Dodikovo prisustvo na prikazu naoružanja Vojske Srbije je višeznačno: za jedne je to benigno ‘pokazivanje mišića’, za druge simbolička poruka o savezništvu.
Prošlo je gotovo nezapaženo da je proteklog vikenda, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, zajedno sa domaćinom, srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, prisustvovao prikazu naoružanja Vojske Srbije u Nišu.
Povod je bio obilježavanje "Dana srpskog jedinstva“, a na Niškoj tvrđavi, gdje se program obilježavao, Vučić je istakao da je Vojska Srbije mnogo napredovala po pitanju opremanja vojske.
“Još toga moramo da kupimo. Nešto nam pristiže što je važno za opstanak Srbije i što suštinski menja njenu poziciju”, rekao je Vučić.
Naizgled jedna sasvim obična i samorazumljiva rečenica, ali kada se cijela priredba i poruke koje su se mogle čuti sa nje, postave u širi politički kontekst dobija se sasvim drugačije značenje.
Osim toga, prisustvo Dodika na prikazu naoružanja Vojske Srbije može se shvatiti dvojako.
S druge strane, u situaciji kada je rukovodstvo entiteta Republika Srpska u intenziviranom sukobu sa predstavnicima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno sa visokim predstavnikom, kojem javno poručuju kako nije dobrodošao u taj entitet, logično je da se postavi pitanje da li Dodikovo prisustvo u Nišu predstavlja suptilniju i opasniju poruku.
Dodikovo kontinuirano prisustvo na smotrama Vojske Srbije ustaljena je praksa u ponašanju predsjednika entiteta Republika Srpska, smatra Denis Hadžović, predsjednik Centra za sigurnosne studije.
"Vjerovatno time pokazuje privrženost Republike Srpske ostvarenjima koje postiže Republika Srbija i vjerovatno samim tim pokazuje svojim građanima, odnosno glasačima, vezu i da se RS može osloniti na vojnu silu koju gradi Srbija“, kaže Hadžović.
"Ono što opravdano izaziva zebnju kod građana Bosne i Hercegovine, koji ne pripadaju populaciji Srba, je jedna sigurnosna dilema zašto se naši najbliži susjedi naoružavaju – da li je to u svrhu odbrambene ili ofanzivne politike. Sa te strane je opravdana zabrinutost građana s obzirom da su svi procesi modernizacije Oružanih snaga BiH zaustavljeni i blokirani od predstavnika srpskog naroda koji ne žele da investiranje u poboljšanje kapaciteta oružanih snaga”, dodaje.
"Neki analitičari, a i vladini krugovi u Srbiji, to predstavljaju benignim procesom modernizacije vojske, posebno u svjetlu toga što je Srbija vojno neutralna zemlja, pa onda navodno u tom kontekstu mora da bude i samodovoljna. To je besmislena teorija, jer Srbija je praktično okružena NATO članicama. Ne postoji taj nivo vojne samodovoljnosti koji bi Srbiji omogućio da se takmiči sa kolektivnim mehanizmom odbrane NATO-a“, kaže Bećirević.
Ono čemu se Srbija možda nada i za što se sprema, dodaje, „jeste promjena geopolitičkih okolnosti nakon koje bi sa ključnim igračima u NATO-u eventualno postigla dogovor da bude regionalni hegemon“. „Samo u tom kontekstu ovo intenzivno naoružavanje ima smisla“, smatra Bećirević.
"Bosna i Hercegovina je pod garancijama i pod sigurnosnim kišobranom NATO-a gdje su svi jasno dali garancije za BiH da će u slučaju eventualnih nereda ili nekih mogućih konflikata djelovati. Dodik koristi svaki dan priliku da pokaže neku svoju snagu, da pokaže privrženost jer on zna da mu je to, ipak, jedna garancija da će međunarodna zajednica biti mnogo opreznija u postupcima prema njemu ili predstavnicima njegove političke partije“, kaže Hadžović.
Dodikovo ponašanje ne bi se trebalo smatrati sasvim benignim i bezopasnim, a zajedničke posjete smotrama vojske i naoružanja jasna su poruka, smatra Bećirević.
"Milorad Dodik uz Aleksandra Vučića obilazi prikaze naoružanja Vojske Srbije i tako i jedan i drugi šalju vrlo jasnu poruku. A poruka je da, u slučaju da se taj plan pokrene, Dodik može računati na Vučićevu vojnu podršku. Mi često čujemo da Bosna i Hercegovina nije u NATO-u, ali da NATO jeste u Bosni i Hercegovini. Kada bi do secesije došlo i kada bi Srbija pokušala pružiti vojnu podršku tom planu, vidjeli bismo koliko NATO zaista jeste u Bosni i Hercegovini“, zaključuje.
Povod je bio obilježavanje "Dana srpskog jedinstva“, a na Niškoj tvrđavi, gdje se program obilježavao, Vučić je istakao da je Vojska Srbije mnogo napredovala po pitanju opremanja vojske.
“Još toga moramo da kupimo. Nešto nam pristiže što je važno za opstanak Srbije i što suštinski menja njenu poziciju”, rekao je Vučić.
Naizgled jedna sasvim obična i samorazumljiva rečenica, ali kada se cijela priredba i poruke koje su se mogle čuti sa nje, postave u širi politički kontekst dobija se sasvim drugačije značenje.
Osim toga, prisustvo Dodika na prikazu naoružanja Vojske Srbije može se shvatiti dvojako.
Benigno ‘pokazivanje mišića’ ili opasna poruka
To je, kako neki misle, nastavak „pokazivanja mišića“ i gradnje što bolje pozicije na unutarpolitičkoj sceni Bosne i Hercegovine, jer je Dodik redovan gost sličnih manifestacija.S druge strane, u situaciji kada je rukovodstvo entiteta Republika Srpska u intenziviranom sukobu sa predstavnicima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno sa visokim predstavnikom, kojem javno poručuju kako nije dobrodošao u taj entitet, logično je da se postavi pitanje da li Dodikovo prisustvo u Nišu predstavlja suptilniju i opasniju poruku.
Dodikovo kontinuirano prisustvo na smotrama Vojske Srbije ustaljena je praksa u ponašanju predsjednika entiteta Republika Srpska, smatra Denis Hadžović, predsjednik Centra za sigurnosne studije.
"Vjerovatno time pokazuje privrženost Republike Srpske ostvarenjima koje postiže Republika Srbija i vjerovatno samim tim pokazuje svojim građanima, odnosno glasačima, vezu i da se RS može osloniti na vojnu silu koju gradi Srbija“, kaže Hadžović.
"Ono što opravdano izaziva zebnju kod građana Bosne i Hercegovine, koji ne pripadaju populaciji Srba, je jedna sigurnosna dilema zašto se naši najbliži susjedi naoružavaju – da li je to u svrhu odbrambene ili ofanzivne politike. Sa te strane je opravdana zabrinutost građana s obzirom da su svi procesi modernizacije Oružanih snaga BiH zaustavljeni i blokirani od predstavnika srpskog naroda koji ne žele da investiranje u poboljšanje kapaciteta oružanih snaga”, dodaje.
Srbija je okružena NATO članicama
Na jednu stvar potrebno je posebno obratiti pažnju, a to je činjenica da, osim što posljednjih godina Srbija mnogo ulaže u proces naoružavanja vojske, tu je praksu "posebno intenzivirala od početka ruske agresija na Ukrajinu“, kaže Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu."Neki analitičari, a i vladini krugovi u Srbiji, to predstavljaju benignim procesom modernizacije vojske, posebno u svjetlu toga što je Srbija vojno neutralna zemlja, pa onda navodno u tom kontekstu mora da bude i samodovoljna. To je besmislena teorija, jer Srbija je praktično okružena NATO članicama. Ne postoji taj nivo vojne samodovoljnosti koji bi Srbiji omogućio da se takmiči sa kolektivnim mehanizmom odbrane NATO-a“, kaže Bećirević.
Ono čemu se Srbija možda nada i za što se sprema, dodaje, „jeste promjena geopolitičkih okolnosti nakon koje bi sa ključnim igračima u NATO-u eventualno postigla dogovor da bude regionalni hegemon“. „Samo u tom kontekstu ovo intenzivno naoružavanje ima smisla“, smatra Bećirević.
Dodik računa na Vučićevu vojnu pomoć
Hadžović kaže da je Vučiću i Dodiku više nego jasno kakve vojne snage posjeduje NATO. Po njegovom mišljenju, sve je to samo Dodikovo „pokazivanje mišića“ i način da sebi osigura bolju političku poziciju, kao i da „Republika Srpska može, eventualno, računati na neku podršku Srbije”."Bosna i Hercegovina je pod garancijama i pod sigurnosnim kišobranom NATO-a gdje su svi jasno dali garancije za BiH da će u slučaju eventualnih nereda ili nekih mogućih konflikata djelovati. Dodik koristi svaki dan priliku da pokaže neku svoju snagu, da pokaže privrženost jer on zna da mu je to, ipak, jedna garancija da će međunarodna zajednica biti mnogo opreznija u postupcima prema njemu ili predstavnicima njegove političke partije“, kaže Hadžović.
Dodikovo ponašanje ne bi se trebalo smatrati sasvim benignim i bezopasnim, a zajedničke posjete smotrama vojske i naoružanja jasna su poruka, smatra Bećirević.
"Milorad Dodik uz Aleksandra Vučića obilazi prikaze naoružanja Vojske Srbije i tako i jedan i drugi šalju vrlo jasnu poruku. A poruka je da, u slučaju da se taj plan pokrene, Dodik može računati na Vučićevu vojnu podršku. Mi često čujemo da Bosna i Hercegovina nije u NATO-u, ali da NATO jeste u Bosni i Hercegovini. Kada bi do secesije došlo i kada bi Srbija pokušala pružiti vojnu podršku tom planu, vidjeli bismo koliko NATO zaista jeste u Bosni i Hercegovini“, zaključuje.
