Godine 1971. zaposleni u CIA napisali su dokument na 12 stranica pod naslovom "Makedonski sindrom", koji sadrži analizu istorijskih sporova jugoistočne Evrope, prenosi Albanian post.
Njegovi autori možda neće biti iznenađeni kada saznaju da, uprkos drugačijem geopolitičkom kontekstu našeg vremena, tenzije oko makedonskog identiteta o kojima se govori u dokumentu američke obavještajne agencije i danas ostaju neriješene.
Iz ovih razloga, preuranjeno je slaviti početak pregovaračkog procesa kroz koji Sjeverna Makedonija i Albanija u principu mogu da se pridruže bloku.
Sjeverna Makedonija je 2005. godine predložena kao kandidat za članstvo u EU, pod imenom Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, dok je Albanija kandidat od 2014. godine.
Međutim, neuobičajeni uslovi vezani za put Sjeverne Makedonije ka EU izazivaju zabrinutost. Hrabro, evropski lideri su odgovorili na napad Rusije na Ukrajinu davši status kandidata prošlog mjeseca Ukrajini i Moldaviji.
Oni su takođe ubrzali proces za Sjevernu Makedoniju i Albaniju kako se ne bi smatrali da zanemaruju države Zapadnog Balkana koje su kucale na vrata većim dijelom ovog vijeka. Ali u svojoj žurbi da urade pravu stvar, lideri EU su nagomilali nevolje za budućnost.
U suštini, oni pozivaju Sjevernu Makedoniju da se pridruži, ali kažu da se to neće dogoditi ako ne ispuni niz rigoroznih zahtjeva koje je postavila susjedna Bugarska. To se uglavnom odnosi na jezik, nacionalni identitet i istoriju.
Na svakom koraku pristupnih pregovora Bugarska ima moć da ih zaustavi ili odloži izjavom da Sjeverna Makedonija izbjegava svoje obaveze. Uslovi Bugarske daleko prevazilaze formalne kriterijume za pristupanje EU.
Ovo poslednje se uglavnom odnosi na ispunjavanje standarda EU za slobodnu tržišnu ekonomiju i demokratiju i uključivanje zakonodavstva EU u nacionalno zakonodavstvo.
Da bi se pridružio EU, nijedan prethodni kandidat nikada nije bio primoran da se povinuje zahtjevima druge zemlje o pitanjima kao što su tumačenja istorije koja nikada ne mogu imati trajni i utvrđeni odgovor. Ali Bugarska je u EU, pošto se pridružila 2007. godine, a Sjeverna Makedonija je kandidat.
Neprijatna istina je da Sofija "ima moć".
Potvrđujući stav Bugarske, EU, za koju je mislila da je jedini put napred, ne samo da se uklonila kao nepristrasni arbitar između dvije zemlje, već je omogućila da se sa sličnim preprekama suočavaju i druge zemlje, drugi zapadni Balkan.
Na primjer, ovog mjeseca izbio je spor između Hrvatske, koja je u EU, i Srbije, koja je kandidat, oko planirane posjete predsjednika Aleksandra Vučića.
Šta ako bi jednog dana Hrvatska slijedila primjer Bugarske i zahtjevala da Srbija prihvati hrvatsko čitanje istorije Jugoslavije 20. vijeka?
U odbranu EU, parlament Sjeverne Makedonije prošle nedjelje je odobrio protokol koji uključuje uslove Bugarske. Ali to je samo pola priče.
Sofija insistira da njen susjed mora da promjeni ustav kako bi bugarskoj manjini u Sjevernoj Makedoniji dao zvanični status. Za to će biti potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, što se trenutno čini dalekom perspektivom. Problem manjina sažima jednostrani pristup EU.
Sjeverna Makedonija će morati da izmjeni svoj ustav, ali Bugarska nije u obavezi da štiti prava svoje makedonske manjine, uprkos brojnim presudama Evropskog suda za ljudska prava u prilog ovoj zajednici.
Od uspona moderne makedonske nacionalne svijesti u 19. i 20. vijeku, Bugarska se bori sa samim konceptom posebne makedonske nacije.
Kada se Jugoslavija raspala 1990-ih, Bugarska je bila prva zemlja koja je priznala novu makedonsku državu. Ali ona ne zna makedonski jezik, smatrajući ga ogrankom bugarskog.
U dokumentu CIA iz 1971. primjećuje se: "Sofija tvrdi da su svi Makedonci zaista etnički Bugari odsječeni od matice".
U Sjevernoj Makedoniji neki nacionalisti definitivno zvuče kao da polažu teritorijalne ili kulturne pretenzije svojim susjedima. Zbog toga je bilo od vitalnog značaja da zemlja riješi svoje nesuglasice sa Grčkom u Prespanskom sporazumu iz 2018.godine.
Međutim, pokazujući naklonost Bugarskoj u odnosu na Sjevernu Makedoniju, EU je možda poremetila planove u projektu proširenja Balkana za koji tvrdi da ga podržava.
Izvor: Kosovo Online/Albanian post
Iz ovih razloga, preuranjeno je slaviti početak pregovaračkog procesa kroz koji Sjeverna Makedonija i Albanija u principu mogu da se pridruže bloku.
Sjeverna Makedonija je 2005. godine predložena kao kandidat za članstvo u EU, pod imenom Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, dok je Albanija kandidat od 2014. godine.
Međutim, neuobičajeni uslovi vezani za put Sjeverne Makedonije ka EU izazivaju zabrinutost. Hrabro, evropski lideri su odgovorili na napad Rusije na Ukrajinu davši status kandidata prošlog mjeseca Ukrajini i Moldaviji.
Oni su takođe ubrzali proces za Sjevernu Makedoniju i Albaniju kako se ne bi smatrali da zanemaruju države Zapadnog Balkana koje su kucale na vrata većim dijelom ovog vijeka. Ali u svojoj žurbi da urade pravu stvar, lideri EU su nagomilali nevolje za budućnost.
U suštini, oni pozivaju Sjevernu Makedoniju da se pridruži, ali kažu da se to neće dogoditi ako ne ispuni niz rigoroznih zahtjeva koje je postavila susjedna Bugarska. To se uglavnom odnosi na jezik, nacionalni identitet i istoriju.
Na svakom koraku pristupnih pregovora Bugarska ima moć da ih zaustavi ili odloži izjavom da Sjeverna Makedonija izbjegava svoje obaveze. Uslovi Bugarske daleko prevazilaze formalne kriterijume za pristupanje EU.
Ovo poslednje se uglavnom odnosi na ispunjavanje standarda EU za slobodnu tržišnu ekonomiju i demokratiju i uključivanje zakonodavstva EU u nacionalno zakonodavstvo.
Da bi se pridružio EU, nijedan prethodni kandidat nikada nije bio primoran da se povinuje zahtjevima druge zemlje o pitanjima kao što su tumačenja istorije koja nikada ne mogu imati trajni i utvrđeni odgovor. Ali Bugarska je u EU, pošto se pridružila 2007. godine, a Sjeverna Makedonija je kandidat.
Neprijatna istina je da Sofija "ima moć".
Potvrđujući stav Bugarske, EU, za koju je mislila da je jedini put napred, ne samo da se uklonila kao nepristrasni arbitar između dvije zemlje, već je omogućila da se sa sličnim preprekama suočavaju i druge zemlje, drugi zapadni Balkan.
Na primjer, ovog mjeseca izbio je spor između Hrvatske, koja je u EU, i Srbije, koja je kandidat, oko planirane posjete predsjednika Aleksandra Vučića.
Šta ako bi jednog dana Hrvatska slijedila primjer Bugarske i zahtjevala da Srbija prihvati hrvatsko čitanje istorije Jugoslavije 20. vijeka?
U odbranu EU, parlament Sjeverne Makedonije prošle nedjelje je odobrio protokol koji uključuje uslove Bugarske. Ali to je samo pola priče.
Sofija insistira da njen susjed mora da promjeni ustav kako bi bugarskoj manjini u Sjevernoj Makedoniji dao zvanični status. Za to će biti potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, što se trenutno čini dalekom perspektivom. Problem manjina sažima jednostrani pristup EU.
Sjeverna Makedonija će morati da izmjeni svoj ustav, ali Bugarska nije u obavezi da štiti prava svoje makedonske manjine, uprkos brojnim presudama Evropskog suda za ljudska prava u prilog ovoj zajednici.
Od uspona moderne makedonske nacionalne svijesti u 19. i 20. vijeku, Bugarska se bori sa samim konceptom posebne makedonske nacije.
Kada se Jugoslavija raspala 1990-ih, Bugarska je bila prva zemlja koja je priznala novu makedonsku državu. Ali ona ne zna makedonski jezik, smatrajući ga ogrankom bugarskog.
U dokumentu CIA iz 1971. primjećuje se: "Sofija tvrdi da su svi Makedonci zaista etnički Bugari odsječeni od matice".
U Sjevernoj Makedoniji neki nacionalisti definitivno zvuče kao da polažu teritorijalne ili kulturne pretenzije svojim susjedima. Zbog toga je bilo od vitalnog značaja da zemlja riješi svoje nesuglasice sa Grčkom u Prespanskom sporazumu iz 2018.godine.
Međutim, pokazujući naklonost Bugarskoj u odnosu na Sjevernu Makedoniju, EU je možda poremetila planove u projektu proširenja Balkana za koji tvrdi da ga podržava.
Izvor: Kosovo Online/Albanian post
