U Medveđi i okolnim selima trenutno živi još oko 600 Albanaca. Kosovski političari često govore o tihom etničkom čišćenju. Naši sugovornici pak kažu da Albanci odlaze – trbuhom za kruhom.
Albanka Lirona Zuka je jedna od rijetkih mladih ljudi koji su ostali u Medveđi. Rođena je ratne 1999. godine. Trenutno studira u Prištini, ali živi u Medveđi i tu planira i ostati. Zato se aktivno bori za prava svojih sugrađana Albanaca.
Lirona nas vodi u selo Tupale. U zabačenom dijelu sela do kojega se zimi teško probija živi 70-godišnja Azize sa suprugom. Njezini dvojica sinova i kćerka su otišli na Kosovo. Trbuhom za kruhom, kaže Azize, jer ovdje za njih nije bilo posla: „Život nije lak, ali mora se živjeti. U posljednje 22 godine su svi otišli. Najlakše je otići, teško je očuvati ognjište.”
Azize je očuvala ognjište, ali tradiciju pravljenja nošnji izgleda neće uspeti. Ona je jedna od posljednjih u ovom kraju koja zna vesti narodnu nošnju Medveđe. Ima dosta narudžbi, kaže, ali samo iz inozemstva. Iz Medveđe joj već duže vremena nitko ništa nije naručio.
Video prilog pogledajte OVDJE.
Nedaleko od Azizine je kuća Sokola Halimija. On ima sedmoro djece i jedan je od rijetkih Albanaca koji u brdovitim selima Medveđe živi sa čitavom obitelji. Sokol već godinama gleda kako svi iz njegovog okruženja odlaze na Kosovo ili u inozemstvo.
U međuvremenu je postao čovjek za sve: od predsjednika mjesne zajednice, preko humanitarca koji dijeli pomoć siromašnima, do električara po potrebi. Da bi prehranio obitelj mora raditi nekoliko poslova istovremeno. Ali kada dođe na selo, pa makar i za vikend, drago mu je vidjeti da u ponekoj kući još uvijek gori svjetlo.Pasivizacija adresa
Lirona nas vodi u selo Tupale. U zabačenom dijelu sela do kojega se zimi teško probija živi 70-godišnja Azize sa suprugom. Njezini dvojica sinova i kćerka su otišli na Kosovo. Trbuhom za kruhom, kaže Azize, jer ovdje za njih nije bilo posla: „Život nije lak, ali mora se živjeti. U posljednje 22 godine su svi otišli. Najlakše je otići, teško je očuvati ognjište.”
Azize je očuvala ognjište, ali tradiciju pravljenja nošnji izgleda neće uspeti. Ona je jedna od posljednjih u ovom kraju koja zna vesti narodnu nošnju Medveđe. Ima dosta narudžbi, kaže, ali samo iz inozemstva. Iz Medveđe joj već duže vremena nitko ništa nije naručio.
Video prilog pogledajte OVDJE.
Samo u ponekoj kući gori svjetlo
Nedaleko od Azizine je kuća Sokola Halimija. On ima sedmoro djece i jedan je od rijetkih Albanaca koji u brdovitim selima Medveđe živi sa čitavom obitelji. Sokol već godinama gleda kako svi iz njegovog okruženja odlaze na Kosovo ili u inozemstvo.
U međuvremenu je postao čovjek za sve: od predsjednika mjesne zajednice, preko humanitarca koji dijeli pomoć siromašnima, do električara po potrebi. Da bi prehranio obitelj mora raditi nekoliko poslova istovremeno. Ali kada dođe na selo, pa makar i za vikend, drago mu je vidjeti da u ponekoj kući još uvijek gori svjetlo.
Pasivizacija adresa
U cijeloj općini Medveđa živi oko 7 tisuća stanovnika. Ekonomski ovdje nikome ne cvjetaju ruže. Nedaleko od glavne ulice nalazi se nedavno otvoreni ured Nacionalnog savjeta Albanaca. Lirona Zuka vodi ovaj ured i ima pune ruke posla. Policija je mnogim Albancima koji više ne žive u Medveđi stavila adrese u pasivan status. Oni se svakodnevno dolaze žaliti.
Kazim Dema je jedan od njih. Kaže da trenutno živi u Švicarskoj i da tamo ima dozvolu boravka, ali ne i državljanstvo. Ima srbijansku osobnu kartu, ali zbog toga što mu je pasivizirana adresa ne može registrirati automobil.
Lirona ga savjetuje da od MUP-a Srbije traži rješenje o pasivizaciji adrese. Kaže nam da se u ured već javilo 450 ljudi s istim problemom.
O tome smo htjeli porazgovarati s nekim iz koordinacijskog tijela za jug Srbije. Nitko od njih nije službeno htio govoriti za Deutsche Welle, ali su nam najavili da će uskoro izaći u javnost s konkretnim rješenjem. Do tada, Lirona će nastaviti slušati probleme Albanaca iz Medveđe i pokušavati im pomoći – kako ne bi baš svi pobjegli u inozemstvo.
Izvor: DW
