Mislim da bi Srbija i Kosovo prije svega trebalo da odrede svoje pozicije koje su imale u ratu.
Agresor treba da se izvini za zločine počinjene na Kosovu, a zatim treba da uslijede i drugi institucionalni koraci, poput obeštećenja. Jedini način da se dođe do pomirenja ili normalizacije odnosa jeste da se prizna ono što se desilo u prošlosti. Ne možemo da nastavimo dalje tako što ćemo zaboravit, ističe za portal Danasa Aurela Kadriu, istraživačica Inicijative za usmenu historiju i aktivistkinja u organizacijama civilnog sektora iz Prištine, u sklopu projekta "Druga strana Kosova".
Pitanja Marka Milosavljevića, programski koordinator Inicijative mladih za ljudska prava
Na koji način usmena historija ili usmeno sjećanje može biti dio institucionalnog narativa Srbije i Kosova o ratu? Kakav je tretman kulturnog naslijeđa od strane kosovskih institucija danas?
– Ovo je striktno lično mišljenje: institucionalni tretman kulturnog naslijeđa je u veoma lošem stanju. U posljednje vrijeme se kulturnom naslijeđu posvećuje neka pažnja, ali ona uglavnom dolazi iz civilnog sektora, a ne iz javnih institucija. Mnogo novca je utrošeno da se kulturno nasleđe uništi, umjesto da se očuva i zaštiti.
Kakve su reakcije na film "Bubnjevi otpora" na Kosovu, naročito kod mlađih generacija, koje nisu imale iskustvo paralelnog društva tokom devedesetih godina?
– Mlađe generacije obično imaju malo ili nimalo znanja o paralelnom obrazovnom sistemu, jer to nije nešto o čemu se uči u školama. Većina sjećanja na devedesete usredsređena je na ono što se 1999. godine dešavalo na Kosovu. Dakle, kada gledaju film, prva reakcija je "a kada se ovo dogodilo?". Nakon toga, postavljaju pitanja svojim roditeljima, jer oni pripadaju generacijama koje su pohađale školu u okviru paralelnog obrazovnog sistema, ili su bili dio tog paralelnog života na ovaj ili onaj način.
Pitanja koja su postavili čitaoci Danasa na društvenim mrežama
Kakva je situacija po pitanju ženskih prava na Kosovu danas?
– Ako govorimo o aktivizmu, načinjeni su veliki pozitivni koraci u smislu zalaganja za prava žena. Kako društvo i institucije tretiraju žene na Kosovu, to je drugo pitanje. Smatram da većina problema nastaje zbog načina razmišljanja koji je duboko ukorenjen u patrijarhalno društvo. Pošto su žene zlostavljane, silovane, pa čak i ubijane, a država ne traga za počiniocima, mislim da su nejednakost i diskriminacija institucionalizovane. Ipak, postoje veoma dobre inicijative i kolektivi koji se bore protiv takve struje i to je ono što daje nadu ovoj zemlji.
Da li su Albanci i Srbi taoci loših politika?
– Apsolutno! Po mom viđenju, "obični" ljudi u Srbiji i na Kosovu se svakodnevno suočavaju sa istim izazovima; korupcijom, lošim zdravstvenim i obrazovnim sistemom i lošim životnim standardom uopšte. Međutim, svakodnevno nas bombarduju medijskom propagandom koja stvara sliku da postoje problemi među "običnim" ljudima, a ne između onih koji su na čelu institucija u obje zemlje.
Da li planirate da se povežete sa omladinskim organizacijama u Srbiji koje promovišu dijalog među mladima?
– Već sam imala priliku da sarađujem sa omladinskim organizacijama u Srbiji. Bila je to odlična saradnja koju planiram da nastavim i u budućnosti.
* Sagovornica portala Danas nije odgovorila na sva postavljena pitanja, jer, prema njenim riječima, neka od njih prevazilaze njeno polje rada, zbog čega se ne osjeća kompetentnom da na njih da odgovore.
Pitanja Marka Milosavljevića, programski koordinator Inicijative mladih za ljudska prava
Na koji način usmena historija ili usmeno sjećanje može biti dio institucionalnog narativa Srbije i Kosova o ratu? Kakav je tretman kulturnog naslijeđa od strane kosovskih institucija danas?
– Ovo je striktno lično mišljenje: institucionalni tretman kulturnog naslijeđa je u veoma lošem stanju. U posljednje vrijeme se kulturnom naslijeđu posvećuje neka pažnja, ali ona uglavnom dolazi iz civilnog sektora, a ne iz javnih institucija. Mnogo novca je utrošeno da se kulturno nasleđe uništi, umjesto da se očuva i zaštiti.
Kakve su reakcije na film "Bubnjevi otpora" na Kosovu, naročito kod mlađih generacija, koje nisu imale iskustvo paralelnog društva tokom devedesetih godina?
– Mlađe generacije obično imaju malo ili nimalo znanja o paralelnom obrazovnom sistemu, jer to nije nešto o čemu se uči u školama. Većina sjećanja na devedesete usredsređena je na ono što se 1999. godine dešavalo na Kosovu. Dakle, kada gledaju film, prva reakcija je "a kada se ovo dogodilo?". Nakon toga, postavljaju pitanja svojim roditeljima, jer oni pripadaju generacijama koje su pohađale školu u okviru paralelnog obrazovnog sistema, ili su bili dio tog paralelnog života na ovaj ili onaj način.
Pitanja koja su postavili čitaoci Danasa na društvenim mrežama
Kakva je situacija po pitanju ženskih prava na Kosovu danas?
– Ako govorimo o aktivizmu, načinjeni su veliki pozitivni koraci u smislu zalaganja za prava žena. Kako društvo i institucije tretiraju žene na Kosovu, to je drugo pitanje. Smatram da većina problema nastaje zbog načina razmišljanja koji je duboko ukorenjen u patrijarhalno društvo. Pošto su žene zlostavljane, silovane, pa čak i ubijane, a država ne traga za počiniocima, mislim da su nejednakost i diskriminacija institucionalizovane. Ipak, postoje veoma dobre inicijative i kolektivi koji se bore protiv takve struje i to je ono što daje nadu ovoj zemlji.
Da li su Albanci i Srbi taoci loših politika?
– Apsolutno! Po mom viđenju, "obični" ljudi u Srbiji i na Kosovu se svakodnevno suočavaju sa istim izazovima; korupcijom, lošim zdravstvenim i obrazovnim sistemom i lošim životnim standardom uopšte. Međutim, svakodnevno nas bombarduju medijskom propagandom koja stvara sliku da postoje problemi među "običnim" ljudima, a ne između onih koji su na čelu institucija u obje zemlje.
Da li planirate da se povežete sa omladinskim organizacijama u Srbiji koje promovišu dijalog među mladima?
– Već sam imala priliku da sarađujem sa omladinskim organizacijama u Srbiji. Bila je to odlična saradnja koju planiram da nastavim i u budućnosti.
* Sagovornica portala Danas nije odgovorila na sva postavljena pitanja, jer, prema njenim riječima, neka od njih prevazilaze njeno polje rada, zbog čega se ne osjeća kompetentnom da na njih da odgovore.
