Radio Slobodna Evropa je 11. maja, 2010. objavio priču o Nesreti Kumnovi, majci koja već 13 godina traga za svojim nestalim sinom jedincem Albionom.
Albion je jedan od 1770 lica koja se smatraju nestalim od kosovskog konflikta.
Na ovogodišnji Međunarodni dan nestalih, Kumnova kritikuje kosovske vlasti što ne rade dovoljno na rasvjetljavanju sudbine njenog sina i ostalih.
“Veoma je teško da već 13 godina ja, kao majka, i sve majke Kosova kucamo na svaka vrata domaćih i stranih institucija sa zahtjevom da se samo rasvjetli sudbina naših voljenihâ€, kaže ona, dodajući da te institucije nisu učinile dovoljno pritiska.
Kumnova dodaje da je adresa za pronalazak nestalih jasna. Mora se zatražiti otvaranje dosijea u Srbiji, te naglašava da Srbija zna lokaciju njenog sina i svih ostalih.
“Na grijeh je domaćih i stranih institucija što tijela naših voljenih su još uvijek u grobnicama kriminalaca u Srbiji. Oni to ne zaslužuju, već zaslužuju da se vrate na svoju zemlju, zato što svi znamo da su otišli radi slobode na Kosovu. Velika je duševna tuga koja pogađa srca majki, očeva, supruga i djeceâ€, kaže Kumnova.
Priču iz 2010. donosimo u celini:
Poput "Majki s trga Mayo" koje se decenijama bore za utvrđivanje istine o njihovoj nestaloj djeci u Argentini od 1976. do 1983. godine, tako i na Kosovu djeluje udruženje "Majke plaču". Na čelu joj je Nesrete Kumnova, koja traga za istinom i o svom nestalom jedincu Albionu.
Posljednji put je viđen 31. marta 1999. godine, kada su srpske snage bezbjednosti ušle u Đakovicu, grad na zapadu Kosova. Odvojili su žene od muškarca, a muškarcima se od tada gubi svaki trag.
Nesrete je prije rata bila prodavačica, nepoznata izvan kruga porodice i prijatelja. Rat i porodična tragedija promjenili su njen život. Krenula je u potragu za nestalim djetetom. Osnovala je organizaciju koja predstavlja oko dvije hiljade majki koje ne znaju što se dogodilo njihovoj djeci.
Ona sebe naziva „humanitarnom ratnicom“. Drugi je nazivaju „željeznom damom“ koja se ne može slomiti.
Pokucala je na sva vrata, kako bi koristeći legalna sredstva, natjerala one koji imaju neku informaciju o nestalima, da "Majkama" pomognu da saznaju istinu.
Istinu o nestalima ne smatra tehničkim pitanjem koje treba rješavati između Beograda i Prištine, već prvenstveno humanitarnim pitanjem. Drugačiji pristup vodi srozavanju ljudskog dostojanstva, ali i međunarodnog humanitarnog prava, kaže Kumnova.
"Saznati sudbinu nestale djece, članova porodice", istakla je ova hrabra žena, "nije samo ono što je potrebno porodicama nestalih, to treba biti i važna kosovska, ali i međunarodna tema".
Čak i kada je bila predsjednica Komsije za utvrđivanje istine o nestalima u Vladi Kosova od 2005. do 2007. godine, nije prestala da bude kritična prema vladinim nastojanjima da istraži ko je odgovoran za stradanje nestalih, gdje su njihova tijela, kako ih pronaći, identifikovati dostojanstveno sahraniti.
Sastala se sa svim kosovskim predsjednicima, premijerma, ali i vodećim svijetskim ličnostima, među kojima su i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright kao i bivši šef UN-a Kofi Annan.
Građani Kosova još se sjećaju trodnevnog protesta "Majki" u novembru 2004. godine, kada su blokirale glavne saobraćajnice u Prištini s namjerom da dobiju podršku međunarodnih i lokalnih vlasti kako bi saznale sudbinu nestalih.
"Želimo na ovaj način da podsjetimo svet da naša noćna mora još uvijek traje", govorila je tada Kumnova.
U poslu joj pomaže sestra, Ferdeze Efendia, čiji je sin Artan, nestao istoga dana kada i Albion. Artanovo tijelo je kasnije pronađeno u masovnoj grobnici u Batajnici.
Efendia kaže kako je peče savjest što je sahranila sina, dok Nesreta još uvijek traga za vlastitim djetetom. Ne znam odakle crpi tu energiju, priča Efendia.
"Ona se jednostavno ne može pomiriti sa sudbinom, bori se kao majka i tako će se ponašati sve dok ne sazna istinu", kažu u Međunarodnom Crvenom krstu u Prištini.
U njenom rječniku ne postoji riječ mržnja, ističu oni koji je je poznaju. Često su je viđali na prelazu Merdare gdje su preuzimana tijela Albanaca identifikovana iz grobnica u Srbiji.
Organizacija "Majke plaču" sarađuje sa UN-ovom kancelarijom za nestale, Međunarodnom komisijom za nestale u Sarajevu, dnevno kontaktira s porodicama nestalih, a informacije do kojih se dolazi proslijeđuju se dalje.
"Obećavam vam, nastavićemo potragu za istinom o našoj nestaloj djeci, bez obzira koliko nas to koštalo. Ne pristajemo na etničke, rasne i religijske podjele. Svi nestali su naša djeca, i njihove porodice neće se smiriti dok ne otkriju njihovu tragičnu sudbinu", upozorava Nesrete Kumnova.
Na ovogodišnji Međunarodni dan nestalih, Kumnova kritikuje kosovske vlasti što ne rade dovoljno na rasvjetljavanju sudbine njenog sina i ostalih.
“Veoma je teško da već 13 godina ja, kao majka, i sve majke Kosova kucamo na svaka vrata domaćih i stranih institucija sa zahtjevom da se samo rasvjetli sudbina naših voljenihâ€, kaže ona, dodajući da te institucije nisu učinile dovoljno pritiska.
Kumnova dodaje da je adresa za pronalazak nestalih jasna. Mora se zatražiti otvaranje dosijea u Srbiji, te naglašava da Srbija zna lokaciju njenog sina i svih ostalih.
“Na grijeh je domaćih i stranih institucija što tijela naših voljenih su još uvijek u grobnicama kriminalaca u Srbiji. Oni to ne zaslužuju, već zaslužuju da se vrate na svoju zemlju, zato što svi znamo da su otišli radi slobode na Kosovu. Velika je duševna tuga koja pogađa srca majki, očeva, supruga i djeceâ€, kaže Kumnova.
Priču iz 2010. donosimo u celini:
Poput "Majki s trga Mayo" koje se decenijama bore za utvrđivanje istine o njihovoj nestaloj djeci u Argentini od 1976. do 1983. godine, tako i na Kosovu djeluje udruženje "Majke plaču". Na čelu joj je Nesrete Kumnova, koja traga za istinom i o svom nestalom jedincu Albionu.
Posljednji put je viđen 31. marta 1999. godine, kada su srpske snage bezbjednosti ušle u Đakovicu, grad na zapadu Kosova. Odvojili su žene od muškarca, a muškarcima se od tada gubi svaki trag.
Nesrete je prije rata bila prodavačica, nepoznata izvan kruga porodice i prijatelja. Rat i porodična tragedija promjenili su njen život. Krenula je u potragu za nestalim djetetom. Osnovala je organizaciju koja predstavlja oko dvije hiljade majki koje ne znaju što se dogodilo njihovoj djeci.
Ona sebe naziva „humanitarnom ratnicom“. Drugi je nazivaju „željeznom damom“ koja se ne može slomiti.
Pokucala je na sva vrata, kako bi koristeći legalna sredstva, natjerala one koji imaju neku informaciju o nestalima, da "Majkama" pomognu da saznaju istinu.
Istinu o nestalima ne smatra tehničkim pitanjem koje treba rješavati između Beograda i Prištine, već prvenstveno humanitarnim pitanjem. Drugačiji pristup vodi srozavanju ljudskog dostojanstva, ali i međunarodnog humanitarnog prava, kaže Kumnova.
"Saznati sudbinu nestale djece, članova porodice", istakla je ova hrabra žena, "nije samo ono što je potrebno porodicama nestalih, to treba biti i važna kosovska, ali i međunarodna tema".
Čak i kada je bila predsjednica Komsije za utvrđivanje istine o nestalima u Vladi Kosova od 2005. do 2007. godine, nije prestala da bude kritična prema vladinim nastojanjima da istraži ko je odgovoran za stradanje nestalih, gdje su njihova tijela, kako ih pronaći, identifikovati dostojanstveno sahraniti.
Sastala se sa svim kosovskim predsjednicima, premijerma, ali i vodećim svijetskim ličnostima, među kojima su i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright kao i bivši šef UN-a Kofi Annan.
Građani Kosova još se sjećaju trodnevnog protesta "Majki" u novembru 2004. godine, kada su blokirale glavne saobraćajnice u Prištini s namjerom da dobiju podršku međunarodnih i lokalnih vlasti kako bi saznale sudbinu nestalih.
"Želimo na ovaj način da podsjetimo svet da naša noćna mora još uvijek traje", govorila je tada Kumnova.
U poslu joj pomaže sestra, Ferdeze Efendia, čiji je sin Artan, nestao istoga dana kada i Albion. Artanovo tijelo je kasnije pronađeno u masovnoj grobnici u Batajnici.
Efendia kaže kako je peče savjest što je sahranila sina, dok Nesreta još uvijek traga za vlastitim djetetom. Ne znam odakle crpi tu energiju, priča Efendia.
"Ona se jednostavno ne može pomiriti sa sudbinom, bori se kao majka i tako će se ponašati sve dok ne sazna istinu", kažu u Međunarodnom Crvenom krstu u Prištini.
U njenom rječniku ne postoji riječ mržnja, ističu oni koji je je poznaju. Često su je viđali na prelazu Merdare gdje su preuzimana tijela Albanaca identifikovana iz grobnica u Srbiji.
Organizacija "Majke plaču" sarađuje sa UN-ovom kancelarijom za nestale, Međunarodnom komisijom za nestale u Sarajevu, dnevno kontaktira s porodicama nestalih, a informacije do kojih se dolazi proslijeđuju se dalje.
"Obećavam vam, nastavićemo potragu za istinom o našoj nestaloj djeci, bez obzira koliko nas to koštalo. Ne pristajemo na etničke, rasne i religijske podjele. Svi nestali su naša djeca, i njihove porodice neće se smiriti dok ne otkriju njihovu tragičnu sudbinu", upozorava Nesrete Kumnova.
