Najmanje četiri međusobno povezane krize prijete da izazovu globalnu recesiju: inflacija, energetska kriza, nestašica hrane i klimatske promjene, upozorio je njemački ministar ekonomije Robert Habeck.
Tri mjeseca od početka invazije Rusije na Ukrajinu i lomova na svjetskim privrednim i finansijskim tržištima, najavljenim nestašicama, evidentnim poskupljenjima i inflatornim pritiscima, Evropa se nalazi pred ubrzanom i bolnom tranzicijom.
“Najmanje četiri međusobno povezane krize prijete izazvati globalnu recesiju. To su: inflacija, energetska kriza, nestašica hrane i klimatske promjene”, poručio je njemački ministar ekonomije Robert Habeck na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.
Zapadni Balkan umnogome zavisi od evropskih ekonomskih kretanja, pa ne čudi poslovica prema kojoj se “Balkan prehladi svaki puta kada Evropa samo kihne”. Nakon učestalog kihanja kompletnog Starog kontinenta može se podvući crta pod prvi kvartal ove godine, u kojem se pokušavalo nešto preduprijediti.
“Nema sumnje da Europu čeka teško razdoblje, znatno niži ekonomski rast od planiranog te vjerojatno i ulazak u recesiju. To je vrlo loša vijest za zemlje Zapadnog Balkana iz više razloga. Prvi je velika trgovinska orijentacija zemalja Zapadnog Balkana prema tržištu EU-a, te će se usporeni ekonomski rast Unije preliti na njihov sporiji izvoz na to tržište”, smatra Nela Vlahinić Lenz, voditeljica MBA Ekonomija energetskog sektora i pročelnica Katedre za teorijsku ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Kao bitan razlog navodi veliki odliv radne snage u zemlje EU, a time i veliku ovisnost o doznakama iz inostranstva. Usporeni privredni rast i moguća recesija smanjit će priliv doznaka i time pogoršati platne bilanse zemalja Zapadnog Balkana, te povećati uvoz kapitala u uvjetima rasta kamatne stope.
“Ako izuzmemo ratna vremena, ovo je sigurno najveća kriza u Europi, te je možemo promatrati kao kombinaciju strukturnih problema i egzogenih šokova koje je bilo nemoguće predvidjeti. Sama kriza izazvana pandemijom, lockdownom i pucanjem dobavnih lanaca 2020. godine bila bi dovoljna, no ona je bila tek početak. Prošle 2021. kreće oporavak, ali i rast cijena energenata, hrane i svih sirovina da bi rat u Ukrajini i ograničenja u opskrbi energentima i svim sirovinama dodatno zaoštrio postojeće strukturne probleme i potaknuo inflaciju. Europa još od ‘70-tih godina nije imala tako visoku inflaciju, te su stoga mjere Europske centralne banke, u smislu podizanja kamatne stope, uglavnom nemoćne u borbi s inflacijom. Rast kamatne stope je uvijek crveni alarm jer će dovesti do pada investicija, potrošnje, a onda i BDP-a”, rezimira profesorica Vlahinić Lenz.
Veliko povećanje robno-novčane razmjene
Pogledamo li izvještaje statističkih institucija svih zemalja Zapadnog Balkana, uočavamo veliko povećanje robno-novčane razmjene sa inostranstvom. Čak i rekordnim novčanim iznosima. No, treba biti oprezan, jer suhoparni podaci mogu prevariti. Prvo, jer se uspoređuju sa istim periodima lanjske godine, koja je bila opterećena korona-krizom. Druga mogućnost nerealnog omjera bi mogla biti izrazito povišena cijena, koja ostavlja mogućnost da je količinski trgovano istim ili sličnim omjerima koji su cjenovno drastičniji. I na kraju, treći segment je kupovina viškova “na slijepo” zbog paničnih najava nestašice.
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine je objavila već i podatke za april, tako da se zna kako je u prva četiri mjeseca registrovan snažan rast izvoza, ali i visok rast uvoza. Izvoz je iznosio 5,90 milijardi maraka (3,01 milijardi eura), a uvoz 8,67 milijardi maraka (4,43 milijarde eura). U aprilu je zabilježena najveća dosadašnja vrijednost izvoza.
Izvoz u zemlje CEFTA bio je 1,01 milijardi eura, što je za 65,5 posto više nego u istom periodu 2021. godine, dok je uvoz iznosio 889 miliona eura, što je povećanje za 41,1 posto. Bosna i Hercegovina je nedavno prvi put zabilježila suficit u razmjeni za zemljama CEFTA-e i trend se održava, te je pokrivenost uvoza izvozom sa jurisdikcijama ove zone slobodne trgovine u periodu januar-april bila 102,3 posto.
Bosna i Hercegovina u velikoj mjeri uvozi žitarice iz Srbije, koja je u martu i aprilu zabranila izvoz ovih proizvoda. Vidi se to i iz podataka Republičkog zavoda za statistiku Srbije za prvi kvartal ove godine. Izvoz iz Srbije je za tri mjeseca povećan za 28,5 posto na ukupno 6,21 milijardu eura, dok je uvoz povećan za 48,5 posto na 8,93 milijarde eura. Kada se podaci analiziraju po sektorima, vidljivo je da je izvoz opao samo u odsjeku žitarica, šećera, uljanog sjemenja, te motornih vozila. Ipak, Srbija je sa svim zemljama u regiji povećala obim izvoza i još drastičnije – uvoza.
I Sjeverna Makedonija je imala zabranu izvoza nekih prehrambenih proizvoda. U periodu januar-mart ove godine, iz te zemlje je izvezeno robe u vrijednosti 1,94 milijardi eura, što je povećanje od 16,7 posto u odnosu na godinu ranije. Uvoz je iznosio 2,83 milijardi eura, što je povećanje od 29,3 posto. Od zemalja regije, Makedonci su najviše poslovali sa Srbijom koja je peta zemlja partner. Među 20 najvećih partnera se nalaze još i Kosovo koje je udvostručilo svoj izvoz u Sjevernu Makedoniju u odnosu na isti period prošle godine, te Slovenija na 15. mjestu sa mnogostrukom manjim rastom izvoza u Sjevernu Makedoniju.
‘Možda i nije sve tako crno’
Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prva tri mjeseca, prema preliminarnim podacima Monstata, iznosila je 846,6 miliona eura, što je 58,9 posto više u odnosu na isti prošlogodišnji period. Istovremeno je izvezena roba vrijednosti 199 miliona eura. Deficit je i dalje ogroman, iako se pokrivenost uvoza izvozom povećava. Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa potpisnicama Centralnoevropskog sporazuma o zoni slobodne razmjene (CEFTA) i sa Evropskom unijom. Ipak, najveći spoljnotrgovinski partner je Švajcarska (EFTA), a slijede Srbija i Bosna i Hercegovina.
Ukupan izvoz Republike Hrvatske u periodu januar-mart ove godine, prema prvim rezultatima Državnog zavoda za statistiku je iznosio 41,7 milijardi kuna (5,53 milijarde eura), dok je uvoz iznosio 67,4 milijarde kuna (8,94 milijarde eura). Vanjskotrgovinski deficit je dostigao 3,4 milijarde eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila 61,9 posto. Iz ponuđenih pokazatelja se vidi da je povećanje robne razmjene Hrvatske najočitije sa državama nečlanicama Evropske unije i to prilikom uvoza robe, gdje je povećanje dostiglo 78 posto u odnosu na isti period lani.
Najavljuju se i nova stopiranja izvoza. Prije svega ogrjevnog drveta iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Izjave političara i uvođenje mjera poput proglašavanja vanrednog stanja kao u Mađarskoj, su za neke racionalan, a za neke dodatni psihološki udar.
“Ipak, možda i nije sve tako crno, a svaka kriza otvara i neke nove mogućnosti. U kontekstu velikih ograničenja u nabavci sirovina, repromaterijala i gotovih proizvoda iz Kine i ostalih azijskih zemalja, ali i Rusije, zemlje Zapadnog Balkana postaju sada interesantnije za europsku industriju koja pokušava kompenzirati nedostajuće prirodne resurse i proizvode. Bosna i Hercegovina, Srbija i Sjeverna Makedonija imaju industriju auto-dijelova koja će biti sve važnija europskoj automobilskoj industriji, a većina zemalja ima i značajne prirodne resurse, od poljoprivrednih sirovina do metala.
Veći gospodarski interesi EU u zemljama regije mogli bi dovesti do ponovnog aktiviranja procesa pristupanja ovih zemalja Europskoj uniji, što je posljednjih godina bilo usporeno, a time bi Europska unija još više približila sebi zemlje regije u ovim geopolitički nestabilnim vremenima”, poručuje profesorica Vlahinić Lenz.
“Najmanje četiri međusobno povezane krize prijete izazvati globalnu recesiju. To su: inflacija, energetska kriza, nestašica hrane i klimatske promjene”, poručio je njemački ministar ekonomije Robert Habeck na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.
Zapadni Balkan umnogome zavisi od evropskih ekonomskih kretanja, pa ne čudi poslovica prema kojoj se “Balkan prehladi svaki puta kada Evropa samo kihne”. Nakon učestalog kihanja kompletnog Starog kontinenta može se podvući crta pod prvi kvartal ove godine, u kojem se pokušavalo nešto preduprijediti.
“Nema sumnje da Europu čeka teško razdoblje, znatno niži ekonomski rast od planiranog te vjerojatno i ulazak u recesiju. To je vrlo loša vijest za zemlje Zapadnog Balkana iz više razloga. Prvi je velika trgovinska orijentacija zemalja Zapadnog Balkana prema tržištu EU-a, te će se usporeni ekonomski rast Unije preliti na njihov sporiji izvoz na to tržište”, smatra Nela Vlahinić Lenz, voditeljica MBA Ekonomija energetskog sektora i pročelnica Katedre za teorijsku ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Kao bitan razlog navodi veliki odliv radne snage u zemlje EU, a time i veliku ovisnost o doznakama iz inostranstva. Usporeni privredni rast i moguća recesija smanjit će priliv doznaka i time pogoršati platne bilanse zemalja Zapadnog Balkana, te povećati uvoz kapitala u uvjetima rasta kamatne stope.
“Ako izuzmemo ratna vremena, ovo je sigurno najveća kriza u Europi, te je možemo promatrati kao kombinaciju strukturnih problema i egzogenih šokova koje je bilo nemoguće predvidjeti. Sama kriza izazvana pandemijom, lockdownom i pucanjem dobavnih lanaca 2020. godine bila bi dovoljna, no ona je bila tek početak. Prošle 2021. kreće oporavak, ali i rast cijena energenata, hrane i svih sirovina da bi rat u Ukrajini i ograničenja u opskrbi energentima i svim sirovinama dodatno zaoštrio postojeće strukturne probleme i potaknuo inflaciju. Europa još od ‘70-tih godina nije imala tako visoku inflaciju, te su stoga mjere Europske centralne banke, u smislu podizanja kamatne stope, uglavnom nemoćne u borbi s inflacijom. Rast kamatne stope je uvijek crveni alarm jer će dovesti do pada investicija, potrošnje, a onda i BDP-a”, rezimira profesorica Vlahinić Lenz.
Veliko povećanje robno-novčane razmjene
Pogledamo li izvještaje statističkih institucija svih zemalja Zapadnog Balkana, uočavamo veliko povećanje robno-novčane razmjene sa inostranstvom. Čak i rekordnim novčanim iznosima. No, treba biti oprezan, jer suhoparni podaci mogu prevariti. Prvo, jer se uspoređuju sa istim periodima lanjske godine, koja je bila opterećena korona-krizom. Druga mogućnost nerealnog omjera bi mogla biti izrazito povišena cijena, koja ostavlja mogućnost da je količinski trgovano istim ili sličnim omjerima koji su cjenovno drastičniji. I na kraju, treći segment je kupovina viškova “na slijepo” zbog paničnih najava nestašice.
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine je objavila već i podatke za april, tako da se zna kako je u prva četiri mjeseca registrovan snažan rast izvoza, ali i visok rast uvoza. Izvoz je iznosio 5,90 milijardi maraka (3,01 milijardi eura), a uvoz 8,67 milijardi maraka (4,43 milijarde eura). U aprilu je zabilježena najveća dosadašnja vrijednost izvoza.
Izvoz u zemlje CEFTA bio je 1,01 milijardi eura, što je za 65,5 posto više nego u istom periodu 2021. godine, dok je uvoz iznosio 889 miliona eura, što je povećanje za 41,1 posto. Bosna i Hercegovina je nedavno prvi put zabilježila suficit u razmjeni za zemljama CEFTA-e i trend se održava, te je pokrivenost uvoza izvozom sa jurisdikcijama ove zone slobodne trgovine u periodu januar-april bila 102,3 posto.
Bosna i Hercegovina u velikoj mjeri uvozi žitarice iz Srbije, koja je u martu i aprilu zabranila izvoz ovih proizvoda. Vidi se to i iz podataka Republičkog zavoda za statistiku Srbije za prvi kvartal ove godine. Izvoz iz Srbije je za tri mjeseca povećan za 28,5 posto na ukupno 6,21 milijardu eura, dok je uvoz povećan za 48,5 posto na 8,93 milijarde eura. Kada se podaci analiziraju po sektorima, vidljivo je da je izvoz opao samo u odsjeku žitarica, šećera, uljanog sjemenja, te motornih vozila. Ipak, Srbija je sa svim zemljama u regiji povećala obim izvoza i još drastičnije – uvoza.
I Sjeverna Makedonija je imala zabranu izvoza nekih prehrambenih proizvoda. U periodu januar-mart ove godine, iz te zemlje je izvezeno robe u vrijednosti 1,94 milijardi eura, što je povećanje od 16,7 posto u odnosu na godinu ranije. Uvoz je iznosio 2,83 milijardi eura, što je povećanje od 29,3 posto. Od zemalja regije, Makedonci su najviše poslovali sa Srbijom koja je peta zemlja partner. Među 20 najvećih partnera se nalaze još i Kosovo koje je udvostručilo svoj izvoz u Sjevernu Makedoniju u odnosu na isti period prošle godine, te Slovenija na 15. mjestu sa mnogostrukom manjim rastom izvoza u Sjevernu Makedoniju.
‘Možda i nije sve tako crno’
Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prva tri mjeseca, prema preliminarnim podacima Monstata, iznosila je 846,6 miliona eura, što je 58,9 posto više u odnosu na isti prošlogodišnji period. Istovremeno je izvezena roba vrijednosti 199 miliona eura. Deficit je i dalje ogroman, iako se pokrivenost uvoza izvozom povećava. Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa potpisnicama Centralnoevropskog sporazuma o zoni slobodne razmjene (CEFTA) i sa Evropskom unijom. Ipak, najveći spoljnotrgovinski partner je Švajcarska (EFTA), a slijede Srbija i Bosna i Hercegovina.
Ukupan izvoz Republike Hrvatske u periodu januar-mart ove godine, prema prvim rezultatima Državnog zavoda za statistiku je iznosio 41,7 milijardi kuna (5,53 milijarde eura), dok je uvoz iznosio 67,4 milijarde kuna (8,94 milijarde eura). Vanjskotrgovinski deficit je dostigao 3,4 milijarde eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila 61,9 posto. Iz ponuđenih pokazatelja se vidi da je povećanje robne razmjene Hrvatske najočitije sa državama nečlanicama Evropske unije i to prilikom uvoza robe, gdje je povećanje dostiglo 78 posto u odnosu na isti period lani.
Najavljuju se i nova stopiranja izvoza. Prije svega ogrjevnog drveta iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Izjave političara i uvođenje mjera poput proglašavanja vanrednog stanja kao u Mađarskoj, su za neke racionalan, a za neke dodatni psihološki udar.
“Ipak, možda i nije sve tako crno, a svaka kriza otvara i neke nove mogućnosti. U kontekstu velikih ograničenja u nabavci sirovina, repromaterijala i gotovih proizvoda iz Kine i ostalih azijskih zemalja, ali i Rusije, zemlje Zapadnog Balkana postaju sada interesantnije za europsku industriju koja pokušava kompenzirati nedostajuće prirodne resurse i proizvode. Bosna i Hercegovina, Srbija i Sjeverna Makedonija imaju industriju auto-dijelova koja će biti sve važnija europskoj automobilskoj industriji, a većina zemalja ima i značajne prirodne resurse, od poljoprivrednih sirovina do metala.
Veći gospodarski interesi EU u zemljama regije mogli bi dovesti do ponovnog aktiviranja procesa pristupanja ovih zemalja Europskoj uniji, što je posljednjih godina bilo usporeno, a time bi Europska unija još više približila sebi zemlje regije u ovim geopolitički nestabilnim vremenima”, poručuje profesorica Vlahinić Lenz.
