Dvadesetak godina od krvavog razlaza nekadašnje braće, sve češće pominje formiranje Jugosfere, neki to nazivaju i "balkanski Beneluks" u čiji bi sastav ušle članice bivše Jugoslavije...
Ozbiljna ekonomska kriza u Evropi i nove političke realnosti u regionu sve više podstiču ideju o novim integracijama država nastalih raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Tako se, dvadesetak godina od krvavog razlaza nekadašnje braće, sve češće pominje formiranje Jugosfere – neki to nazivaju i "balkanski Beneluks" – u čiji bi sastav ušle usitnjene i iscepkane članice bivše Jugoslavije.
Tvrdi se da ta ideja nije strana ni evropskim centrima moći, ali ni nekim regionalnim liderima.
Analitičari i historičari podsjećaju da se odmah po raspadu Jugoslavije razmišljalo o fomiranju Euroslavije u kojoj bi se okupile balkanske države. Nakon 2000. godine kada je došlo do obnove odnosa u regionu, počelo je da se pominje formiranje Jugosfere.
Iako u Briselu nerado govore o tome, svijesni su da bi lakše i jeftinije izašli na kraj sa cijelim Balkanom ako bi bio ujedinjen.
Kome bi išla naruku obnova jugoslovenskog prostora, koji su ekonomski i politički razlozi za takav projekat? Ko bi od njega imao interes, šta bi on značio za balkanske narode?
Historičari smatraju da takvo ujedinjenje suštinski znači obespravljivanje Srbije.
"Ovdje se radi o političkom ukrupnjavanju regiona, koji je prvo usitnjen kako bi srpska nacija bila podjeljena i obespravljena, a ovo 'ujedinjavanje' treba da posluži da bude obespravljena i srpska država, koliko god mala ona bila", kaže historičar Čedomir Antić.
On ocenjuje da zamisao da bivša Jugoslavija bude u izvjesnoj mjeri obnovljena predstavlja suštinski lošu namjeru pojedinih njemačkih i britanskih političara i intelektualaca prema narodima Balkana.
"Ako je Jugoslavija bila dobra, zašto onda EU i SAD nisu pomogle njenu demokratizaciju i modernizaciju? Zašto su pomogle i ozvaničile njeno uništenje", pita Antić.
"Stvaranje nezavisnih država na ovim prostorima podrazumijeva uspostavu elementarne ravnopravnosti. Riječ je o cinizmu, licemerju, a možda i šovinizmu pojedinih evropskih političara", kaže Antić.
Kao jednu od novina u budućoj "Jugosferi" neki analitičari spominju Zagreb kao njen centar, umjesto Beograda koji je bio prestonica nekadašnje Jugoslavije.
Predrag Simić profesor na Fakultetu za političke nauke smatra da će balkanski Beneluks- zajedničko carinsko tržište - biti neophodan.
"U Hrvatskoj pominjanje Jugoslavije više nema tako negativni odjek kao pre. I u Sloveniji pokazuju znake velike iscrpljenosti, a odluka da uđu u EU mnogo ih je koštala.Ono što je jugoslovenske države historijsko spajalo, spaja ih sada. One bi trebalo da se okupe po ugledu na Beneluks ili nordijske države koje jedna drugu pomaže", kaže Simić.
Tako se, dvadesetak godina od krvavog razlaza nekadašnje braće, sve češće pominje formiranje Jugosfere – neki to nazivaju i "balkanski Beneluks" – u čiji bi sastav ušle usitnjene i iscepkane članice bivše Jugoslavije.
Tvrdi se da ta ideja nije strana ni evropskim centrima moći, ali ni nekim regionalnim liderima.
Analitičari i historičari podsjećaju da se odmah po raspadu Jugoslavije razmišljalo o fomiranju Euroslavije u kojoj bi se okupile balkanske države. Nakon 2000. godine kada je došlo do obnove odnosa u regionu, počelo je da se pominje formiranje Jugosfere.
Iako u Briselu nerado govore o tome, svijesni su da bi lakše i jeftinije izašli na kraj sa cijelim Balkanom ako bi bio ujedinjen.
Kome bi išla naruku obnova jugoslovenskog prostora, koji su ekonomski i politički razlozi za takav projekat? Ko bi od njega imao interes, šta bi on značio za balkanske narode?
Historičari smatraju da takvo ujedinjenje suštinski znači obespravljivanje Srbije.
"Ovdje se radi o političkom ukrupnjavanju regiona, koji je prvo usitnjen kako bi srpska nacija bila podjeljena i obespravljena, a ovo 'ujedinjavanje' treba da posluži da bude obespravljena i srpska država, koliko god mala ona bila", kaže historičar Čedomir Antić.
On ocenjuje da zamisao da bivša Jugoslavija bude u izvjesnoj mjeri obnovljena predstavlja suštinski lošu namjeru pojedinih njemačkih i britanskih političara i intelektualaca prema narodima Balkana.
"Ako je Jugoslavija bila dobra, zašto onda EU i SAD nisu pomogle njenu demokratizaciju i modernizaciju? Zašto su pomogle i ozvaničile njeno uništenje", pita Antić.
"Stvaranje nezavisnih država na ovim prostorima podrazumijeva uspostavu elementarne ravnopravnosti. Riječ je o cinizmu, licemerju, a možda i šovinizmu pojedinih evropskih političara", kaže Antić.
Kao jednu od novina u budućoj "Jugosferi" neki analitičari spominju Zagreb kao njen centar, umjesto Beograda koji je bio prestonica nekadašnje Jugoslavije.
Predrag Simić profesor na Fakultetu za političke nauke smatra da će balkanski Beneluks- zajedničko carinsko tržište - biti neophodan.
"U Hrvatskoj pominjanje Jugoslavije više nema tako negativni odjek kao pre. I u Sloveniji pokazuju znake velike iscrpljenosti, a odluka da uđu u EU mnogo ih je koštala.Ono što je jugoslovenske države historijsko spajalo, spaja ih sada. One bi trebalo da se okupe po ugledu na Beneluks ili nordijske države koje jedna drugu pomaže", kaže Simić.
