Dolazak albanskog premijera Edija Rame u Beograd – ono što je, teorijski, moglo da bude historijska posjeta, nešto kao balkanski Camp David – pretvorio se, nažalost, u medijski obračun sa Albancima, Albanijom, Kosovom; tabloidni trash iz Kurira, Informera, Blica, Politike ili Večernjih novosti, napaljen i popaljen činjenicom da se Rama usudio da usred Beograda pomene nezavisno Kosovo, oteo se svakoj kontroli. Naslovi i tekstovi – svojevrsni su hommage krvoločnom, mržnjom zadojenom novinarstvu, kao da smo se miloševićevskim vremeplovom vratili u mračnu 1992. godinu. Naravno, legendarne novinarske Asocijacije sa seksi skraćenicama UNS/NUNS šute i ćute. Šta drugo očekivati od likova koji se kliču Ljiljana Ugrica ili Vukašin Obradović?
Kad je Edi Rama izjavio da je "nezavisnost Kosova realnost i što prije to Srbija prihvati, brže ćemo kao region ići napred“, kao da je bomba pala usred srbijanskih medija. Ova rečenica ne samo da korespondira sa stvarnošću – Kosovo jeste nezavisno blizu šest godina, već je i dobronamjerna u suštini; srbijanski delusion (a belief held with strong conviction despite superior evidence to the contrary. As a pathology, it is distinct from a belief based on false or incomplete information, confabulation, dogma, illusion, or other effects of perception) da je Kosovo dio Srbije, potire zdrav razum; tu ne pomaže pozivanje na Ustav ili DSS-krike iz savane Sande Rašković Ivić; Kosovo je nezavisno. Točka.
Uostalom, ko god da je preko graničnog prelaza Merdare (koji, navodno, nije granični prelaz nego administrativni punkt) ušao na Kosovo s ličnom kartom, mogao je da se uvjeri u Realnost; s ove strane je Srbija, s one je Kosovo. Tačka. Gotovo.
Ali nije gotovo kad su u pitanju srpski mediji, željni krvi i gladni obračuna s neprijateljom; budući da je lov na Albance, popularne Šiptare, zvanično otvoren kad se dron kao duh pojavio iznad stadiona JNA – ovaj izliv rasizma u ono malo mozga predstavlja samo nastavak fašisoidne histerije u kojoj se uživa; genetsko sećanje na ratnohuškačke dane daje impuls nacionalne nadmoći – naslov "Edi Rama – Šiptar bez srama" nije samo rima; nije dovoljno samo "Šiptar" što je pogrdno kad se ispiše u svakom srbijanskom đubretu, jer znamo eho kojim odzvanja; potrebno je reći "Šiptar bez srama", dno dna, ima li niže od besramnog Šiptara? Svejedno što se to pojavilo u "Informeru" čiji zli fašistički duh redom mrzi sve podjednako – Hrvati su ustaše, Bosanci su Turci, ergo: Šiptari su đubrad; kojim se onda pravom bilo ko ljuti kad se Srbi nazivaju fašistima?
Legendarni "Informer" ima čak i podnaslov o Rami: "Došao u Beograd da otima i vređa". Šta je to Edi Rama oteo usred Beograda: nezavisno Kosovo? Redakciju Informera? Oteo UNS sa Ljiljanom Smajlovićom Ugricom na čelu? Oteo/kidnapovao Vukašina Obradovića? Malo pokazna vježba: ako, kao glavni urednik e-novina kažem ono što mislim, a citiram: "Nezavisnost Kosova je realnost i što prije to Srbija prihvati, brže ćemo kao region ići napred“, hoće li mi Informer imputirati da sam usred Beograda, kao Beograđanin, došao da "otimam i pretim"? Ovakvi toaletoidi ne funkcionišu u normalnim, mirotvornim vremenima; oni žive od incidenta, skandala, laži, pretpostavke. Mir je dosadan – njihovo je geslo; rat je super – jer proizvodi priče; diže kamom nacionalno dostojanstvo; uživa u genocidu; difamira čitave narode, čitav je svijet protiv nas!
Da su Edi Rama i Aleksandar Vučić razgovarali onako, diplomatski, daleko od kamera i novinara – Informer ne bi albanskom premijeru dao ni vijest na petnaestoj strani; ovako – Šiptar Bez Srama je zvezda za omrznuti! Paradoks je da je Edi Rama, po svom političkom kodeksu, jedan od najliberalnijih lidera Balkana; onaj ko je makar malo boravio u Albaniji – lako je shvatio da je to zemlja koja evropske vrijednosti više poštuje nego svi srbijanski mediji. Ali, ovako, lijepo je pisati: "Posle napada dronom na stadionu JNA, ovo je još jedna provokacija sračunata na izazivanje haosa". Mislite, napade na pekare i pogačice?
Ali, ima luđe; fucking Kurir ne bi bio ono što jeste – poremećeno glasilo za poremećene čitaoce – kad ne bi pokušao da zabavno sjebe navodno visokog Ramu; uz prigodan naslov: "Rama na štiklama: Obuo cipele s platformama da bi bio viši od Vučića, ali mu nije uspelo!“. Dakle, shvatili smo: glupi Rama (271 cm) nije uspeo da dohvati najvišeg čoveka na svijetu Aleksandra Vučića (299 cm)!
Na naslovnoj strani taj isti "Kurir" je otkrio: "Rama pljunuo na Srbe usred Beograda", jer je izjavio da je Kosovo "nezavisno i da tu realnost Srbija treba da prihvati“. Jebeš realnost, ne prihvatamo ništa što jeste! Hoćemo ono što nije! Živela iluzija!
UNS-predsednica Ljiljana Smajlović u svom vlastitom glasilu "Politika" objavila je tekst slatkastog ukusa: "Nova albanska provokacija" odbijajući primisao da je Kosovo nezavisno; "Večernje novosti" su erotski oblikovale Ugričin naslov i konstatovale vazduhoplovnim rječnikom: "Rama doleteo da provocira". Srećom, tu je "Blic" Veselina Simonovića koji je otkrio da nije samo jedna provokacija u pitanju; "Četiri Ramine provokacije usred Srbije" galami Veselinov "Blic", čuvajući ostale 63 provokacije za budući feljton.
Nada da će se povodom svega oglasiti NUNS/UNS i da će reći da sve ovo nije na nivou "najviših standarda profesionalizma kojima težimo“, što je omiljeni alibi upućen drugarima iz OEBS – ugasla je odlaskom Rame iz Beograda.
Umesto da bude historijska, posjeta se – sudeći po srbijanskim medijima – pretopila u emocionalno ratno izvještavanje; parole "Kosovo je Srbija" ili "Nedamo Kosovo" (spojeno, da nam ga niko pravopisom ne oduzme) ovog su puta upućene Tirani koja je do malopre bila prestonica Albanije, a ne Kosova.
Ali, kako kod nas u Srbiji novine uređuju DJ Vučičević, DJ Simonović, DJ Milovanović, DJ Dmitrović i DJ Ugrica – onda je jasno da ne znaju ni gdje je Kosovo, a kamoli Albanija! Važno je samo da su to Šiptari bez srama! A, mi časni Srbi, urednici – nećemo dozvoliti da nas ponižavaju predsjednici malih država!
Velika Srbija za velike tabloide; Kurir do Tirane ili, još bolje: Informer do Prištine! Još samo fali flajer; DJ Vučičević se na Kosovu Polju brani! Uz mesage in the bottle: Niko ne sme vas bije, čak ni Edi na štiklicama.
