Miroslav Lajčak, specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Kosovo i Srbije se ponovo vratio u misiju da urazumi premijera Kosova Albina Kurtija, ali i predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, jer je blokada dijaloga i miniranje Ohridskog sporazuma intencionalno i u postupcima očigledno bilo obostrano – komentariše za Danas Shkelzen Maliqi, politički analitičar, filozog i publicista iz Prištine.
Komentarišući činjenicu da je EU već uveliko zašla u uvođenje sankcija režimu Kurtija, kao i da najavljuje sankcije Srbiji, ukoliko režim Vučića ne bude ispunjavao zahtjeve Unije, sagovornik Danasa utvrđuje da je vlast na Kosovu bila u nevjerici zato što se samo ona našla pod udarom mjera EU.
Kada je Brisel prošle nedjelje objavio kaznene mjere samo za Kosovo, a ne i za Srbiju, to je na Kosovu primljeno sa nevjericom i čuđenjem, zašto se kažnjava samo jedna strana kada obe strane doprinose eskalaciji – kaže Maliqi.
Mislim da je kažnjavanje Kosova bilo očekivano, dodaje, jer je već godinu dana vlada Kosova upozoravana da ne preduzima nekoordinare i jednostrane „suverene“ mjere već da sarađuje u deeskalaciji krize, a to se nije dešavalo zbog tvrdoglavosti premijera Kurtija, koji je i bez velikog političkog sporazuma i usaglašavanja načina njegove realizacije, vodio politiku uterivanja kosovskih Srba u demokratiju, što je samo pojačavalo njihov otpor.
– Amerikanci su prvi izgubili strpljenje sa Kurtijem, otkazali su važne aranžmane za Vojsku Kosova i važne investicije u infrastrukturne projekte, a obustavili su i sve političke kontakte na visokom nivou. A to je sada učinila i EU, jer je Kurti na tri zahtjeva Evropske unije za deeskalaciju, odgovorio sa osam svojih zahtjeva koji samo komplikuju stvari – ističe Shkelzen Maliqi.
Ipak, napominje, Lajčak je u Prištini izjavio da i Srbija treba da očekuje sankcije ako ne preduzme mjere deeskalacije.
– To vjerovatno znači da je Lajčak načelno prihvatio nekoliko tačaka iz Kurtijeve liste zahtjeva za mjere deeskalacije sa srpske strane, iako one nisu taksativno spomenute. Koliko će trajati ova faza prenemaganja i otežavanja pregovora o sporazumu teško je zaključiti, ali je očigledno da je Zapadu do hitnog prekida igre nerava, pošto eksalacija napetosti može dovesti i do oružanih incidenata i konflikta – ističe on.
Rat nije u izgledu, dodaje, NATO je u pripravnosti, ali na terenu ima dovoljno tzv „naoružanih opcija“ sa paramilitarnim formacijama koje mogu pokrenuti avanture koje su, u ovom trenutku, u interesu Rusije.
Kada je Brisel prošle nedjelje objavio kaznene mjere samo za Kosovo, a ne i za Srbiju, to je na Kosovu primljeno sa nevjericom i čuđenjem, zašto se kažnjava samo jedna strana kada obe strane doprinose eskalaciji – kaže Maliqi.
Mislim da je kažnjavanje Kosova bilo očekivano, dodaje, jer je već godinu dana vlada Kosova upozoravana da ne preduzima nekoordinare i jednostrane „suverene“ mjere već da sarađuje u deeskalaciji krize, a to se nije dešavalo zbog tvrdoglavosti premijera Kurtija, koji je i bez velikog političkog sporazuma i usaglašavanja načina njegove realizacije, vodio politiku uterivanja kosovskih Srba u demokratiju, što je samo pojačavalo njihov otpor.
– Amerikanci su prvi izgubili strpljenje sa Kurtijem, otkazali su važne aranžmane za Vojsku Kosova i važne investicije u infrastrukturne projekte, a obustavili su i sve političke kontakte na visokom nivou. A to je sada učinila i EU, jer je Kurti na tri zahtjeva Evropske unije za deeskalaciju, odgovorio sa osam svojih zahtjeva koji samo komplikuju stvari – ističe Shkelzen Maliqi.
Ipak, napominje, Lajčak je u Prištini izjavio da i Srbija treba da očekuje sankcije ako ne preduzme mjere deeskalacije.
– To vjerovatno znači da je Lajčak načelno prihvatio nekoliko tačaka iz Kurtijeve liste zahtjeva za mjere deeskalacije sa srpske strane, iako one nisu taksativno spomenute. Koliko će trajati ova faza prenemaganja i otežavanja pregovora o sporazumu teško je zaključiti, ali je očigledno da je Zapadu do hitnog prekida igre nerava, pošto eksalacija napetosti može dovesti i do oružanih incidenata i konflikta – ističe on.
Rat nije u izgledu, dodaje, NATO je u pripravnosti, ali na terenu ima dovoljno tzv „naoružanih opcija“ sa paramilitarnim formacijama koje mogu pokrenuti avanture koje su, u ovom trenutku, u interesu Rusije.
