Stopa mladih na Zapadnom Balkanu, koji ne rade niti su na školovanju, iznosi 35 odsto i duplo je veća od prosjeka država članica Evropske unije, navodi se u istraživanju o zaposlenosti mladih na Zapadnom Balkanu Savjeta za regionalnu saradnju iz 2021. godine. Zašto?
Razlozi visoke stope nezaposlenosti, kako se navodi u istraživanju, leže često u neadekvatnim politikama zapošljavanja i oskudnoj ponudi poslova za mlade, koji su uglavnom privremenog karaktera.
Na Zapadnom Balkanu taj broj iznosi 35,1 odsto, a najlošija situacija je na Kosovu gdje skoro polovina mladih (49,1 odsto) niti radi niti se školuje.
Kao jedan od razloga za to u istraživanju se navodi slaba veza između obrazovanja i tržišta rada.
“Kada studenti završe visoku školu ili fakultet, oni često nailaze na poteškoće u dobijanju prvog posla jer im nedostaje radno iskustvo i postoji nedostatak odgovarajućeg karijernog vođenja i savjetovanja”, navodi se u istraživanju i dodaje da većina mladih traži posao oslanjajući se na lične kontakte.
Sa druge strane, kako se navodi u istraživanju, poslodavci traže iskusne radnike, a mladi nemaju mogućnost da traženo iskustvo steknu.
Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije “Centar za demokratiju” iz Beograda smatra da je jedan od osnovnih razloga veće nezaposlenosti mladih u regionu u odnosu na Evropsku uniju bolja ponuda radnih mjesta u EU, ali i razlika u pristupu institucija ovom problemu.
„U statistikama treba gledati podatke o podzaposlenosti. To su podaci o onima koji se ne računaju kao nezaposleni zato što ne traže aktivno posao“, navodi Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije “Centar za demokratiju” iz Beograda.
“U Evropskoj uniji postoji garancija za mlade koja obavezuje službe za zapošljavanje da mladima četiri mjeseca, kada završe školovanje ili se prijave na evidenciju službe za zapošljavanje, daju ponudu kvalitetnog posla”, navodi ona, dodajući da se mladima u Evropskoj uniji koji nemaju dovoljno kvalifikacija omogućava nastavak školovanja.
Bradaš ističe da to često nije slučaj u zemljama Zapadnog Balkana gdje se ne obezbjeđuju adekvatni programi za zapošljavanje mladih.
Programi stručne prakse u Srbiji, prema njenim riječima, nemaju mnogo efekta i mladima nude poslove sa zaradama nižim od propisane minimalne zarade (u Srbiji ona iznosi oko 255 eura), mladi nemaju adekvatno socialno osiguranje ni pravo na sindikalno organizovanje.
“U 2019. godini je više od polovine mladih (u Srbiji, prim. aut.) bilo uključeno u program stručne prakse, a efekti na zapošljavanje, što znači koliko mladih je bilo zaposleno šest mjeseci nakon što su završili praksu, je jedan od pet od onih koji su učestvovali. Takvi efekti su beznačajni”, navodi Bradaš.
I u istraživanju o Zapadnom Balkanu se navodi da službe za zapošljavanje nisu dovoljno aktivne u pomoći mladim ljudima da pronađu posao, pa su mladi prinuđeni da se oslanjaju na porodične i političke veze.
Prema podacima Savjeta za regionalnu saradnju, u većini država Zapadnog Balkana put od diplome do prvog posla traje od jedne do dvije ili duže od dvije godine.
Jedino u Albaniji 42 odsto mladih može da pronađe posao nakon diplomiranja za manje od godinu dana.
Kakvi se poslovi nude mladima?
„Mladi (Zapadnog Balkana, prim. aut.) se suočavaju sa prekarnošću (nesigurnim oblicima rada) na tržištu“, navodi se u istraživanju Savjeta za regionalnu saradnju.
Na zaposlenost mladih je, kako se navodi u istraživanju, posebno negativno uticala pandemija korona virusa.
„Mladi su više nego većina bili izloženi otpuštanjima jer su često na nesigurnim poslovima, bilo na privremenim ugovorima ili u neformalnom sektoru (rad „na crno“, prim. aut.). Oni se takođe suočavaju sa dugotrajnom nezaposlenošću“, piše u istraživanju.
Bradaš takođe navodi da je jedan od velikih problema veliki udio mladih koji rade na nesigurnim radnim mjestima.
Prema istraživanju, u Srbiji više od polovine mladih koji rade (54,5 odsto) angažovano je na ugovorima koji su ograničenog ili privremenog karaktera. Na Kosovu i Crnoj Gori taj broj mladih je veći od 70 odsto (na Kosovu iznosi 78,9 odsto, a u Crnoj Gori 75,2 odsto).
„Jedan podatak je tu značajan. 82 odsto mladih u Srbiji kao razlog zašto su zaposleni na ugovorima sa ograničenim trajanjem navodi da je to zato što ne mogu da pronađu stalni posao, dok je u Evropskoj uniji taj prosjek negdje oko 30 odsto“, kaže Bradaš objašnjavajući da mladi u Evropskoj uniji imaju drugačije motive da rade na privremenim poslovima.
Prema njenim riječima, mladi u EU rade na privremenim poslovima jer žele da nastave školovanje i da zarade, dok u Srbiji mladi rade na tim ugovorima jer stalnih poslova nema.
Bradaš takođe navodi da oko četvrtina mladih koji su visoko obrazovani u Srbiji radi na poslovima koji zahtjevaju niže obrazovanje.
U istraživanju se posebno ističe problem neprijavljenog rada mladih ili rada „na crno“ koji je, kako se navodi, posebno prisutan u Albaniji.
Neprijavljeni radnici nemaju zdravstveno i penziono osiguranje, a s obzirom na to da je riječ o neprijavljenom radu i usmenom dogovoru sa poslodavcem o uslovima rada, radnici nemaju sigurnost da će za svoj rad biti adekvatno plaćeni.
U istraživanju se navodi i da programi koji bi trebalo da ohrabre mlade da pokrenu svoj posao na Zapadnom Balkanu nisu odgovarajući. Takve programe pokrenule su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija.
„Mladi se bore da prevaziđu administrativne i birokratske prepreke i suočavaju se sa nedostatkom pristupa poslovnim zajmovima uz nedostatak iskustva“, piše u istraživanju.
Koje su posljedice za mlade?
Rad na nesigurnim radnim mjestima i dugotrajna nezaposlenost utiče na mentalno zdravlje mladih, smatra Bradaš.
„To stvara osjećanje nesigurnosti i neizvesnosti, a drugo je nepostojanje mogućnosti da se planira život, da se mladi odvoje od roditelja, da zasnuju porodicu“, ističe ona dodajući da skoro 60 odsto mladih u Srbiji starosti od 25 do 34 godina živi sa roditeljima.
Bradaš kao jednu od posljedica nemogućnosti da pronađu posao ističe i neaktivnost mladih u traženju posla, što dovodi do dugotrajne nezaposlenosti.
„U statistikama treba gledati podatke o podzaposlenosti. To su podaci o onima koji se ne računaju kao nezaposleni zato što ne traže aktivno posao“, objašnjava ona navodeći da se može pretpostaviti zbog čega su neki mladi odustali od traženja posla.
„Stotine kandidata jave se na jedno radno mjesto u Srbiji. Podaci (portala za zapošljavanje u Srbiji, prim. aut.) Infostuda pokazuju da jedan kandidat konkuriše prosečno na deset oglasa. Kada konkurišete na više desetina poslova i to ne dovodi do nikakvih efekata, gubite motivaciju“, ističe ona.
Stopa aktivnosti mladih na tržištu rada na Zapadnom Balkanu je 30,1 odsto, niža od prosjeka u državama članicama Evropske unije gdje iznosi 37,8 odsto navodi se u istraživanju Savjeta za regionalnu saradnju.
U procjepu između školovanja i posla
Prosečno 16,9 odsto mladih od 15 do 24 godine u Evropskoj uniji ne radi i nije na školovanju.Na Zapadnom Balkanu taj broj iznosi 35,1 odsto, a najlošija situacija je na Kosovu gdje skoro polovina mladih (49,1 odsto) niti radi niti se školuje.
Kao jedan od razloga za to u istraživanju se navodi slaba veza između obrazovanja i tržišta rada.
“Kada studenti završe visoku školu ili fakultet, oni često nailaze na poteškoće u dobijanju prvog posla jer im nedostaje radno iskustvo i postoji nedostatak odgovarajućeg karijernog vođenja i savjetovanja”, navodi se u istraživanju i dodaje da većina mladih traži posao oslanjajući se na lične kontakte.
Sa druge strane, kako se navodi u istraživanju, poslodavci traže iskusne radnike, a mladi nemaju mogućnost da traženo iskustvo steknu.
Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije “Centar za demokratiju” iz Beograda smatra da je jedan od osnovnih razloga veće nezaposlenosti mladih u regionu u odnosu na Evropsku uniju bolja ponuda radnih mjesta u EU, ali i razlika u pristupu institucija ovom problemu.
„U statistikama treba gledati podatke o podzaposlenosti. To su podaci o onima koji se ne računaju kao nezaposleni zato što ne traže aktivno posao“, navodi Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije “Centar za demokratiju” iz Beograda.
“U Evropskoj uniji postoji garancija za mlade koja obavezuje službe za zapošljavanje da mladima četiri mjeseca, kada završe školovanje ili se prijave na evidenciju službe za zapošljavanje, daju ponudu kvalitetnog posla”, navodi ona, dodajući da se mladima u Evropskoj uniji koji nemaju dovoljno kvalifikacija omogućava nastavak školovanja.
Bradaš ističe da to često nije slučaj u zemljama Zapadnog Balkana gdje se ne obezbjeđuju adekvatni programi za zapošljavanje mladih.
Programi stručne prakse u Srbiji, prema njenim riječima, nemaju mnogo efekta i mladima nude poslove sa zaradama nižim od propisane minimalne zarade (u Srbiji ona iznosi oko 255 eura), mladi nemaju adekvatno socialno osiguranje ni pravo na sindikalno organizovanje.
“U 2019. godini je više od polovine mladih (u Srbiji, prim. aut.) bilo uključeno u program stručne prakse, a efekti na zapošljavanje, što znači koliko mladih je bilo zaposleno šest mjeseci nakon što su završili praksu, je jedan od pet od onih koji su učestvovali. Takvi efekti su beznačajni”, navodi Bradaš.
I u istraživanju o Zapadnom Balkanu se navodi da službe za zapošljavanje nisu dovoljno aktivne u pomoći mladim ljudima da pronađu posao, pa su mladi prinuđeni da se oslanjaju na porodične i političke veze.
Prema podacima Savjeta za regionalnu saradnju, u većini država Zapadnog Balkana put od diplome do prvog posla traje od jedne do dvije ili duže od dvije godine.
Jedino u Albaniji 42 odsto mladih može da pronađe posao nakon diplomiranja za manje od godinu dana.
Kakvi se poslovi nude mladima?
„Mladi (Zapadnog Balkana, prim. aut.) se suočavaju sa prekarnošću (nesigurnim oblicima rada) na tržištu“, navodi se u istraživanju Savjeta za regionalnu saradnju.
Na zaposlenost mladih je, kako se navodi u istraživanju, posebno negativno uticala pandemija korona virusa.
„Mladi su više nego većina bili izloženi otpuštanjima jer su često na nesigurnim poslovima, bilo na privremenim ugovorima ili u neformalnom sektoru (rad „na crno“, prim. aut.). Oni se takođe suočavaju sa dugotrajnom nezaposlenošću“, piše u istraživanju.
Bradaš takođe navodi da je jedan od velikih problema veliki udio mladih koji rade na nesigurnim radnim mjestima.
Prema istraživanju, u Srbiji više od polovine mladih koji rade (54,5 odsto) angažovano je na ugovorima koji su ograničenog ili privremenog karaktera. Na Kosovu i Crnoj Gori taj broj mladih je veći od 70 odsto (na Kosovu iznosi 78,9 odsto, a u Crnoj Gori 75,2 odsto).
„Jedan podatak je tu značajan. 82 odsto mladih u Srbiji kao razlog zašto su zaposleni na ugovorima sa ograničenim trajanjem navodi da je to zato što ne mogu da pronađu stalni posao, dok je u Evropskoj uniji taj prosjek negdje oko 30 odsto“, kaže Bradaš objašnjavajući da mladi u Evropskoj uniji imaju drugačije motive da rade na privremenim poslovima.
Prema njenim riječima, mladi u EU rade na privremenim poslovima jer žele da nastave školovanje i da zarade, dok u Srbiji mladi rade na tim ugovorima jer stalnih poslova nema.
Bradaš takođe navodi da oko četvrtina mladih koji su visoko obrazovani u Srbiji radi na poslovima koji zahtjevaju niže obrazovanje.
U istraživanju se posebno ističe problem neprijavljenog rada mladih ili rada „na crno“ koji je, kako se navodi, posebno prisutan u Albaniji.
Neprijavljeni radnici nemaju zdravstveno i penziono osiguranje, a s obzirom na to da je riječ o neprijavljenom radu i usmenom dogovoru sa poslodavcem o uslovima rada, radnici nemaju sigurnost da će za svoj rad biti adekvatno plaćeni.
U istraživanju se navodi i da programi koji bi trebalo da ohrabre mlade da pokrenu svoj posao na Zapadnom Balkanu nisu odgovarajući. Takve programe pokrenule su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija.
„Mladi se bore da prevaziđu administrativne i birokratske prepreke i suočavaju se sa nedostatkom pristupa poslovnim zajmovima uz nedostatak iskustva“, piše u istraživanju.
Koje su posljedice za mlade?
Rad na nesigurnim radnim mjestima i dugotrajna nezaposlenost utiče na mentalno zdravlje mladih, smatra Bradaš.
„To stvara osjećanje nesigurnosti i neizvesnosti, a drugo je nepostojanje mogućnosti da se planira život, da se mladi odvoje od roditelja, da zasnuju porodicu“, ističe ona dodajući da skoro 60 odsto mladih u Srbiji starosti od 25 do 34 godina živi sa roditeljima.
Bradaš kao jednu od posljedica nemogućnosti da pronađu posao ističe i neaktivnost mladih u traženju posla, što dovodi do dugotrajne nezaposlenosti.
„U statistikama treba gledati podatke o podzaposlenosti. To su podaci o onima koji se ne računaju kao nezaposleni zato što ne traže aktivno posao“, objašnjava ona navodeći da se može pretpostaviti zbog čega su neki mladi odustali od traženja posla.
„Stotine kandidata jave se na jedno radno mjesto u Srbiji. Podaci (portala za zapošljavanje u Srbiji, prim. aut.) Infostuda pokazuju da jedan kandidat konkuriše prosečno na deset oglasa. Kada konkurišete na više desetina poslova i to ne dovodi do nikakvih efekata, gubite motivaciju“, ističe ona.
Stopa aktivnosti mladih na tržištu rada na Zapadnom Balkanu je 30,1 odsto, niža od prosjeka u državama članicama Evropske unije gdje iznosi 37,8 odsto navodi se u istraživanju Savjeta za regionalnu saradnju.
