Kosovar u Bosni i Hercegovini

Prije 20. godina je došao da studira u Sarajevo i ostao. Alban Ukaj je glumac i reditelj sa Kosova, akter filma „Quo Vadis, Aida“. Vjeruje da umjetnici mogu da utiču na društvo. Ali, očigledno ne i na birokratiju, piše Deutsche welle.

Alban Ukaj (40) je glumačku karijeru započeo u Prištini. Prije 20. godina došao da studira u Sarajevo i ostao u tom gradu. Radio je predstave u cijelom regionu. Zaposlen je u poznatom ratnom pozorištu SARTR u Sarajevu, ali je i gost u mnogim pozorištima poput Narodnog.

„Šta meni znači Sarajevo? Nije mene ovdje držala arhitektura nego ljudi koje sam upoznao. Stvorio sam neku vrstu porodice, upoznao sam ljude na koje se mogu osloniti u bilo kom pogledu", kaže Ukaj u intervju za DW.

Ukaj vjeruje da umjetnici mogu da utiču na društvo, da moraju biti opozicija svakome - i onima koji su na vlasti i onima koji su opozicija. Bavi se temom suočavanja sa prošlošću, ratom i angažovan je umjetnik, kritičar nacionalizma i često je prisutan u raznim debatama. Kaže da se o pošlosti mora govoriti.

„Mislim da je bitno radi generacija koje dolaze iza nas jer mi nemamo taj luksuz da pravimo filmove o prvoj kapi kiše u Amsterdamu kao sto naše kolege iz Holandije", kaže Ukaj.

I glumac i reditelj


"Quo vadis, Aida?” je posljednji film u kojem je glumio. Ima ulogu prevodioca i kolege glavnog lika, Aide, koja pokušava da spasi svoju porodicu u vrijeme kada se dogodio masakr u Srebrenici. Iako film nije dobio Oskara, za koji je bio nominovan, Ukaj kaže da takav film već ima svoj uspjeh i da će ostati upamćen.

Kratkometražni film “Kali” (na albanskom - konj), prvi je film Albana Ukaja kao reditelja. To je autobiografska priča Ukaja iz mladih dana, kada je bio uhapšen u predratnoj Prištini.

Film "Jama” koji je premijerno prikazan u okviru takmičarskog programa na 25. Sarajevo Film Festivalu drugi je njegov film. Riječ je o kratkom filmu o jednom ratnom zločinu u Sarajevu o kojem režiser, snimatelj i glumac, nemaju dovoljno informacija.

„U Kazanima su poginuli i građani bošnjačke nacionalnosti, Srbi i Ukrajinci. Poginuli su oni muslimani koji su pokušavali da brane svoje srpske komšije i na kraju završili u toj jami. Ja uvijek kažem da se protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića borio i Jovo Divjak koji je nedavno preminuo. I današnja politička nomenklatura ima odgovornost prema tim ubijenim Srbima koji su stradali jer su oni prvenstveno bili građani Sarajeva koji su bez obzira na okolnosti odlučili da tada, u tim najtežim trenucima, ostanu u ovom gradu. Mi smo snimali film o jednoj generaciji koja jako malo zna o Kazanima, čak možda ništa", kaže Ukaj.

Politika ga razdvojila od roditelja


Alban je sad već „stari“ Sarajlija. Kada mu dozvoljavaju poslovne obaveze, ode i do Prištine da posjeti roditelje. Njegov otac, kao novinar Jutarnjeg lista iz Hrvatske gdje je i studirao, često je bio gost Sarajeva za vrijeme Jugoslavije. Ali sada zbog viza ne može dođe, pa se jedino viđaju putem interneta. Ukaj je ljut na politiku Sarajeva.

„Tužićemo državu zbog ukinutih osnovnih ljudski prava, a to je sloboda kretanja. Ja starim, moji roditelji još više, ne viđaju unuka ni za rođendane ni za druge slave, a ni on ne viđa dedu i nenu", žali se Ukaj.

Video pogledajte OVDJE.