Veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida, poziv za dodatnu rehabilitaciju ratnih zločinaca te promocija potomstva Slobodana Miloševića su neke od ključnih tema koje su obilježile regionalna zbivanja posljednjih sedam dana, sa glavnom ulogom Srbije, prenosi Klix.ba
Previše čak i za Balkan. Da je kojim slučajem prosječni Balkanac uspavan sredinom 1990-ih i da ga je čudo medicine probudilo polovinom jula 2023. godine, tek površnim osvrtom na političke poruke i teme, vjerovatno bi shvatio da ništa nije propustio. Vrijeme kao da je stalo.
Iako godinama slušamo priču o suočavanju s prošlošću, projektima, napretku ka Evropskoj uniji, uvažavanju žrtava i gradnji nekog boljeg društva, u praksi to često djeluje kao Sizifov posao. Do podne se radi na EU putu i reformama, od podne na podgrijavanju nacionalizma.
Kada su dvije studentice sarajevskog univerziteta 11. jula na društvenim mrežama negirale genocid u Srebrenici, veličajući ratnog zločinca Ratka Mladića, uz objavljene poruke “nek smo vas pobili”, iako sramotno i ogavno, sve je još djelovalo kao individualni ispad.
A da to ne ostane na tome potrudili su se zvaničnici RS-a, a potom i Srbije. Studentice Slađana Todić i Vaentina Vujičić su preko noći postale heroine u nacionalističkim krugovima. Milorad Dodik im je ponudio nastavak studija u RS-u, ali je primamljivija bila ponuda iz Beograda.
Direktor Službe državne bezbjednosti (BIA) Srbije Aleksandar Vulin poslao je ponudu studenticama za nastavak školovanja na akademiji za bezbjednost BIA-e, a direktor javnog preduzeća Sarajevo gas iz Istočnog Sarajeva Nedeljko Elek im je obećao finansijsku pomoć.
Tako su studentice preko noći naplatile slavljenje zločinca, a zvaničnici RS-a i Srbije poručili da nagrađuju negiranje genocida.
A da scena bude zanimljivija pobrinuo se glavni politički zabavljač iz Srbije, aktuelni ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Da li ponukan podbačajem na prethodnim izborima ili nečim drugim, na velika vrata je najavio ulazak u politiku unuka Slobodana Miloševića, Marka Miloševića mlađeg (ime dobio po ocu koji je već decenijama u Rusiji).
Milošević mlađi je na predstavljanju u Socijalističkoj partiji Srbije poručio da mu je cilj doprinijeti s pravne strane Srbiji. Ma kakav bio stručnjak Milošević mlađi, Dačić ga koristi kao pogonsko gorivo igrajući na kartu djedove ostavštine. Tako Dačić vješto podsjeća da 1990-e još imaju prostora u politici barem kroz simboliku.
A da krug bude zatvoren pobrinuo se gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić. On je jučer poručio da je dug prema precima da se obilježi mjesto ubistva Draže Mihailovića, koji je bio vođa četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.
Naravno, sjeme rehabilitacije Mihailovića je zasijano još prije skoro dvije decenije pa Šapić sada samo podsjeća da je vrijeme da se s tim ozvaniči njegovo obilježavanje i potpuno izjednačavanje Narodnooslobodilačkog pokreta partizana sa četničkim pokretom Draže Mihailovića.
I vratimo se ustaljenim političkim floskulama. Građani dok slušaju priče o evropskom putu i suočavanju s prošlošću, to slušaju od politočara koji ih kao vode tim putem, ali sa Mladićem ili Mihailovićem u srcu, mislima i na usnama.
Sizifov posao
Iako godinama slušamo priču o suočavanju s prošlošću, projektima, napretku ka Evropskoj uniji, uvažavanju žrtava i gradnji nekog boljeg društva, u praksi to često djeluje kao Sizifov posao. Do podne se radi na EU putu i reformama, od podne na podgrijavanju nacionalizma.
Kada su dvije studentice sarajevskog univerziteta 11. jula na društvenim mrežama negirale genocid u Srebrenici, veličajući ratnog zločinca Ratka Mladića, uz objavljene poruke “nek smo vas pobili”, iako sramotno i ogavno, sve je još djelovalo kao individualni ispad.
A da to ne ostane na tome potrudili su se zvaničnici RS-a, a potom i Srbije. Studentice Slađana Todić i Vaentina Vujičić su preko noći postale heroine u nacionalističkim krugovima. Milorad Dodik im je ponudio nastavak studija u RS-u, ali je primamljivija bila ponuda iz Beograda.
Direktor Službe državne bezbjednosti (BIA) Srbije Aleksandar Vulin poslao je ponudu studenticama za nastavak školovanja na akademiji za bezbjednost BIA-e, a direktor javnog preduzeća Sarajevo gas iz Istočnog Sarajeva Nedeljko Elek im je obećao finansijsku pomoć.
Tako su studentice preko noći naplatile slavljenje zločinca, a zvaničnici RS-a i Srbije poručili da nagrađuju negiranje genocida.
Dačićev Deja vu
A da scena bude zanimljivija pobrinuo se glavni politički zabavljač iz Srbije, aktuelni ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Da li ponukan podbačajem na prethodnim izborima ili nečim drugim, na velika vrata je najavio ulazak u politiku unuka Slobodana Miloševića, Marka Miloševića mlađeg (ime dobio po ocu koji je već decenijama u Rusiji).
Milošević mlađi je na predstavljanju u Socijalističkoj partiji Srbije poručio da mu je cilj doprinijeti s pravne strane Srbiji. Ma kakav bio stručnjak Milošević mlađi, Dačić ga koristi kao pogonsko gorivo igrajući na kartu djedove ostavštine. Tako Dačić vješto podsjeća da 1990-e još imaju prostora u politici barem kroz simboliku.
Šapićeva rehabilitacija
A da krug bude zatvoren pobrinuo se gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić. On je jučer poručio da je dug prema precima da se obilježi mjesto ubistva Draže Mihailovića, koji je bio vođa četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.
Naravno, sjeme rehabilitacije Mihailovića je zasijano još prije skoro dvije decenije pa Šapić sada samo podsjeća da je vrijeme da se s tim ozvaniči njegovo obilježavanje i potpuno izjednačavanje Narodnooslobodilačkog pokreta partizana sa četničkim pokretom Draže Mihailovića.
I vratimo se ustaljenim političkim floskulama. Građani dok slušaju priče o evropskom putu i suočavanju s prošlošću, to slušaju od politočara koji ih kao vode tim putem, ali sa Mladićem ili Mihailovićem u srcu, mislima i na usnama.
