Tokom proteklih 18 godina, od kraja rata na Kosovu, ispostavilo se da je zdravstvena zaštita večiti problem. Sistem javnog zdravstva nije dorastao svojoj svrsi, dok su troškovi lijekova i tretmana u privatnim ordinacijama često nedostižni za veliki dio stanovništva. Obećanja o sistemu javnog zdravstva koji će unaprediti standarde zdravstvene zaštite i dovesti Kosovo u red država susjeda Zapadnog Balkana, bilo je mnogo i davana su često, i mogli bismo ih uporedimo jedino sa neuspjehom da se ispune samozadati ciljevi.
Vlada je u aprilu 2014. konačno usvojila Zakon o zdravstvenom osiguranju, s ciljem obezbjeđivanja univerzalnog pristupa kvalitetnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti, od čega će koristi imati svi djelovi društva, ali posebno siromašniji ljudi koje pogađaju visoke cijene zdravstvene zaštite; zakon omogućuje postojanje šeme obaveznog zdravstvenog osiguranja za sve građane koja se isplaćuje kroz doprinos građana.
Ministarstvo zdravlja je planiralo krenuti sa prikupljanjem premija u januaru 2017. godine, a kako počeli uspostavljati Fond za zdravstveno osiguranje za koji se smatra da će, na kraju, biti korišćen za unapređenje standarda u javnoj zdravstvenoj zaštiti. Međutim, u decembru, nedjelju dana prije zakazanog datuma, objavljeno je da je ovaj prvi praktični korak pomjeren za 1. jul, a nakon zabrinutosti međunarodnih partnera i internih kritičara zbog nespremnosti vlade da sprovede ovaj zakon.
"NIKAKVI IZVJEŠTAJI NISU OBJAVLJENI ZA JAVNOST U OVA ČETIRI MJESECA, A PROCES JE KARAKTERISTIČAN PO NEDOSTATKU INFORMACIJA ZA JAVNOST."
Kako se novi datum početka brzo približava, portal "K2.0" se bavio pripremama koje je Ministarstvo zdravlja preduzelo da bi otpočelo jednu od najvažnijih reformi zdravstvene zaštite na Kosovu od vremena rata. Čini se da je tek malo vidljivog napretka i taman je onoliko neizvesnosti prisutno kao što ih je bilo na početku godine.
Na dan produženja priprema, ministar zdravlja Imet Rrahmani je rekao da će mjesečno obavještavati premijera o pripremnoj fazi prikupljanja premija, te da će se pokrenuti kampanja obavještavanja biznisa — od kojih mnogi moraju da plate doprinose poslodavaca — i građana o ovoj šemi.
Međutim, prema riječima Blerim Syle, direktora Saveza zdravstvenih sindikata Kosova, “nikakvi izvještaji nisu objavljeni za javnost u ova četiri mjeseca, a proces je karakterističan po nedostatku informacija za javnost”; u tom smislu, on preispituje da li se pripreme mogu završiti u ovom kratkom preostalom vremenu.
Saranda Ramaj je sličnoga gledišta; ona je novinarka lista "Koha Ditore" koji se detaljno bavio kosovskim sistemom zdravstvene zaštite. “Premijer Isa Mustafa je kazao da bez završetka svih priprema ne bi trebalo počinjati”, kaže Ramaj. “Sada je kraj aprila, što znači da će prikupljanje premija početi za dva mjeseca, a ja nisam videla da su se u ova četiri mjeseca odigrale veće pripreme — situacija je onakva kakva je bila u decembru.”
K2.0 je kontaktirao Ministarstvo zdravlja tražeći više detalja o pripremama koje su preduzete, a nakon pitanja čitalaca u našoj nedavno održanoj kampanji #ŽelimDaZnam, ali su naši uporni zahtjevi za intervju ignorisani.
Velike nepoznanice
Ono što je jasno, prema slovu zakona, jeste da će zaposleni u javnom sektoru i većim firmama u privatnom sektoru, biti obavezni odvajati 3,5 odsto od svojih plata kao obaveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje, dok će se od njihovih poslodavaca zahtjevati da isplate doprinose u istom iznosu. U manjim firmama, sa godišnjim prihodima ispod 50.000 eura, zaposleni će morati platiti 2 eura svakog mjeseca, dok se od poslodavaca neće tražiti da plaćaju bilo šta.
Međutim, iako je zvanični stav da će građani Kosova morati plaćati ove premije od 1. jula, Ministarstvo zdravlja se još nije izjasnilo o nekim od ključnih detalja o šemi zdravstvenog osiguranja i obznanilo je tek mali broj informacija za javnost. Na primjer, još nije objavljeno koje će zdravstvene usluge biti pokrivene novom šemom, a nije obznanjena ni zakonski propisana lista sa detaljnim uslugama i lijekovima.
Kritičari ističu da nema jasne ideje o uslugama koje će biti besplatno pružene svakom građaninu Kosova koji je osiguran, što navodi da je čitav ovaj proces i dalje sporan. “Ako počnemo prikupljati premije bez liste usluga, a nekom pacijentu se dijagnostifikuje rak, da li će Ministarstvo zdravlja reći da neće moći da ga liječi zbog malog budžeta?”, Ramaj postavlja retoričko pitanje. “Kao građani Kosova, trebalo bi da znamo šta plaćamo.”
U stvari, član 37. Zakona o zdravstvenom osiguranju specifikuje da je moguće početi prikupljanje premija tek nakon što vlada odobri Listu osnovnih zdravstvenih usluga, zajedno sa finansijskom izjavom o troškovima predloženog paketa usluga. Tehnička komisija bi trebalo sačiniti sve ovo, a Upravni odbor fonda potpisati makar 3 mjeseca prije početka fiskalne godine.
Još jedan preduslov, prije nego što skupljanje premija može legalno početi, jeste da 75 odsto zaposlenih u javnom sektoru i većim organizacijama privatnog sektora ima izdatu polisu osiguranja ili neko drugo sredstvo verifikovanja registracionog statusa svog zdravstvenog osiguranja.
Nema dokaza o tome da su neki ciljevi izneti u ovom zakonu zaista i dostignuti, dok je javnost istovremeno neobavještena o napretku u ovom procesu.
Uprkos propustima, Ramaj smatra da je još veći razlog za brigu ideja da će premije biti prikupljane prije nego što elektronski informacioni sistem — koji će digitalno da registruje sve usluge i lijekove koji će biti nadoknađeni osiguranim građanima — ne bude potpuno funkcionalan. Informacioni sistem bi trebao bilježiti nadoknaduza usluge i lijekove građana koji su plaćeni preko zdravstvenih polisa osiguranja, čime se pomaže u ublažavanju zloupotreba sistema zdravstvenog osiguranja od pojedinaca koji pokušavaju da ga prevare.
Još jedna briga kritičara jeste da li će očekivanja građana biti ispunjena. Syla je zabrinut da će, čim građani počnu plaćati svoje premije, prirodno i očekivati bolji kvalitet javnog zdravstva za novac koji su uplatili, iako će za bilo kakva unaprijeđenja trebati proći neko vrijeme. “Zaposleni u zdravstvu će biti pod dvostrukim napadom”, kaže Blerim Syla. “Oni će plaćati premije za zdravstveno osiguranje [kao i drugi zaposleni u državnom sektoru] i istovremeno će trpiti napade građana koji će zahtjevati bolje usluge nakon prikupljanja premija, i to je njihovo pravo.”
Ko će da plati?
Djeluje neubjedljivo i to kako će daleko veća unaprijeđenja u kvalitetu usluga biti reflektovana na duže staze, što je pitanje i budžetskih linija. Prema slovu Zakona o zdravstvenom osiguranju, pomenuti fond neće moći da se nadogradi zajmovima, što ga čini finansijski zavisnim od novca prikupljenog od premija.
Ramaj ističe da je tako veliko oslanjanje na premije problematično s praktične tačke gledišta, jer se znatan broj ljudi nalazi u kategorijama koje su “izuzete” od plaćanja premija; “u principu” je dobro imati ovakve izuzetke sa socijalne tačke gledišta, kaže, ali će zbog toga sprovođenje šeme zdravstvenog osiguranja biti problematično.
Oni koji su izuzeti od plaćanja premija, prema poglavlju 2 zakona, obuhvataju siromašne porodice koje žive od socijalnih davanja, bivše članove OVK koji su onesposobljeni tokom rata i članove njihovih porodica, pojedince u državnim institucijama i zatvorenike.
Međutim, zakon specifikuje da će i drugi biti oslobođeni plaćanja premija ako se odluči da su “siromašni” prema zvaničnim kriterijumima, gdje su obuhvaćeni penzioneri, studenti, osobe sa invaliditetom, ratni veterani, bivši politički zatvorenici i njihovi bliski članovi porodice, bliski članovi porodice žrtava rata, žrtve ratnog seksualnog nasilja, bliski članovi porodica civilnih žrtava rata, penzioneri Trepče i penzionisani pripadnici Kosovskog zaštitnog korpusa i Bezbjednosnih snaga Kosova.
Primjena izuzetaka se oslanja na, prvo, precizno identifikovanje broja ljudi koji spadaju u ove kategorije, što nije tako lako, posebno kada je riječ o ratnim veteranima i žrtvama rata. Zvanični proces verifikovanja ratnih veterana i civilnih žrtava nije okončan zbog nepravilnosti i lažnih aplikanata; osobe koje tvrde da su bivši borci OVK podnele su više od 46.000 prijava između 2012. i 2016. godine, što je brojka za koju se smatra da je znatno uvećana brojem lažnih aplikanata koji se nadaju da će uživati u finansijskim benefitima veteranskog statusa — kao što je potencijalno izuzeće od plaćanja premija za zdravstveno osiguranje.
I dalje se ne nazire kraj procesu verifikacije, pa je zato neizvesno ko bi mogao ispuniti uslove za izuzeće od plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje. U međuvremenu, Međunarodni monetarni fond, jedan od internacionalnih finansijskih partnera Kosova, upozorio je da bi, ako se lista veterana ne reklasifikuje i skrati, to ugrozilo finansijsku stabilnost Kosova.
Ako se ispostavi da je novac prikupljen od premija nedovoljan, vlada će s vremena na vrijeme moći da ubrizga finansije sa centralnog nivoa u Fond za zdravstveno osiguranje. Prošlogodišnja javna potrošnja na zdravstveni sektor je procjenjena na oko 170 miliona eura od ukupnog kosovskog budžeta koji ima 1.6 milijardi eura. Ali, prema strategiji Ministarstva zdravlja za 2017-2021, nije bilo predviđenih značajnih promjena u alokaciji vladinog budžeta za zdravstveni sektor za predstojeće godine.
Osnaživanje privatnog sektora?
Kako nema ozbiljnijih ulaganja i dugoročne vizije za zdravstveni sektor, kritičari su zabrinuti da bi čitav proces zdravstvenog osiguranja mogao biti uzaludan.
Syla naglašava stalno višegodišnje zanemarivanje sektora javnog zdravstva od svih vlada, sugerišući da je ovakav manir doveo do toga da se cijeli sektor nađe pred propašću. On je posebno skeptičan zbog načina na koji Zakon o zdravstvenom osiguranju tretira sektor javnog zdravstva i privatne institucije kao jednake, dok su osigurani građani u mogućnosti slobodno birati mjesto gdje žele tretman. Po njegovom mišljenju, bez značajnog finansiranja sektora javnog zdravstva od Vlade, zajedno sa doprinosima građana, nova šema zdravstvenog osiguranja će prosto služiti da se pojača privatni sektor na štetu javnog zdravstvenog sektora.
Ramaj se saglasila s tim rekavši da će građani neizbježno birati tretman u privatnom sektoru, gdje su standardi, najčešće, na višem nivou. “Ne možete ih tretirati na jednak način kada je javni sektor ostavljen u blatu poslije rata i radi sa opremom iz devedesetih godina, a reći da ste ravnopravni sa američkom bolnicom koja radi sa opremom iz 2015. godine…”, kaže dodajući da će nova šema pomoći privatnom sektoru da procveta.
Privatne bolnice na Kosovu i u inostranstvu već imaju koristi od nedostatka kapaciteta u sektoru javnog zdravstva. Ministarstvo zdravlja je od 2002. imalo “privremeni” program za Medicinski tretman van usluga javnog zdravstva, koji omogućuje građanima da se prijave za javna sredstva kojima će platiti komplikovane operacije koje nisu dostupne na javnom Univerzitetskom kliničkom centru Kosova (UKCK). Ovaj fond je drastično povećan u prethodnih nekoliko godina — od 5,5 miliona eura alociranih za 2014. koji su narasli na 7,8 miliona eura 2015, dok se prošle godine ova brojka popela na više od 8 miliona eura — a dok je nedavno obznanjeno da je povećan broj ljudi koji traži medicinski tretman van javnog sektora.
Budućnost ovog programa i toga kako će se uklopiti u novu šemu zdravstvenog osiguranja, i dalje je neizvesna. Ne samo da su potrebna značajna sredstva koja bi, inače, mogla da se ulože u javni sektor, već izgleda da je i selektivna priroda pružanja specifičnih tretmana van javnog sektora u suprotnosti sa “univerzalnom” prirodom nove šeme zdravstvenog osiguranja. Međutim, u kratkom vremenskom rasponu, potpuno zatvaranje programa izgleda nije na stolu, jer su neke složene procedure, kao što je transplantacija organa i tretman za leukemiju, zabranjene zakonom na Kosovu.
Kako bi prikupljanje premija za novo zdravstveno osiguranje trebalo početi za dva mjeseca, uprkos tome što mnogi detalji šema nisu ispeglani, i Syla i Ramaj vjeruju da se ova tema koristi kao vježba za sticanje političkih poena pred lokalne izbore u novembru i očekivane prijevremene parlamentarne izbore. “Sada dolaze izbori, Vlada će reći da su omogućili zdravstveno osiguranje”, kaže Blerim Syla.
Ministarstvo zdravlja je planiralo krenuti sa prikupljanjem premija u januaru 2017. godine, a kako počeli uspostavljati Fond za zdravstveno osiguranje za koji se smatra da će, na kraju, biti korišćen za unapređenje standarda u javnoj zdravstvenoj zaštiti. Međutim, u decembru, nedjelju dana prije zakazanog datuma, objavljeno je da je ovaj prvi praktični korak pomjeren za 1. jul, a nakon zabrinutosti međunarodnih partnera i internih kritičara zbog nespremnosti vlade da sprovede ovaj zakon.
"NIKAKVI IZVJEŠTAJI NISU OBJAVLJENI ZA JAVNOST U OVA ČETIRI MJESECA, A PROCES JE KARAKTERISTIČAN PO NEDOSTATKU INFORMACIJA ZA JAVNOST."
Kako se novi datum početka brzo približava, portal "K2.0" se bavio pripremama koje je Ministarstvo zdravlja preduzelo da bi otpočelo jednu od najvažnijih reformi zdravstvene zaštite na Kosovu od vremena rata. Čini se da je tek malo vidljivog napretka i taman je onoliko neizvesnosti prisutno kao što ih je bilo na početku godine.
Na dan produženja priprema, ministar zdravlja Imet Rrahmani je rekao da će mjesečno obavještavati premijera o pripremnoj fazi prikupljanja premija, te da će se pokrenuti kampanja obavještavanja biznisa — od kojih mnogi moraju da plate doprinose poslodavaca — i građana o ovoj šemi.
Međutim, prema riječima Blerim Syle, direktora Saveza zdravstvenih sindikata Kosova, “nikakvi izvještaji nisu objavljeni za javnost u ova četiri mjeseca, a proces je karakterističan po nedostatku informacija za javnost”; u tom smislu, on preispituje da li se pripreme mogu završiti u ovom kratkom preostalom vremenu.
Saranda Ramaj je sličnoga gledišta; ona je novinarka lista "Koha Ditore" koji se detaljno bavio kosovskim sistemom zdravstvene zaštite. “Premijer Isa Mustafa je kazao da bez završetka svih priprema ne bi trebalo počinjati”, kaže Ramaj. “Sada je kraj aprila, što znači da će prikupljanje premija početi za dva mjeseca, a ja nisam videla da su se u ova četiri mjeseca odigrale veće pripreme — situacija je onakva kakva je bila u decembru.”
K2.0 je kontaktirao Ministarstvo zdravlja tražeći više detalja o pripremama koje su preduzete, a nakon pitanja čitalaca u našoj nedavno održanoj kampanji #ŽelimDaZnam, ali su naši uporni zahtjevi za intervju ignorisani.
Velike nepoznanice
Ono što je jasno, prema slovu zakona, jeste da će zaposleni u javnom sektoru i većim firmama u privatnom sektoru, biti obavezni odvajati 3,5 odsto od svojih plata kao obaveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje, dok će se od njihovih poslodavaca zahtjevati da isplate doprinose u istom iznosu. U manjim firmama, sa godišnjim prihodima ispod 50.000 eura, zaposleni će morati platiti 2 eura svakog mjeseca, dok se od poslodavaca neće tražiti da plaćaju bilo šta.
Međutim, iako je zvanični stav da će građani Kosova morati plaćati ove premije od 1. jula, Ministarstvo zdravlja se još nije izjasnilo o nekim od ključnih detalja o šemi zdravstvenog osiguranja i obznanilo je tek mali broj informacija za javnost. Na primjer, još nije objavljeno koje će zdravstvene usluge biti pokrivene novom šemom, a nije obznanjena ni zakonski propisana lista sa detaljnim uslugama i lijekovima.
Kritičari ističu da nema jasne ideje o uslugama koje će biti besplatno pružene svakom građaninu Kosova koji je osiguran, što navodi da je čitav ovaj proces i dalje sporan. “Ako počnemo prikupljati premije bez liste usluga, a nekom pacijentu se dijagnostifikuje rak, da li će Ministarstvo zdravlja reći da neće moći da ga liječi zbog malog budžeta?”, Ramaj postavlja retoričko pitanje. “Kao građani Kosova, trebalo bi da znamo šta plaćamo.”
U stvari, član 37. Zakona o zdravstvenom osiguranju specifikuje da je moguće početi prikupljanje premija tek nakon što vlada odobri Listu osnovnih zdravstvenih usluga, zajedno sa finansijskom izjavom o troškovima predloženog paketa usluga. Tehnička komisija bi trebalo sačiniti sve ovo, a Upravni odbor fonda potpisati makar 3 mjeseca prije početka fiskalne godine.
Još jedan preduslov, prije nego što skupljanje premija može legalno početi, jeste da 75 odsto zaposlenih u javnom sektoru i većim organizacijama privatnog sektora ima izdatu polisu osiguranja ili neko drugo sredstvo verifikovanja registracionog statusa svog zdravstvenog osiguranja.
Nema dokaza o tome da su neki ciljevi izneti u ovom zakonu zaista i dostignuti, dok je javnost istovremeno neobavještena o napretku u ovom procesu.
Uprkos propustima, Ramaj smatra da je još veći razlog za brigu ideja da će premije biti prikupljane prije nego što elektronski informacioni sistem — koji će digitalno da registruje sve usluge i lijekove koji će biti nadoknađeni osiguranim građanima — ne bude potpuno funkcionalan. Informacioni sistem bi trebao bilježiti nadoknaduza usluge i lijekove građana koji su plaćeni preko zdravstvenih polisa osiguranja, čime se pomaže u ublažavanju zloupotreba sistema zdravstvenog osiguranja od pojedinaca koji pokušavaju da ga prevare.
Još jedna briga kritičara jeste da li će očekivanja građana biti ispunjena. Syla je zabrinut da će, čim građani počnu plaćati svoje premije, prirodno i očekivati bolji kvalitet javnog zdravstva za novac koji su uplatili, iako će za bilo kakva unaprijeđenja trebati proći neko vrijeme. “Zaposleni u zdravstvu će biti pod dvostrukim napadom”, kaže Blerim Syla. “Oni će plaćati premije za zdravstveno osiguranje [kao i drugi zaposleni u državnom sektoru] i istovremeno će trpiti napade građana koji će zahtjevati bolje usluge nakon prikupljanja premija, i to je njihovo pravo.”
Ko će da plati?
Djeluje neubjedljivo i to kako će daleko veća unaprijeđenja u kvalitetu usluga biti reflektovana na duže staze, što je pitanje i budžetskih linija. Prema slovu Zakona o zdravstvenom osiguranju, pomenuti fond neće moći da se nadogradi zajmovima, što ga čini finansijski zavisnim od novca prikupljenog od premija.
Ramaj ističe da je tako veliko oslanjanje na premije problematično s praktične tačke gledišta, jer se znatan broj ljudi nalazi u kategorijama koje su “izuzete” od plaćanja premija; “u principu” je dobro imati ovakve izuzetke sa socijalne tačke gledišta, kaže, ali će zbog toga sprovođenje šeme zdravstvenog osiguranja biti problematično.
Oni koji su izuzeti od plaćanja premija, prema poglavlju 2 zakona, obuhvataju siromašne porodice koje žive od socijalnih davanja, bivše članove OVK koji su onesposobljeni tokom rata i članove njihovih porodica, pojedince u državnim institucijama i zatvorenike.
Međutim, zakon specifikuje da će i drugi biti oslobođeni plaćanja premija ako se odluči da su “siromašni” prema zvaničnim kriterijumima, gdje su obuhvaćeni penzioneri, studenti, osobe sa invaliditetom, ratni veterani, bivši politički zatvorenici i njihovi bliski članovi porodice, bliski članovi porodice žrtava rata, žrtve ratnog seksualnog nasilja, bliski članovi porodica civilnih žrtava rata, penzioneri Trepče i penzionisani pripadnici Kosovskog zaštitnog korpusa i Bezbjednosnih snaga Kosova.
Primjena izuzetaka se oslanja na, prvo, precizno identifikovanje broja ljudi koji spadaju u ove kategorije, što nije tako lako, posebno kada je riječ o ratnim veteranima i žrtvama rata. Zvanični proces verifikovanja ratnih veterana i civilnih žrtava nije okončan zbog nepravilnosti i lažnih aplikanata; osobe koje tvrde da su bivši borci OVK podnele su više od 46.000 prijava između 2012. i 2016. godine, što je brojka za koju se smatra da je znatno uvećana brojem lažnih aplikanata koji se nadaju da će uživati u finansijskim benefitima veteranskog statusa — kao što je potencijalno izuzeće od plaćanja premija za zdravstveno osiguranje.
I dalje se ne nazire kraj procesu verifikacije, pa je zato neizvesno ko bi mogao ispuniti uslove za izuzeće od plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje. U međuvremenu, Međunarodni monetarni fond, jedan od internacionalnih finansijskih partnera Kosova, upozorio je da bi, ako se lista veterana ne reklasifikuje i skrati, to ugrozilo finansijsku stabilnost Kosova.
Ako se ispostavi da je novac prikupljen od premija nedovoljan, vlada će s vremena na vrijeme moći da ubrizga finansije sa centralnog nivoa u Fond za zdravstveno osiguranje. Prošlogodišnja javna potrošnja na zdravstveni sektor je procjenjena na oko 170 miliona eura od ukupnog kosovskog budžeta koji ima 1.6 milijardi eura. Ali, prema strategiji Ministarstva zdravlja za 2017-2021, nije bilo predviđenih značajnih promjena u alokaciji vladinog budžeta za zdravstveni sektor za predstojeće godine.
Osnaživanje privatnog sektora?
Kako nema ozbiljnijih ulaganja i dugoročne vizije za zdravstveni sektor, kritičari su zabrinuti da bi čitav proces zdravstvenog osiguranja mogao biti uzaludan.
Syla naglašava stalno višegodišnje zanemarivanje sektora javnog zdravstva od svih vlada, sugerišući da je ovakav manir doveo do toga da se cijeli sektor nađe pred propašću. On je posebno skeptičan zbog načina na koji Zakon o zdravstvenom osiguranju tretira sektor javnog zdravstva i privatne institucije kao jednake, dok su osigurani građani u mogućnosti slobodno birati mjesto gdje žele tretman. Po njegovom mišljenju, bez značajnog finansiranja sektora javnog zdravstva od Vlade, zajedno sa doprinosima građana, nova šema zdravstvenog osiguranja će prosto služiti da se pojača privatni sektor na štetu javnog zdravstvenog sektora.
Ramaj se saglasila s tim rekavši da će građani neizbježno birati tretman u privatnom sektoru, gdje su standardi, najčešće, na višem nivou. “Ne možete ih tretirati na jednak način kada je javni sektor ostavljen u blatu poslije rata i radi sa opremom iz devedesetih godina, a reći da ste ravnopravni sa američkom bolnicom koja radi sa opremom iz 2015. godine…”, kaže dodajući da će nova šema pomoći privatnom sektoru da procveta.
Privatne bolnice na Kosovu i u inostranstvu već imaju koristi od nedostatka kapaciteta u sektoru javnog zdravstva. Ministarstvo zdravlja je od 2002. imalo “privremeni” program za Medicinski tretman van usluga javnog zdravstva, koji omogućuje građanima da se prijave za javna sredstva kojima će platiti komplikovane operacije koje nisu dostupne na javnom Univerzitetskom kliničkom centru Kosova (UKCK). Ovaj fond je drastično povećan u prethodnih nekoliko godina — od 5,5 miliona eura alociranih za 2014. koji su narasli na 7,8 miliona eura 2015, dok se prošle godine ova brojka popela na više od 8 miliona eura — a dok je nedavno obznanjeno da je povećan broj ljudi koji traži medicinski tretman van javnog sektora.
Budućnost ovog programa i toga kako će se uklopiti u novu šemu zdravstvenog osiguranja, i dalje je neizvesna. Ne samo da su potrebna značajna sredstva koja bi, inače, mogla da se ulože u javni sektor, već izgleda da je i selektivna priroda pružanja specifičnih tretmana van javnog sektora u suprotnosti sa “univerzalnom” prirodom nove šeme zdravstvenog osiguranja. Međutim, u kratkom vremenskom rasponu, potpuno zatvaranje programa izgleda nije na stolu, jer su neke složene procedure, kao što je transplantacija organa i tretman za leukemiju, zabranjene zakonom na Kosovu.
Kako bi prikupljanje premija za novo zdravstveno osiguranje trebalo početi za dva mjeseca, uprkos tome što mnogi detalji šema nisu ispeglani, i Syla i Ramaj vjeruju da se ova tema koristi kao vježba za sticanje političkih poena pred lokalne izbore u novembru i očekivane prijevremene parlamentarne izbore. “Sada dolaze izbori, Vlada će reći da su omogućili zdravstveno osiguranje”, kaže Blerim Syla.
