Ramazan u Mitrovici nije moguće zamisliti bez mirisa ramazanskih pitarki, koji se tokom kasnog poslijepodneva i večeri širi gradom iz obližnjih pekara.
U Sjevernoj Mitrovici most razdvaja, ali "ramazanke" spajaju zajednice.
Pekara "Moni" u Sjevernoj Mitrovici, u multietničkom naselju Bošnjačka mahala, u neposrednoj blizini istočnog mosta, radi od davne 1957. godine, kada se porodica Fetahi iz Prizrena, gdje su, legenda kaže, napravljene prve ramazanke, doselila u Mitrovicu, a ovaj grad tako dobio i svoju prvu pekaru.
Za skoro 60 godina, ova pekara nikada nije prekidala rad, pa ni tokom bombardovanja 1999. godine, ni tokom ratnog sukoba na Kosovu, kaže za RSE vlasnik i majstor Haki Fetahi, i naglašava da "ramazanke" podjednako kupuju sve zajednice, ali i da su njemu svi ljudi isti.
"I prije rata, i za vrijeme rata, i poslije rata, normalno živimo sa svima. Kupuju Albanci, Srbi, Turci, Romi, Bošnjaci, sve nacije. Ovo mjesto se Bošnjačka mala nekad zvalo, bilo je mnogo Bošnjaka, i ostalo je to ime, a poslije rata ima i 'došljaka', onih koji su došli, dobro živimo, sarađujemo bez ikakvih problema, ko je šta je, svi smo ok, i ne interesuje nas da nekog malo više cijeniš", naglašava Fetahi.
Haki Fetahi
Zanat je naslijedio od pokojnog oca, a njega će, kaže, naslijediti stariji sin, koji već pomaže u pekari. Dvije ćerke prodaju proizvode, a i ostatak porodice upućen je na ovaj zanat, koji je ozbiljan porodični posao.
Današnje ramazanke, u odnosu na one nekada, kaže razlikuje samo naprednija tehnologija, odnosno nove peći, ali da su tradicionalno to peći na drva. U danu naprave i prodaju oko 2.200 ramazanskih lepinja, a radi se po nekoliko sati bez pauze, kaže Fetahi.
"Počinjemo od pola tri do pola devet, bez prestanka", kaže Fetahi, a na pitanje šta je tako posebno u ovom hljebu, i šta mu daje specifičan ukus, tvrdi da je sve zapravo jednostavno.
"Nema aditiva, nema mnogo kvasca, radi se samo na vodi, soli, malo kvasca i brašno. To je to, ništa više", kaže majstor pekare sa tradicijom i dodaje da poseban ukus ramazankama daje začin "aragat" koji stiže iz Turske u Prizren, gdje ga oni kupuju, u nekim krajevima poznatiji kao seme ćurakota.
Pekara u Mitrovici
"Kao mak na crno, kao susam, dobar je za šećer ko ima. Zdravo je", objašnajava majstor neposredno pred iftar, dok pitarke samo izlaze iz pećnice.
Mirko Pavlović koji živi u blizini pekare, kaže da redovno kupuju vruće ramazanke, jer imaju poseban ukus.
"Ukus je drugačiji i moja porodica ga obožava", navodi on.
Novinari RSE bilježe i šta kažu ostali građani Mitrovice islamske i pravoslavne vjeroispovjesti.
Poslušajte AUDIO SNIMAK.
