.jpg)
Imigranti s Kosova do sada nisu imali većih problema da ilegalno pređu granicu sa Mađarskom. Reporter Idro Seferi proveo je tri dana sa njima i u ekskluzivnoj reportaži za N1 zabiljležio je na koji način se kosovski Albanci dovijaju da stignu do zapadne Evope.
Kada dođu do granice, imigranti s Kosova traže savjet kuda je najbezbjednije proći. Za oko 150 eura tzv. vodiči iz Subotice pokazuju im put koji vodi kroz šumu. Granicu prelaze i noću i danju, a uglavnom nemaju velikih prepreka.
"Radio sam na Kosovu, imao sam dvije radnje, posao mi je propao. Veliki su bili troškovi, nisam imao izbora. Rekao sam da će samo Bog biti sa mnom i poveo sam ženu i djecu i krenuo na put", kaže jedan od imigranata.
Kada pređu granicu, u potrazi su za asfaltnim putem koji će ih odvesti do Segedina. Ne znajući koliko je daleko taj grad na jugu Mađarske, izloženi su policijskim patrolama uz put. One koji nemaju sreće, policija privede i šalje u prihvatne centre širom Mađarske.
.jpg)
Lokalne vlasti predlažu radikalna rješenja
"Možemo da primenimo američko rješenje na granici sa Meksikom, oni su podigli ograde. Slično je uradila Bugarska na granici sa Turskom, i mi možemo da uradimo sličnu stvar", navodi Laslo Torockai.
Kako je imigranata puno, policija nema mogućnost da sve koje je privela i procesuira, već oni na ulici čekaju policijski prevoz. Pošto nemaju gdje da ih smjeste, oni dobijaju potvrdu o odlasku u prihvatne centre, uz koju mogu da besplatno koriste voz. Umjesto da se upute u prihvatni centar, većina pokušava da stigne do Budimpešte.
"Nezaposlenost je velika, omladina nema šta da radi. Lopovi vode zemlju i maksimalno su korumpirani i narod zbog njih odlazi", smatra jedan od imigranata.
.jpg)
1.000 dnevno pređe granicu
Dok voz kreće ka Budimpešti, u granični pojas pristižu novi imigranti. Kažu da je noću lakše, jer policija tada ne patrolira. Traže taksi ili smještaj.
Podaci policije Mađarske govore da oko 1.000 ljudi dnevno pređe granicu. Veliki dio stigne do Budimpešte. Tu vrebaju priliku da na železničkoj stanici uđu u voz za Minhen. Jedini problem je u policijskim patrolama, koje legitimišu ljude za koje pomisle da su azilanti. Oni koji izbjegnu kontrole i stignu do Njemačke, pomoć će uglavnom potražiti kod svojih rođaka.
Pogledajte prilog Idra Seferija.
"Radio sam na Kosovu, imao sam dvije radnje, posao mi je propao. Veliki su bili troškovi, nisam imao izbora. Rekao sam da će samo Bog biti sa mnom i poveo sam ženu i djecu i krenuo na put", kaže jedan od imigranata.
Kada pređu granicu, u potrazi su za asfaltnim putem koji će ih odvesti do Segedina. Ne znajući koliko je daleko taj grad na jugu Mađarske, izloženi su policijskim patrolama uz put. One koji nemaju sreće, policija privede i šalje u prihvatne centre širom Mađarske.
Lokalne vlasti predlažu radikalna rješenja
"Možemo da primenimo američko rješenje na granici sa Meksikom, oni su podigli ograde. Slično je uradila Bugarska na granici sa Turskom, i mi možemo da uradimo sličnu stvar", navodi Laslo Torockai.
Kako je imigranata puno, policija nema mogućnost da sve koje je privela i procesuira, već oni na ulici čekaju policijski prevoz. Pošto nemaju gdje da ih smjeste, oni dobijaju potvrdu o odlasku u prihvatne centre, uz koju mogu da besplatno koriste voz. Umjesto da se upute u prihvatni centar, većina pokušava da stigne do Budimpešte.
"Nezaposlenost je velika, omladina nema šta da radi. Lopovi vode zemlju i maksimalno su korumpirani i narod zbog njih odlazi", smatra jedan od imigranata.
1.000 dnevno pređe granicu
Dok voz kreće ka Budimpešti, u granični pojas pristižu novi imigranti. Kažu da je noću lakše, jer policija tada ne patrolira. Traže taksi ili smještaj.
Podaci policije Mađarske govore da oko 1.000 ljudi dnevno pređe granicu. Veliki dio stigne do Budimpešte. Tu vrebaju priliku da na železničkoj stanici uđu u voz za Minhen. Jedini problem je u policijskim patrolama, koje legitimišu ljude za koje pomisle da su azilanti. Oni koji izbjegnu kontrole i stignu do Njemačke, pomoć će uglavnom potražiti kod svojih rođaka.
Pogledajte prilog Idra Seferija.
