Da li će Srbija imati veći uticaj na kosovsku politiku poslije parlamentarnih izbora koji se održavaju u nedjelju 8. juna? I da li je u Beogradu konačno zavladao realizam po pitanju srpskih interesa na Kosovu?
Uprkos slaboj privredi, korupciji i nezaposlenosti, parlamentarni izbori na Kosovu (8. 6.) proći će bez velikih političkih potresa, ocjenjuje Neue Zürcher Zeitung (NZZ) i podsjeća da je turobna atmosfera vladala i 2010. kada je izabran sadašnji parlament. Ipak, za razliku od tih izbora, Beograd je ovoga puta pozvao Srbe da izađu na birališta:
"Glasanje na sjeveru Kosova je vrijedno pažnje. Sjever je nakon kraja rata 1999. ostao faktički pod kontrolom Beograda. Za razliku od srpskih enklava na jugu i istoku zemlje, na sjeveru su srpske strukture očuvane. Briselski sporazum iz aprila 2013. predviđao je promjene po tom pitanju. Srbija je pristala na plan po kome bi četiri sjeverne opštine dospjele pod nadležnost Kosova i rasformirale paralelne strukture. Ipak, do normalizacije između Prištine i srpske manjine na sjeveru nije došlo. S jedne strane, Priština nije bila naročito pomirljiva. S druge, na sjeveru Kosova kosovska država i dalje nije prihvaćena. Lokalni izbori na sjeveru su bojkotovani i nasilno ometani. Bezbjednosna situacija i dalje je nestabilna. Ako se stanovništvo ovoga puta odazove pozivu Beograda, to bi bio korak u pravcu integracije u institucije. Istovremeno, povećao bi se uticaj Beograda u Prištini.
U skladu sa Briselskim sporazumom, uskoro će biti stvorena zajednica srpskih opština na Kosovu. Beograd će to iskoristiti da bi povećao svoj uticaj, i tako postati važan faktor u politici Kosova. […] Nezadovoljstvu na Kosovu doprinosi i to što Srbija trenutno važi za uzornog đaka Evropske unije. Pojedini Kosovari to doživljavaju kao nepravdu. Evropska unija, imajući u vidu krizu u Ukrajini, zaista pokazuje veliko interesovanje za povezivanje sa Srbijom, zemljom koja ima poseban odnos prema Rusiji."
Kosovo sve manje tema u Srbiji
Švicarski list u posebnom tekstu komentariše i to kako se u srpskoj političkoj javnosti Kosovu posvećuje sve manje pažnje:
"Da li je to bila rezignacija? Spoznaja? Ili i jedno i drugo? Doajen intelektualnog nacionalizma u Srbiji, pokojni Dobrica Ćosić, proglasio je, krajem aprila ove godine kosovsko pitanje riješenim: 'Više ne postoji južna srpska pokrajina.' Albanci su, tvrdio je on, pobjedili u toj borbi i zato je preporučio srpskoj omladini da više ne rasipa snagu. 'Historija je to riješila za nas', rekao je taj pisac. Tri nedjelje kasnije, 93-godišnji Ćosić preminuo je u snu.
Njegova smrt i njegove 'posljednje riječi' naglašavaju ono što je posljednjih mjeseci u srpskoj javnosti bilo sve upadljivije: po pitanju Kosova vlada tišina. Mediji su se udaljili od te teme, a kada se Kosovo ipak pomene, koriste se politički korektni izrazi 'takozvana vlada Kosova', ili 'takozvani predsjednik'. Ministarstvo za Kosovo ukinuto je još za vrijeme prethodne vlade […] Kada je novopostavljeni premijer Aleksandar Vučić krajem aprila izneo svoj ekspoze, pitanju Kosova posvetio je tačno minut i petnaest sekundi. I to u govoru koji je trajao oko tri sata, kako je gorko primjetio jedan portal kosovskih Srba. U tih 75 sekundi Vučić je rekao manje-više sljedeće: 'Kosovo je veoma stari problem. Tamo su pravljene greške i izbjegavane teškoće. Nezavisnost Kosova neće biti priznata, ali treba živjeti u miru sa Albancima. Ko ima bolju ideju, neka kaže'. Nije se javio niko."
"Izgubljena zemlja"
I u ovom članku se spominje Briselski sporazum, koji je, kako tvrdi autor teksta "faktički, ali ne i pravno predvidio priznanje Kosova", nakon pregovora Ivice Dačića i Hashma Thaçija.
"Nacionalisti su na sva zvona to proglasili izdajom. Ali Dačićev protivnapad bio je iznenađujući i uspješan. On je rekao da više neće traćiti napor na 'bitke koje su već izgubljene'. Po njegovim riječima, vrijeme radi protiv Srbije u pogledu kosovskog pitanja. Postignuto je sve što se moglo. On je, kaže, na funkciji, ne da bi ga ljudi voljeli, već da vodi.
I srpska javnost ga je pratila. Ne samo zbog osjetnog uticaja vlade na medije. Naime, Dačić je rekao ono što su mnogi privatno mislili i govorili. Sada je ta tvrdnja mogla da se kaže i javno: Kosovo kao južna pokrajina je izgubljeno. Mnogima se ta tema potpuno smučila i nisu više željeli da vrte ukrug nacionalnu mantru.
Da li je to pitanje definitivno sklonjeno sa dnevnog reda? Malo je vjerovatno. Kosovo u nacionalnom narativu zemlje igra centralnu ulogu. To će tako i ostati. Ali ako se nastavi 'normalizacija' među susjedima, što je uključivanjem regiona u EU moguće, tada bi diskurs o Kosovu mogao da se premjesti iz oblasti politike moći u prostor predstava i kolektivnih snova, poput priče o 'izgubljenoj zemlji'."
"Glasanje na sjeveru Kosova je vrijedno pažnje. Sjever je nakon kraja rata 1999. ostao faktički pod kontrolom Beograda. Za razliku od srpskih enklava na jugu i istoku zemlje, na sjeveru su srpske strukture očuvane. Briselski sporazum iz aprila 2013. predviđao je promjene po tom pitanju. Srbija je pristala na plan po kome bi četiri sjeverne opštine dospjele pod nadležnost Kosova i rasformirale paralelne strukture. Ipak, do normalizacije između Prištine i srpske manjine na sjeveru nije došlo. S jedne strane, Priština nije bila naročito pomirljiva. S druge, na sjeveru Kosova kosovska država i dalje nije prihvaćena. Lokalni izbori na sjeveru su bojkotovani i nasilno ometani. Bezbjednosna situacija i dalje je nestabilna. Ako se stanovništvo ovoga puta odazove pozivu Beograda, to bi bio korak u pravcu integracije u institucije. Istovremeno, povećao bi se uticaj Beograda u Prištini.
U skladu sa Briselskim sporazumom, uskoro će biti stvorena zajednica srpskih opština na Kosovu. Beograd će to iskoristiti da bi povećao svoj uticaj, i tako postati važan faktor u politici Kosova. […] Nezadovoljstvu na Kosovu doprinosi i to što Srbija trenutno važi za uzornog đaka Evropske unije. Pojedini Kosovari to doživljavaju kao nepravdu. Evropska unija, imajući u vidu krizu u Ukrajini, zaista pokazuje veliko interesovanje za povezivanje sa Srbijom, zemljom koja ima poseban odnos prema Rusiji."
Kosovo sve manje tema u Srbiji
Švicarski list u posebnom tekstu komentariše i to kako se u srpskoj političkoj javnosti Kosovu posvećuje sve manje pažnje:
"Da li je to bila rezignacija? Spoznaja? Ili i jedno i drugo? Doajen intelektualnog nacionalizma u Srbiji, pokojni Dobrica Ćosić, proglasio je, krajem aprila ove godine kosovsko pitanje riješenim: 'Više ne postoji južna srpska pokrajina.' Albanci su, tvrdio je on, pobjedili u toj borbi i zato je preporučio srpskoj omladini da više ne rasipa snagu. 'Historija je to riješila za nas', rekao je taj pisac. Tri nedjelje kasnije, 93-godišnji Ćosić preminuo je u snu.
Njegova smrt i njegove 'posljednje riječi' naglašavaju ono što je posljednjih mjeseci u srpskoj javnosti bilo sve upadljivije: po pitanju Kosova vlada tišina. Mediji su se udaljili od te teme, a kada se Kosovo ipak pomene, koriste se politički korektni izrazi 'takozvana vlada Kosova', ili 'takozvani predsjednik'. Ministarstvo za Kosovo ukinuto je još za vrijeme prethodne vlade […] Kada je novopostavljeni premijer Aleksandar Vučić krajem aprila izneo svoj ekspoze, pitanju Kosova posvetio je tačno minut i petnaest sekundi. I to u govoru koji je trajao oko tri sata, kako je gorko primjetio jedan portal kosovskih Srba. U tih 75 sekundi Vučić je rekao manje-više sljedeće: 'Kosovo je veoma stari problem. Tamo su pravljene greške i izbjegavane teškoće. Nezavisnost Kosova neće biti priznata, ali treba živjeti u miru sa Albancima. Ko ima bolju ideju, neka kaže'. Nije se javio niko."
"Izgubljena zemlja"
I u ovom članku se spominje Briselski sporazum, koji je, kako tvrdi autor teksta "faktički, ali ne i pravno predvidio priznanje Kosova", nakon pregovora Ivice Dačića i Hashma Thaçija.
"Nacionalisti su na sva zvona to proglasili izdajom. Ali Dačićev protivnapad bio je iznenađujući i uspješan. On je rekao da više neće traćiti napor na 'bitke koje su već izgubljene'. Po njegovim riječima, vrijeme radi protiv Srbije u pogledu kosovskog pitanja. Postignuto je sve što se moglo. On je, kaže, na funkciji, ne da bi ga ljudi voljeli, već da vodi.
I srpska javnost ga je pratila. Ne samo zbog osjetnog uticaja vlade na medije. Naime, Dačić je rekao ono što su mnogi privatno mislili i govorili. Sada je ta tvrdnja mogla da se kaže i javno: Kosovo kao južna pokrajina je izgubljeno. Mnogima se ta tema potpuno smučila i nisu više željeli da vrte ukrug nacionalnu mantru.
Da li je to pitanje definitivno sklonjeno sa dnevnog reda? Malo je vjerovatno. Kosovo u nacionalnom narativu zemlje igra centralnu ulogu. To će tako i ostati. Ali ako se nastavi 'normalizacija' među susjedima, što je uključivanjem regiona u EU moguće, tada bi diskurs o Kosovu mogao da se premjesti iz oblasti politike moći u prostor predstava i kolektivnih snova, poput priče o 'izgubljenoj zemlji'."
