Studentske su demonstracije 1968. navijestile skoro okončanje jednopartijskoga monopola Saveza komunista (SK) u Jugoslaviji.
Slični su nemiri tada bili i u kapitalističkima (Francuska) i socijalističkim zemljama (Čehoslovačka).
U Jugoslaviji su demonstracije otpočele u Beogradu, a nastavile su se i drugdje, pa tako i u Zagrebu od 03. do 11. juna kao oblik podrške beogradskim demonstracijama, a potom i kao samostalni studentski pokret s vlastitim zahtjevima i proglašenjem Zagrebačkog sveučilista "Socijalističkim sveučilistem Sedam sekretara SKOJ-a".
Postupno se, razvojem događaja, studenti dijele i odustaju od "revolucionarnih metoda".
Time je propao i pokušaj tadašnje uspostave političkog pluralizma u Jugoslaviji.
U Zagrebu, Prištini i Ljubljani tadašnji "nacionalisti" izlaze prvi puta javno s nacionalnim pitanjem i pitanjem društvenog uređenja u SFRJ.
