračić ima detalje u tekstu Poslodavci: Praksu mijenjati ali ne novim Zakonom o radu.
Prvi maj, radnici u Crnoj Gori dočekali su sa prosječnim platama koje pokrivaju tek polovinu potrošačke korpe. No, uprkos sve težem ekonomsko-socijalnom stanju protesti zaposlenih su sporadična pojava. Novu radničku zebnju izazvala je namjera Vlade i Unije poslodavaca da izmjene postojeći Zakon o radu koji je donesen saglasnošću svih socijalnih partnera – navode sagovornici Dimitrija Jovićevića u priči Ekonomske (ne)prilike koče bolji položaj radnika.
Novim Zakonom o radu, usvojenim u Srbiji prošle godine po hitnom postupku, bitno su umanjena prava i beneficije radnika. Iako ni prethodni zakon nije spriječavao, novi zakon radikalno je povećao eksploataciju radnika, ostavljajući ih na milost i nemilost osionim tranzicionim poslodavcima, za koje Zakon ne predviđa nikakve sankcije. Sindikalni lideri i sociolozi smatraju da je time civilizacijski časovnik vraćen u doba prvobitne akumulacije kapitala. Više u tekstu Branke Trivić Radnici postali nezaštićeno roblje osionih tranzicionih poslodavaca.
Prije nešto manje od godinu dana Sabor Hrvatske usvojio je izmjene Zakona o radu kojima je vladajuća većina lijevog centrau nekim segmentima radno pravo učinila fleksibilnim, u nadi da će podstaknuti privredu i smanjiti broj nezaposlenih. Već tada izmjenama nisu bili zadovoljni ni sindikati, ni poslodavci niti stručnjaci, očekivani rezultati nisu postignuti, a da je tim izmjenama pogoršan položaj stanovništva koje živi od plate – to u tranzicijskom svijetu ionako nije vijest. Pojedinosti ima Enis Zebić u priči Fleksibilizacija radnog zakonodavstva – zbilja ili iluzija.
Produženo radno vrijeme, nedostatak ugovora, neredovno plaćanje, samo su neke od povreda zakona od strane kosovskih poslodavaca prema njihovim radnicima, pogotovo u privatnom sektoru. Prava radnika se najmanje poštuju u građevinskoj industriji. Pročitajte tekst Amre Zejneli Sindikat upozorava na degradaciju radnika privatnog sektora.
