Na nekoliko stotina metara od graničnog prijelaza sa Kosovom u selu Merdare kod Kuršumlije, ekipa lista "Alo" srela je porodicu koja je krenula u nepoznato iz rodne Đakovice. Vidno uplašeni i već pomalo umorni od puta, iako su praktično na početku avanture i neizvjesnosti koja ih očekuje, prvo kažu da su krenuli u Beograd kod sestre.
U toku razgovora na lošem srpskom jeziku, ipak otkrivaju da čekaju ugovoreni taksi iz Kuršumlije koji će ih za 300 eura voziti do Subotice. Mladić od tridesetak godina, njegova supruga, sestra, brat i dvoje djece od osam i 11 godina kažu da se na Kosovu teško živi i da su zato odlučili da sreću potraže daleko od svoje kuće u kojoj je ostala još samo majka. Na ideju su došli nakon što je porodica iz njihovog komšiluka još prije mjesec i više dana uspjela da se domogne jedne evropske zemlje.
"U Đakovici, kao i svuda na Kosovu se teško živi. Ne radim ni ja, ni brat, supruga. Niko u kući ne radi, nemamo od čega da se izdržavamo. Ni za 'leba, bre, nemamo, nema ovdje života. Pomogli su nam rođaci iz inostranstva, poslali 1.000 eura da probamo da se domognemo Evrope. Krenuli smo negdje, mada ni sam ne znam kuda", priča nesrećni čovjek koji je sa porodicom u Srbiju ušao legalno.
"Sa kosovske strane izađemo uz ličnu kartu, onda se prijavimo na srpski punkt, gdje dobijemo papir sa kojim možemo da budemo u Srbiji do 15 dana. Uz malo sreće, to će biti dovoljno da nastavimo dalje", kaže čovjek.
Da su pojačane kontrole na granicama zemalja koje se graniče sa Srbijom, a najviše sa Mađarskom, govori i nezvanični podatak da je tokom vikenda nekoliko autobusa sa Albancima vraćeno na Kosovo. Radi se o ljudima koji su uhvaćeni prilikom ilegalnog prelaska na Mađarskoj granici i deportovani nazad.
U restoranu blizu granice, potvrđuju da su brojni Albanci posljednjih mjeseci ovdje svratili kako bi popili posljednju kafu i osvježili se pred put i napore koji ih očekuju.
"Na autobuskim stanicama u Prištini i drugim većim gradovima mjesta u autobusima za Beograd se rezervišu po nekoliko dana ranije. Ovdje se teško živi, a mnogi naši rođaci i prijatelji su uspjeli da se snađu i domognu neke od evropskih zemalja. Svi ovi ljudi samo žele da rade i žive od svog rada", kaže stariji čovjek albanske nacionalnosti koji razumije i priča srpski.
Klijenti mlađi Albanci
Na srpskoj strani graničnog prijelaza stotinak metara od punkta policije, ekipa lista "Alo" zatiče čovjeka u vozilu sa prokupačkim tablicama koji čeka zakazanu vožnju Albanaca do Subotice.
"Vozim ih za 300 eura do Subotice. Tamo ih ostavljam i vraćam se nazad po novu turu. Koliko ja znam, u Subotici ih čeka vodič koji ih za 150 do 200 eura u grupama od 10 do 20 ljudi, ilegalno prevodi na mađarsku stranu. Tamo im samo bog pomaže, jer su prepušteni sami sebi, pa kako se ko snađe", kaže vozač.
Ipak, tvrdi da je posla sve manje i da je u početku, prije tri ili četiri mjeseca, kada su Albanci masovno počeli da napuštaju Kosovo, pravio i po dvije ture za 24 časa. Klijenti su najčešće mladi Albanci, mada ima slučajeva i da odlaze čitave porodice.
"U Đakovici, kao i svuda na Kosovu se teško živi. Ne radim ni ja, ni brat, supruga. Niko u kući ne radi, nemamo od čega da se izdržavamo. Ni za 'leba, bre, nemamo, nema ovdje života. Pomogli su nam rođaci iz inostranstva, poslali 1.000 eura da probamo da se domognemo Evrope. Krenuli smo negdje, mada ni sam ne znam kuda", priča nesrećni čovjek koji je sa porodicom u Srbiju ušao legalno.
"Sa kosovske strane izađemo uz ličnu kartu, onda se prijavimo na srpski punkt, gdje dobijemo papir sa kojim možemo da budemo u Srbiji do 15 dana. Uz malo sreće, to će biti dovoljno da nastavimo dalje", kaže čovjek.
Da su pojačane kontrole na granicama zemalja koje se graniče sa Srbijom, a najviše sa Mađarskom, govori i nezvanični podatak da je tokom vikenda nekoliko autobusa sa Albancima vraćeno na Kosovo. Radi se o ljudima koji su uhvaćeni prilikom ilegalnog prelaska na Mađarskoj granici i deportovani nazad.
U restoranu blizu granice, potvrđuju da su brojni Albanci posljednjih mjeseci ovdje svratili kako bi popili posljednju kafu i osvježili se pred put i napore koji ih očekuju.
"Na autobuskim stanicama u Prištini i drugim većim gradovima mjesta u autobusima za Beograd se rezervišu po nekoliko dana ranije. Ovdje se teško živi, a mnogi naši rođaci i prijatelji su uspjeli da se snađu i domognu neke od evropskih zemalja. Svi ovi ljudi samo žele da rade i žive od svog rada", kaže stariji čovjek albanske nacionalnosti koji razumije i priča srpski.
Klijenti mlađi Albanci
Na srpskoj strani graničnog prijelaza stotinak metara od punkta policije, ekipa lista "Alo" zatiče čovjeka u vozilu sa prokupačkim tablicama koji čeka zakazanu vožnju Albanaca do Subotice.
"Vozim ih za 300 eura do Subotice. Tamo ih ostavljam i vraćam se nazad po novu turu. Koliko ja znam, u Subotici ih čeka vodič koji ih za 150 do 200 eura u grupama od 10 do 20 ljudi, ilegalno prevodi na mađarsku stranu. Tamo im samo bog pomaže, jer su prepušteni sami sebi, pa kako se ko snađe", kaže vozač.
Ipak, tvrdi da je posla sve manje i da je u početku, prije tri ili četiri mjeseca, kada su Albanci masovno počeli da napuštaju Kosovo, pravio i po dvije ture za 24 časa. Klijenti su najčešće mladi Albanci, mada ima slučajeva i da odlaze čitave porodice.
