Amerikanac Tim Nevil promovisao je Crnu Goru, Kosovo i Albaniju u listu "New York Times" tako što je u tekstu "Balkan obećava: Pješačenje iza granica" opisao iskustvo devetočlane grupe Amerikanaca koja je planinarila na Prokletijama.
Prema Nevilovim riječima, organizator puta, Piter Grab, vlasnik kompanije iz Ajdaha koja nudi avanturistička putovanja širom sveta "ROW Adnentures", dugo je bio fasciniran ovim "manje razvijenim" dijelom Balkana.
On je prije oko godinu otkrio nov način da ga istraži, i to pješačenjem ali mu je bilo potrebno nekoliko putnika, spremnih da budu "zamorčad" prije nego što ovu turu ponudi turistima. Grupu su, osim Nevila i Graba, činili sedmorica Teksašana, koji su planinarili oko 35 milja stazom "Vrhovi Balkana".
"Uprkos lutanju po tako teškom mjestu, staza me je upoznala sa retkim dijelom Evrope. Cijela nova Evropa, graciozna i divlja predstavla je sebe i da bih je iskusio potrebno je bilo samo da 'zapertlam' čizme", prenosi Nevil.
"Transnacionalna staza 'Vrhovi Balkana' vodi kroz jedan od najudaljenijih i najdivljijih planinskih regiona zapadnog Balkana. Ova označena staza, duga 192 kilometra, krivuda kroz udaljene i netaknute planinske predele Albanije, Kosova i Crne Gore", piše Nevil.
"Ona bukvalno povezuje muslimanske, katolike i pravoslavne enklave, kao i Slovene i brojna albanska plemena u tri susjedna nacionalna parka, od kojih svaki pokazuje neprocjenjivu ljepotu pograničnog regiona", ističe Nevil.
Nevil prenosi savjet koji je dobio od 33-godišnjeg Albanca, koji je turistički radnik.
"Ako želite luksuz, izvinite ali idite u Pariz ili Njujork. Ovdje ste došli da vidite prave stvari. Pastire. Staricu koja bere nar. Idite u sela i oni će vas pozvati u svoju kuću, radosni što su vas upoznali".
Autor detaljno opisuje sve oblasti koje su posetili. Tako, na primjer, za dolinu Ropojane, koja se nalazi u Crnoj Gori, piše da je "bajkovit predeo lepršavih borova i nepristupačnih grebena", a da, od svih pejzaža koje je video u regionu, nijedan nije bio lijep kao ovaj. Osim Crne Gore, autor u tekstu piše i o historiji i ljepotama Albanije.
On daje niz savjeta za sve one koji odluče da dođu u pomenute balkanske zemlju. Objašnjava da sletanje u Podgoricu omogućava odmor duž Skadarskog jezera, prije i poslije puta, kao i da angažovanje vodiča nije obavezno, ali jeste preporučljivo jer "iako su staze uglavnom obilježene i dalje mogu da zbune", dok mještani slabo znaju engleski jezik.
On je prije oko godinu otkrio nov način da ga istraži, i to pješačenjem ali mu je bilo potrebno nekoliko putnika, spremnih da budu "zamorčad" prije nego što ovu turu ponudi turistima. Grupu su, osim Nevila i Graba, činili sedmorica Teksašana, koji su planinarili oko 35 milja stazom "Vrhovi Balkana".
"Uprkos lutanju po tako teškom mjestu, staza me je upoznala sa retkim dijelom Evrope. Cijela nova Evropa, graciozna i divlja predstavla je sebe i da bih je iskusio potrebno je bilo samo da 'zapertlam' čizme", prenosi Nevil.
"Transnacionalna staza 'Vrhovi Balkana' vodi kroz jedan od najudaljenijih i najdivljijih planinskih regiona zapadnog Balkana. Ova označena staza, duga 192 kilometra, krivuda kroz udaljene i netaknute planinske predele Albanije, Kosova i Crne Gore", piše Nevil.
"Ona bukvalno povezuje muslimanske, katolike i pravoslavne enklave, kao i Slovene i brojna albanska plemena u tri susjedna nacionalna parka, od kojih svaki pokazuje neprocjenjivu ljepotu pograničnog regiona", ističe Nevil.
Nevil prenosi savjet koji je dobio od 33-godišnjeg Albanca, koji je turistički radnik.
"Ako želite luksuz, izvinite ali idite u Pariz ili Njujork. Ovdje ste došli da vidite prave stvari. Pastire. Staricu koja bere nar. Idite u sela i oni će vas pozvati u svoju kuću, radosni što su vas upoznali".
Autor detaljno opisuje sve oblasti koje su posetili. Tako, na primjer, za dolinu Ropojane, koja se nalazi u Crnoj Gori, piše da je "bajkovit predeo lepršavih borova i nepristupačnih grebena", a da, od svih pejzaža koje je video u regionu, nijedan nije bio lijep kao ovaj. Osim Crne Gore, autor u tekstu piše i o historiji i ljepotama Albanije.
On daje niz savjeta za sve one koji odluče da dođu u pomenute balkanske zemlju. Objašnjava da sletanje u Podgoricu omogućava odmor duž Skadarskog jezera, prije i poslije puta, kao i da angažovanje vodiča nije obavezno, ali jeste preporučljivo jer "iako su staze uglavnom obilježene i dalje mogu da zbune", dok mještani slabo znaju engleski jezik.
