U susret međunarodnom danu nestalih molimo vas i preklinjemo – otvorite fioke i arhive! Dajte informacije i izvještaje sa lica mjesta za koje znamo da ih imate. Dajte nam odgovore na naša pitanja – gdje su nestala lica? Ne želimo miještanje politike u proces pronalaženja nestalih lica i produžetak agonije i beznađa, već tražimo civilizacijski i human odnos prema našim žrtvama i njihovim porodicama – poručeno je sa jučerašnje zajedničke konferencije za medije u Beogradu srpski i albanskih porodica nestalih osoba iz rata ’99.
Povodom Međunarodnog dana nestalih, Udruženje porodica kosovskih stradalnika, u saradnji sa Resursnim centrom za nestala lica u Prištini, godinama već organizuje i održava zajedničke konferencije za novinare predstavnika srpskih i albanskih porodica nestalih na Kosovu, u Prištini i u Beogradu. Nakon što je u Prištni održana u utorak, 24. avgusta, juče su srpske i albanske porodice se javnosti obratile iz Beograda.
„Možete li pomisliti makar na trenutak da ne znate gdje vam je dijete a naše majke ne znaju za sudbinu svoje djece više od dvije decenije“, kazala je Nataša Šćepanović.
Međunarodne i domaće institucije vide kao najodgovornije što se pitanje kidnapovanih i nestalih lica još uvijek nije našlo za pregovaračkim stolom Beograda i Prištine u Briselu.
„I dok političari odmjeravaju svoje snage i vuku poteze kao na šahovskoj tabli, gdje nema pobjednika, trpimo mi porodice žrtava u 21. vijeku evropske kulture i civilizacije. Prekopavaju se i uništavaju kosti i grobovi da bi se izbjegla odgovornost a odgovorni su i Beograd i Priština i predstavnici međunarodne zajednice i sve one zemlje čiji su kontigenti KFOR-a bili na tim prostorima. I zato im mi poručujemo – gospodo sjednite za istim stolom, dogovorite se i ispoštujte dogovor. Iznesite sve informacije i arhivu koju imate i pronađite nestala lica“.
Nema napretka sve dok u našoj blizini postoje neiskopane kosti i neidentifikovani ostaci naših bližnjih, kazala je Gordana Đikanović.
Istakla je da prema postojećoj dinamici, prema kojoj se na prste ruke brojala ekshumirana i identifikovana tijela, nezamislivo je vrijeme koje je potrebno da bi se saznala sudbina za još 1630 koliko se vode kao nestali na Kosovu.
„Niti se zna da li su živi, niti im se grobovi znaju. U laboratorijama za DNK analizu, umjesto njihovih imena, stoji broj i šifra. A svako od njih je bio nečiji sin, otac, brat, majka, sestra. Mi, članovi njihovih porodica, za protekle dvije decenije, sve smo suze isplakali. Ali se nismo umorili tragajući za istinom o našim najrođenijima, boreći se za pravdu i istinu. Jer, mi na zaborav nemamo pravo. Nemamo ni bojazan da kažemo ko je kriv što je lista nestalih gotovo ‘zaleđena’, što je sve manje ekshumacija i identifikacija, a naša agonija i dalje traje“.
Zajednička borba i nastojanje dijela srpskih i albanskih porodica nestalih na Kosovu, da podstaknu zvaničnike i sve međunarodne i domaće institucije i organizacije da se pitanjem svih nestalih „počnu baviti odgovorno“, nastavlja se i ovogodišnjim zajedničkim aktivnostima dva udruženja.
Srpskoj javnosti obratili su se i Bajram Qerkinaj, čiji je sin otet za vrijeme rata i Xhyla Haziraj čiji je suprug otet. Obe delegacije su i u Beogradu i Prištini bile zastupljene sa po šest članova.
Izvor: KoSSev
„Možete li pomisliti makar na trenutak da ne znate gdje vam je dijete a naše majke ne znaju za sudbinu svoje djece više od dvije decenije“, kazala je Nataša Šćepanović.
Međunarodne i domaće institucije vide kao najodgovornije što se pitanje kidnapovanih i nestalih lica još uvijek nije našlo za pregovaračkim stolom Beograda i Prištine u Briselu.
„I dok političari odmjeravaju svoje snage i vuku poteze kao na šahovskoj tabli, gdje nema pobjednika, trpimo mi porodice žrtava u 21. vijeku evropske kulture i civilizacije. Prekopavaju se i uništavaju kosti i grobovi da bi se izbjegla odgovornost a odgovorni su i Beograd i Priština i predstavnici međunarodne zajednice i sve one zemlje čiji su kontigenti KFOR-a bili na tim prostorima. I zato im mi poručujemo – gospodo sjednite za istim stolom, dogovorite se i ispoštujte dogovor. Iznesite sve informacije i arhivu koju imate i pronađite nestala lica“.
Nema napretka sve dok u našoj blizini postoje neiskopane kosti i neidentifikovani ostaci naših bližnjih, kazala je Gordana Đikanović.
Istakla je da prema postojećoj dinamici, prema kojoj se na prste ruke brojala ekshumirana i identifikovana tijela, nezamislivo je vrijeme koje je potrebno da bi se saznala sudbina za još 1630 koliko se vode kao nestali na Kosovu.
„Niti se zna da li su živi, niti im se grobovi znaju. U laboratorijama za DNK analizu, umjesto njihovih imena, stoji broj i šifra. A svako od njih je bio nečiji sin, otac, brat, majka, sestra. Mi, članovi njihovih porodica, za protekle dvije decenije, sve smo suze isplakali. Ali se nismo umorili tragajući za istinom o našim najrođenijima, boreći se za pravdu i istinu. Jer, mi na zaborav nemamo pravo. Nemamo ni bojazan da kažemo ko je kriv što je lista nestalih gotovo ‘zaleđena’, što je sve manje ekshumacija i identifikacija, a naša agonija i dalje traje“.
Zajednička borba i nastojanje dijela srpskih i albanskih porodica nestalih na Kosovu, da podstaknu zvaničnike i sve međunarodne i domaće institucije i organizacije da se pitanjem svih nestalih „počnu baviti odgovorno“, nastavlja se i ovogodišnjim zajedničkim aktivnostima dva udruženja.
Srpskoj javnosti obratili su se i Bajram Qerkinaj, čiji je sin otet za vrijeme rata i Xhyla Haziraj čiji je suprug otet. Obe delegacije su i u Beogradu i Prištini bile zastupljene sa po šest članova.
Izvor: KoSSev
