Od kuće do sudnica - tako žive članovi porodice Pajazitaj. I sedam godina nemaju mira. Toliko je prošlo od kada je Donjetu Pajazitaj u selu Strelci u opštini Dečani, ubio njen rođak.
I danas sanjam da je živa, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), njen brat Škeljćim (Shkëlqimi).
Donjeta i Škeljćim su svakodnevno, tokom 2011. i 2012. godine, prolazili skoro tri kilometra puta od kuće porodice Pajazitaj do autobuske stanice u Strelcima, na zapadu Kosova.
Danas Škeljćim često hoda sam istim putem, i prebira po sjećanjima.
"Kada prođem tim putem, već sedam godina, nemoguće je ne sjetiti se nečega o tome. Koliko šala, koliko razgovora... Imali smo razmišljanja kako da napravimo bolji život, završimo školu, nađemo bolji posao", prisjetio se Škeljćim.
Noćna mora za porodicu Pajazitaj dogodila se 9. novembra 2015. godine. Kako je saopšteno iz kosovskog tužilaštva, dok je 24-godišnja Donjeta išla na posao, optuženi za njeno ubistvo Naser Pajazitaj odvezao ju je svojim automobilom u "Kroi i lajthija" na lokaciju u Strelcima, gdje je ubio sa dva metka u glavu.
Ubistva nje i mnogih drugih žena od strane članova njihovih porodica, najčešće supružnika, vratilo se u fokus javnosti nakon što je u dvorištu Univerzitetskog kliničkog centra Kosova, 30. novembra suprug upucao svoju suprugu.
Žrtva, stara 35 godina, bila je trudna. Nakon zločina, njen ubica je i sam izvršio samoubistvo.
"Ujutro se budim s mišlju da je još živa i budim se s mišlju da moram da ustanem i otpratim je na posao", priznaje 29-godišnjak, koji bol dijeli sa mlađim bratom i sestrom, Škumbin i Vonesa.
Škelćim kaže da je uveče instinktivno osećao potrebu da ode na stanicu, gde je obično išao po Donjetu, koja se vraćala sa posla u prodavnici.
"U našoj porodici pokušavamo da jedni drugima odvratimo pažnju smijehom ili šalom. Znamo šta doživljavamo, ne izražavamo to jedni drugima, ali znamo to na našim licima kao članovi porodice", kaže Škeljćim.
Tješe se uz brojne fotografije ubijene. Tu je i snimak sa Donjetine maturske večeri. Taj snimak iskušavao je Škeljćima proteklih sedam godina, ali nikada nije smogao snage da ga pogleda.
"Kada ponekad ostanem sam ili radim nešto, kažem, hajde, pusti me da ga vidim, ali tako mi je teško, ne mogu ni da ga pustim", kaže.
Škeljćim navodi i da je njegova majka Lumnija do danas "slomljena". Uvjeren je da su njeni njeni zdravstveni problemi rezultat patnje izazvane koju je izazvalo ubistvom njenog prvog djeteta.
Škeljćim opisuje da se majka neprestano guši u bolovima, gledajući veliku Donjetinu sliku koju je porodica postavila u dnevnu sobu:
"Svaki put kada sam ušla u salon, vidjela sam majku kako gleda u sliku, kako pati. Ta slika... Morao sam da se pretvaram da je povlačim (da je izbriše) i da mi izmiče iz ruke, da je slomim. Taj trenutak mi se činio kao da mi je nož zaboden u srce."
Optuženog za ubistvo Donjete je Osnovni sud u Peći prvobitno pustio na slobodu 2018. godine, zbog nedostatka dokaza. Ali, nakon što je ovu odluku Apelacioni sud vratio na ponovno suđenje, Naser Pajazitaj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
U novembru 2019. Vrhovni sud se usprotivio objema odlukama Osnovnog suda u Peći, a u novembru ove godine Apelacioni sud je odlučio da mu smanji kaznu na 35 godina zatvora.
Dugo trajanje procesa bilo je dodatni teret i bol za Donjetinu porodicu.
"Kako mislimo da se to završava, ili da se vraćamo na ponovno suđenje, ili da se odluke poništavaju? Ovo je veoma teško. Ne možete se složiti. Samo inshallah, ako ne po pravdi, on ponekad prima kaznu od Boga", kaže Škeljćim.
Taj bol raste, kaže sagovornik RSE, kada se ponavljaju slučajevi ubijanja žena, kao što je poslednji od pre dva dana koji šokirao kosovsku javnost i mnoge građane podstakao da se u četvrtak priključe protestima u Prištini.
Pedeset sličnih slučajeva je prijavljeno na Kosovu od 2010. godine.
"Bilo je mnogo slučajeva nakon Donjetinog slučaja i bilo je slučajeva koji su prijavljeni, a institucije šute. To najviše muči, boli te u srcu", kaže Škeljćim.
Donjeta i Škeljćim su svakodnevno, tokom 2011. i 2012. godine, prolazili skoro tri kilometra puta od kuće porodice Pajazitaj do autobuske stanice u Strelcima, na zapadu Kosova.
Danas Škeljćim često hoda sam istim putem, i prebira po sjećanjima.
"Kada prođem tim putem, već sedam godina, nemoguće je ne sjetiti se nečega o tome. Koliko šala, koliko razgovora... Imali smo razmišljanja kako da napravimo bolji život, završimo školu, nađemo bolji posao", prisjetio se Škeljćim.
Noćna mora za porodicu Pajazitaj dogodila se 9. novembra 2015. godine. Kako je saopšteno iz kosovskog tužilaštva, dok je 24-godišnja Donjeta išla na posao, optuženi za njeno ubistvo Naser Pajazitaj odvezao ju je svojim automobilom u "Kroi i lajthija" na lokaciju u Strelcima, gdje je ubio sa dva metka u glavu.
Ubistva nje i mnogih drugih žena od strane članova njihovih porodica, najčešće supružnika, vratilo se u fokus javnosti nakon što je u dvorištu Univerzitetskog kliničkog centra Kosova, 30. novembra suprug upucao svoju suprugu.
Žrtva, stara 35 godina, bila je trudna. Nakon zločina, njen ubica je i sam izvršio samoubistvo.
"Probudim se sa mišlju da je živa"
Škeljćim sa ponosom ističe da je od svih članova porodice fizički najviše ličio na sestru."Ujutro se budim s mišlju da je još živa i budim se s mišlju da moram da ustanem i otpratim je na posao", priznaje 29-godišnjak, koji bol dijeli sa mlađim bratom i sestrom, Škumbin i Vonesa.
Škelćim kaže da je uveče instinktivno osećao potrebu da ode na stanicu, gde je obično išao po Donjetu, koja se vraćala sa posla u prodavnici.
Uvijek praćen bolom
Samo Škeljćim zna kako se osjeća na porodičnim skupovima i kad sretne Donjetine prijatelje na ulici. Ali, "hteo sam da se složiš... Istina je da je čovek jači od kamena", kaže on."U našoj porodici pokušavamo da jedni drugima odvratimo pažnju smijehom ili šalom. Znamo šta doživljavamo, ne izražavamo to jedni drugima, ali znamo to na našim licima kao članovi porodice", kaže Škeljćim.
Tješe se uz brojne fotografije ubijene. Tu je i snimak sa Donjetine maturske večeri. Taj snimak iskušavao je Škeljćima proteklih sedam godina, ali nikada nije smogao snage da ga pogleda.
"Kada ponekad ostanem sam ili radim nešto, kažem, hajde, pusti me da ga vidim, ali tako mi je teško, ne mogu ni da ga pustim", kaže.
Škeljćim navodi i da je njegova majka Lumnija do danas "slomljena". Uvjeren je da su njeni njeni zdravstveni problemi rezultat patnje izazvane koju je izazvalo ubistvom njenog prvog djeteta.
Škeljćim opisuje da se majka neprestano guši u bolovima, gledajući veliku Donjetinu sliku koju je porodica postavila u dnevnu sobu:
"Svaki put kada sam ušla u salon, vidjela sam majku kako gleda u sliku, kako pati. Ta slika... Morao sam da se pretvaram da je povlačim (da je izbriše) i da mi izmiče iz ruke, da je slomim. Taj trenutak mi se činio kao da mi je nož zaboden u srce."
Zločini koji ne prestaju
U optužnici kosovskog tužilaštva iz 2017. godine navodi se da je Naser Pajazitaj umrlu zatrpao drvima nakon što ju je ubio i da je pobjegao sa lica mesta. Njeno tijelo pronađeno je 17. decembra 2015. godine.Optuženog za ubistvo Donjete je Osnovni sud u Peći prvobitno pustio na slobodu 2018. godine, zbog nedostatka dokaza. Ali, nakon što je ovu odluku Apelacioni sud vratio na ponovno suđenje, Naser Pajazitaj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
U novembru 2019. Vrhovni sud se usprotivio objema odlukama Osnovnog suda u Peći, a u novembru ove godine Apelacioni sud je odlučio da mu smanji kaznu na 35 godina zatvora.
Dugo trajanje procesa bilo je dodatni teret i bol za Donjetinu porodicu.
"Kako mislimo da se to završava, ili da se vraćamo na ponovno suđenje, ili da se odluke poništavaju? Ovo je veoma teško. Ne možete se složiti. Samo inshallah, ako ne po pravdi, on ponekad prima kaznu od Boga", kaže Škeljćim.
Taj bol raste, kaže sagovornik RSE, kada se ponavljaju slučajevi ubijanja žena, kao što je poslednji od pre dva dana koji šokirao kosovsku javnost i mnoge građane podstakao da se u četvrtak priključe protestima u Prištini.
Pedeset sličnih slučajeva je prijavljeno na Kosovu od 2010. godine.
"Bilo je mnogo slučajeva nakon Donjetinog slučaja i bilo je slučajeva koji su prijavljeni, a institucije šute. To najviše muči, boli te u srcu", kaže Škeljćim.
