Jedan od dvojice optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva 1999. godine u selu Gornje Nerodimlje, opština Uroševac, zatražio je od Osnovnog suda u Prištini da njegov slučaj bude odvojen i da ga vodi Specijalni sud Republike Kosovo u Hagu.
Ovaj zahtjev optuženi D.Š (SH.). je sačinio pošto je prema njegovom mišljenju jedan dio njegovog predmeta u tom sudu, te je njegovo suđenje tamo u interesu pravde.
D.Š.(SH.), zajedno sa Z.K., tereti Specijalno tužilaštvo Republike Kosovo (STRK), da su u saizvršilaštvu sa ostalim pripadnicima policije, vojske i srpskih paravojnih formacija, počinili krivično djelo ratni zločin, prenosi „Betimi për Drejtësi„.
Povodom prijedloga optuženog D.Š., predsjedavajući sudija, sudija Musa Konkheli, rekao je da je Specijalno odjeljenje ovog suda nadležno za presudu u ovom slučaju.
„Trenutno smo nadležni i ne možemo sebi oduzeti nadležnost, ako Tribunal ili bilo ko zatraži, nemamo problem“, rekao je.
U međuvremenu, u vezi sa ovim prijedlogom, tužilac slučaja, Valjdet Gaši (Valdet Gashi) rekao je da se protivi takvom prijedlogu, jer Republika Kosovo ima svoje institucije koje vode sudske postupke.
„Republika Kosovo ima svoje institucije, zločin je počinjen na Kosovu, žrtve su na Kosovu, istrage su vođene na Kosovu i dokazano je da je optuženi počinilac ovog krivičnog djela“, rekao je Gaši.
Sljedeće ročište na kojem se očekuje odbrana optuženog treba da bude održano 3. marta 2021. od 9:30 časova.
U drugom slučaju, zbog nemogućnosti obezbjeđenja svjedoka Ivice Stanojkovića i Haljima Krasnićija (Halim Krasniqi), tužilac Gaši predložio je da se njihove izjave pročitaju.
Sudija Konkheli rekao je da je svjedok Haljim lošeg zdravstvenog stanja i da trenutno nema priliku da ga ispituje dok je svjedok Stanojković u Beogradu, a prema izjavi njegovog oca, zbog posla ne može da dođe na Kosovo.
Međutim, ako strane smatraju da su njihova svjedočenja veoma značajna za proces, razmotriće neki način da ih sasluša.
Tužilac Gaši izjavio je da je predložio da se njihove izjave smatraju pročitanim usled razloga koji ometaju njihovo prisustvo na suđenju.
Sa tim su se složili i oštećeni i branilac optuženog D.Š.(SH.) advokat Živojin Jokanović.
Međutim, ovome se usprotivio advokat Dejan Vasić, koji je rekao da takav prijedlog treba odbiti jer je tužilac napravio propust kada, tokom saslušanja ovog svjedoka u tužilaštvu, nije pozvao branioca optuženog Z.K., odnosno advokata Vasića.
Sudsko vijeće je podržalo predlog tužilaštva da pročita izjave svjedoka Haljima Krasnićija i Ivice Stanojkovića.
„Budući da njihove izjave date u prethodnom postupku pred pretpretresnim vijećem i mogući dokazi dobijeni na suđenju, neće u velikoj mjeri uticati na razjašnjenje ili promenu okolnosti i druge dokaze koji su primljeni. S druge strane, obezbjeđivanje ovih svjedoka, posebno Ivice Stanojkoviića, teško je i moglo bi da produži slučaj“, rekao je predsjedavajući sudija Musa Konkheli.
Inače, tokom ove sjednice, materijalnim dokazima upravljao je tužilac Gaši, koji je ukratko ukazao na materijalne dokaze, od kojih svaki, prema njegovim riječima, odvojeno predstavlja činjenicu krivičnog djela za koje se optuženi terete.
U pogledu materijalnih dokaza predloženih u optužnici, koji su detaljno razrađeni, stranke nisu imale primjedbi.
Tokom ovog ročišta, branilac optuženog D.Š.(SH.) – advokat Mentor Neziri izjavio je da je njegov klijent u to vrijeme podneo krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog sumnje da su počinili krivično djelo teško ubistvo.
To dokazuje da je D.Š (SH.) u to vrijeme, za svaku informaciju koju je imao o zločinu prijavio i nije imao tendenciju da učini (izvrši) bilo koje krivično djelo. To više pokazuje jedno njegovo humano ponašanje, rekao je advokat Neziri.
Predložio je sudu da kao dokaze podnese dokaze za krivičnu prijavu koju je u to vrijeme podneo D.Š.(SH.)
Ovom prijedlogu se usprotivio tužilac, a zasnovano na tome da ne izgleda da je takva krivična prijava podneta, kako se navodi.
„Ostaje da se poželi da je jedna takva krivična prijava podneta i ne znam koliko je relevantna prijava podneta protiv N.N. lica“ dodao je on.
Predstavnik oštećene stranke, advokat Gani Redža (Rexha), takođe se pridružio protivljenju ovom prijedlogu.
Sudsko vijeće je odbilo prijedlog da se kao dokazi prijave zahtjevi za obezbjeđenje krivične prijave, jer takva krivična prijava nije pronađena.
Sudsko vijeće je utvrdilo da, čak i ako su dati dokazi u pitanju, nisu previše relevantni u pogledu krivičnog djela za koje se tereti.
Inače, nakon potvrde optužnice, sud je započeo glavni pretres u julu 2020. godine, dok je početno ročište održano u januaru 2020. godine, gdje su se dvojica okrivljenih izjasnili da nisu krivi.
Prema optužnici sačinjenoj 30. decembra 2019. godine, optuženi Z.K., 26. marta 1999. godine, oko 22:00 časa, u selu Gornje Nerodimlje, opština Uroševac, u saizvršilaštvu sa ostalim pripadnicima srpske policije, vojske i paravojne formacije, u uniformi policije i naoružan, svijesno i namjerno, postupajući po planu i naređenjima svojih pretpostavljenih, učestvovao je direktno u napadu na civilno stanovništvo albanske nacionalnosti, naime porodice N. koja nije aktivno učestvovala u oružanom sukobu.
Prema optužnici, tokom ove akcije u saizvršilaštvu sa ostalim pripadnicima policije, vojnim i paravojnim snagama, prvo su vojnim i policijskim motornim vozilima, ušli u dvorište kuće O.N., a zatim pod pucnjavom i kricima na srpskom, upali u kuću, gdje je bilo utočište 19 članova ove porodice, među njima djeca, žene i muškaraca.
Tada je navodno okrivljeni u saizvršilaštvu sa drugim počiniocima koji su pripadali policiji, vojnim i paravojnim snagama, učestvovao u ozbiljnom kršenju dostojanstva ličnosti i dostojanstva članova ove porodice, jer je nasilno pod pretnjom oružjem podsticao na strah za život, da su ih na silu isterali iz kuće i, nečovječno postupajući sa njima, postrojili u dvorište ispred kuće, dugo ih držeći u strahu i pod pritiskom.
Dalje, navodi se da su dok su civili porodice N. bili postrojeni u dvorištu, u njihovom prisustvu, okrivljeni je u saizvršilaštvu sa drugim počiniocima, učestvovao u nezakonitom i namjernom uništavanju imovine ove porodice, spaljivanju kuća, životinja, stočne hrane i sve imovine pronađene u dvorištu, imovine, a što nije bilo opravdana vojnim potrebama.
Tada je, prema optužnici, okrivljeni istovremeno učestvovao u protjerivanju 15 članova ove porodice, koji su prethodno bili postrojeni u dvorištu, gdje su im u saizvršilaštvu sa drugim počiniocima, pod prijetnjom oružjem, naredili da se isele iz mjesta prebivališta prisilnim protjerivanjem u nepoznatom pravcu.
Dalje, navodi se da je okrivljeni učestvovao u uzimanju za taoce četiri osobe iz ove porodice, koji ih je u saizvršilaštvu sa drugim izvršiocima prvo odvojio od ostalih članova porodice, lica O. N., B.N., A.N. i B.N., sada pokojna. Nakon što ih uzeo, navodno je u velikoj mjeri doprineo okrutnom postupanju prema njima, maltretiranju, mučenju, sakaćenju i na kraju su ubijeni vatrenim oružjem, čiji su leševi bačeni uz ivicu autoputa Priština – Uroševac, u selu Babuš kako bi sakrili zločin.
Zbog toga se tereti da je u saizvršilaštvu počinio krivično djelo „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz člana 142. u vezi sa članom 22. ZP SFRJ, predviđeno Krivičnim zakonikom Republike Kosovo, Ratni zločini u slučaju ozbiljnog kršenja zajedničkog člana 3. Ženevske konvencije iz člana 146. st. 1. i 2., podstav. 2.1.2.2. i 2.3. KZRK, u vezi sa članom 31. KZRK.
Dok je okrivljeni D.Š., prema optužnici, 1. aprila 1999. godine, u svojstvu policijskog inspektora, naoružan automatskim oružjem, u svrhu skrnavljenja, ponižavanja i ponižavajućeg postupanja sa mrtvim tijelima, žrtvama O.N., B.N., A.N. i I.R. naredio da se njihova tijela sahranjuju bez dostojanstva i kršeći pravila rata utvrđena međunarodnim humanitarnim pravom.
Prema optužnici, istog dana, prema nalogu okrivljenog i ostalih pripadnika policije, mrtva tijela gore pomenutih žrtava, preko H.K., I.A. i drugog lica po imenu „Rada“, kamionom tipa „FAP“, žute boje, uzeti su iz mrtvačnice u Prištini, prije nego što je izvršena obdukcija, i poslati na teritoriju u blizini gradskog groblja u Uroševcu zvanog „muslimansko groblje“, gdje ih je čekao optuženi D. Š., koji je, čim su mrtva tijela stigla, naložio osobi po imenu „Maksut“ da bagerom počne da kopa jamu kako bi ih bacili.
U međuvremenu, tužilaštvo kaže da je optuženi D. Š., nakon otvaranja jame širine približno 2 do 3 metra i dubine 70 do 80 cm, naredio da se tijela ubijenih prvo spuste iz kamiona, a zatim su bez odavanja poštovanja, vjerske tradicije i obreda, svi nepravilno bačeni u istu masivnu jamu.
Prema optužnici, u zaključku je okrivljeni, suprotno običajima i vjerskim pravilima ubijenih, naredio da se bagerom mrtva tijela bačena u masovnu grobnicu prekriju zemljom, ne ostavljajući evidenciju o identitetu sahranjenih i ne obilježavajući da se tamo nalazi groblje.
Ovim je optužen da je počinio krivična djela „ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ prema članu 142. ZP SFRJ, trenutno kažnjiva prema Krivičnom zakonu Republike Kosovo prema članu 146. stav 2.2 „Ratni zločini u teškom kršenju člana 3 Ženevskih konvencija“.
Izvor: Betimi për Drejtësi/Kossev
D.Š.(SH.), zajedno sa Z.K., tereti Specijalno tužilaštvo Republike Kosovo (STRK), da su u saizvršilaštvu sa ostalim pripadnicima policije, vojske i srpskih paravojnih formacija, počinili krivično djelo ratni zločin, prenosi „Betimi për Drejtësi„.
Povodom prijedloga optuženog D.Š., predsjedavajući sudija, sudija Musa Konkheli, rekao je da je Specijalno odjeljenje ovog suda nadležno za presudu u ovom slučaju.
„Trenutno smo nadležni i ne možemo sebi oduzeti nadležnost, ako Tribunal ili bilo ko zatraži, nemamo problem“, rekao je.
U međuvremenu, u vezi sa ovim prijedlogom, tužilac slučaja, Valjdet Gaši (Valdet Gashi) rekao je da se protivi takvom prijedlogu, jer Republika Kosovo ima svoje institucije koje vode sudske postupke.
„Republika Kosovo ima svoje institucije, zločin je počinjen na Kosovu, žrtve su na Kosovu, istrage su vođene na Kosovu i dokazano je da je optuženi počinilac ovog krivičnog djela“, rekao je Gaši.
Sljedeće ročište na kojem se očekuje odbrana optuženog treba da bude održano 3. marta 2021. od 9:30 časova.
U drugom slučaju, zbog nemogućnosti obezbjeđenja svjedoka Ivice Stanojkovića i Haljima Krasnićija (Halim Krasniqi), tužilac Gaši predložio je da se njihove izjave pročitaju.
Sudija Konkheli rekao je da je svjedok Haljim lošeg zdravstvenog stanja i da trenutno nema priliku da ga ispituje dok je svjedok Stanojković u Beogradu, a prema izjavi njegovog oca, zbog posla ne može da dođe na Kosovo.
Međutim, ako strane smatraju da su njihova svjedočenja veoma značajna za proces, razmotriće neki način da ih sasluša.
Tužilac Gaši izjavio je da je predložio da se njihove izjave smatraju pročitanim usled razloga koji ometaju njihovo prisustvo na suđenju.
Sa tim su se složili i oštećeni i branilac optuženog D.Š.(SH.) advokat Živojin Jokanović.
Međutim, ovome se usprotivio advokat Dejan Vasić, koji je rekao da takav prijedlog treba odbiti jer je tužilac napravio propust kada, tokom saslušanja ovog svjedoka u tužilaštvu, nije pozvao branioca optuženog Z.K., odnosno advokata Vasića.
Sudsko vijeće je podržalo predlog tužilaštva da pročita izjave svjedoka Haljima Krasnićija i Ivice Stanojkovića.
„Budući da njihove izjave date u prethodnom postupku pred pretpretresnim vijećem i mogući dokazi dobijeni na suđenju, neće u velikoj mjeri uticati na razjašnjenje ili promenu okolnosti i druge dokaze koji su primljeni. S druge strane, obezbjeđivanje ovih svjedoka, posebno Ivice Stanojkoviića, teško je i moglo bi da produži slučaj“, rekao je predsjedavajući sudija Musa Konkheli.
Inače, tokom ove sjednice, materijalnim dokazima upravljao je tužilac Gaši, koji je ukratko ukazao na materijalne dokaze, od kojih svaki, prema njegovim riječima, odvojeno predstavlja činjenicu krivičnog djela za koje se optuženi terete.
U pogledu materijalnih dokaza predloženih u optužnici, koji su detaljno razrađeni, stranke nisu imale primjedbi.
Tokom ovog ročišta, branilac optuženog D.Š.(SH.) – advokat Mentor Neziri izjavio je da je njegov klijent u to vrijeme podneo krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog sumnje da su počinili krivično djelo teško ubistvo.
To dokazuje da je D.Š (SH.) u to vrijeme, za svaku informaciju koju je imao o zločinu prijavio i nije imao tendenciju da učini (izvrši) bilo koje krivično djelo. To više pokazuje jedno njegovo humano ponašanje, rekao je advokat Neziri.
Predložio je sudu da kao dokaze podnese dokaze za krivičnu prijavu koju je u to vrijeme podneo D.Š.(SH.)
Ovom prijedlogu se usprotivio tužilac, a zasnovano na tome da ne izgleda da je takva krivična prijava podneta, kako se navodi.
„Ostaje da se poželi da je jedna takva krivična prijava podneta i ne znam koliko je relevantna prijava podneta protiv N.N. lica“ dodao je on.
Predstavnik oštećene stranke, advokat Gani Redža (Rexha), takođe se pridružio protivljenju ovom prijedlogu.
Sudsko vijeće je odbilo prijedlog da se kao dokazi prijave zahtjevi za obezbjeđenje krivične prijave, jer takva krivična prijava nije pronađena.
Sudsko vijeće je utvrdilo da, čak i ako su dati dokazi u pitanju, nisu previše relevantni u pogledu krivičnog djela za koje se tereti.
Inače, nakon potvrde optužnice, sud je započeo glavni pretres u julu 2020. godine, dok je početno ročište održano u januaru 2020. godine, gdje su se dvojica okrivljenih izjasnili da nisu krivi.
Prema optužnici sačinjenoj 30. decembra 2019. godine, optuženi Z.K., 26. marta 1999. godine, oko 22:00 časa, u selu Gornje Nerodimlje, opština Uroševac, u saizvršilaštvu sa ostalim pripadnicima srpske policije, vojske i paravojne formacije, u uniformi policije i naoružan, svijesno i namjerno, postupajući po planu i naređenjima svojih pretpostavljenih, učestvovao je direktno u napadu na civilno stanovništvo albanske nacionalnosti, naime porodice N. koja nije aktivno učestvovala u oružanom sukobu.
Prema optužnici, tokom ove akcije u saizvršilaštvu sa ostalim pripadnicima policije, vojnim i paravojnim snagama, prvo su vojnim i policijskim motornim vozilima, ušli u dvorište kuće O.N., a zatim pod pucnjavom i kricima na srpskom, upali u kuću, gdje je bilo utočište 19 članova ove porodice, među njima djeca, žene i muškaraca.
Tada je navodno okrivljeni u saizvršilaštvu sa drugim počiniocima koji su pripadali policiji, vojnim i paravojnim snagama, učestvovao u ozbiljnom kršenju dostojanstva ličnosti i dostojanstva članova ove porodice, jer je nasilno pod pretnjom oružjem podsticao na strah za život, da su ih na silu isterali iz kuće i, nečovječno postupajući sa njima, postrojili u dvorište ispred kuće, dugo ih držeći u strahu i pod pritiskom.
Dalje, navodi se da su dok su civili porodice N. bili postrojeni u dvorištu, u njihovom prisustvu, okrivljeni je u saizvršilaštvu sa drugim počiniocima, učestvovao u nezakonitom i namjernom uništavanju imovine ove porodice, spaljivanju kuća, životinja, stočne hrane i sve imovine pronađene u dvorištu, imovine, a što nije bilo opravdana vojnim potrebama.
Tada je, prema optužnici, okrivljeni istovremeno učestvovao u protjerivanju 15 članova ove porodice, koji su prethodno bili postrojeni u dvorištu, gdje su im u saizvršilaštvu sa drugim počiniocima, pod prijetnjom oružjem, naredili da se isele iz mjesta prebivališta prisilnim protjerivanjem u nepoznatom pravcu.
Dalje, navodi se da je okrivljeni učestvovao u uzimanju za taoce četiri osobe iz ove porodice, koji ih je u saizvršilaštvu sa drugim izvršiocima prvo odvojio od ostalih članova porodice, lica O. N., B.N., A.N. i B.N., sada pokojna. Nakon što ih uzeo, navodno je u velikoj mjeri doprineo okrutnom postupanju prema njima, maltretiranju, mučenju, sakaćenju i na kraju su ubijeni vatrenim oružjem, čiji su leševi bačeni uz ivicu autoputa Priština – Uroševac, u selu Babuš kako bi sakrili zločin.
Zbog toga se tereti da je u saizvršilaštvu počinio krivično djelo „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ iz člana 142. u vezi sa članom 22. ZP SFRJ, predviđeno Krivičnim zakonikom Republike Kosovo, Ratni zločini u slučaju ozbiljnog kršenja zajedničkog člana 3. Ženevske konvencije iz člana 146. st. 1. i 2., podstav. 2.1.2.2. i 2.3. KZRK, u vezi sa članom 31. KZRK.
Dok je okrivljeni D.Š., prema optužnici, 1. aprila 1999. godine, u svojstvu policijskog inspektora, naoružan automatskim oružjem, u svrhu skrnavljenja, ponižavanja i ponižavajućeg postupanja sa mrtvim tijelima, žrtvama O.N., B.N., A.N. i I.R. naredio da se njihova tijela sahranjuju bez dostojanstva i kršeći pravila rata utvrđena međunarodnim humanitarnim pravom.
Prema optužnici, istog dana, prema nalogu okrivljenog i ostalih pripadnika policije, mrtva tijela gore pomenutih žrtava, preko H.K., I.A. i drugog lica po imenu „Rada“, kamionom tipa „FAP“, žute boje, uzeti su iz mrtvačnice u Prištini, prije nego što je izvršena obdukcija, i poslati na teritoriju u blizini gradskog groblja u Uroševcu zvanog „muslimansko groblje“, gdje ih je čekao optuženi D. Š., koji je, čim su mrtva tijela stigla, naložio osobi po imenu „Maksut“ da bagerom počne da kopa jamu kako bi ih bacili.
U međuvremenu, tužilaštvo kaže da je optuženi D. Š., nakon otvaranja jame širine približno 2 do 3 metra i dubine 70 do 80 cm, naredio da se tijela ubijenih prvo spuste iz kamiona, a zatim su bez odavanja poštovanja, vjerske tradicije i obreda, svi nepravilno bačeni u istu masivnu jamu.
Prema optužnici, u zaključku je okrivljeni, suprotno običajima i vjerskim pravilima ubijenih, naredio da se bagerom mrtva tijela bačena u masovnu grobnicu prekriju zemljom, ne ostavljajući evidenciju o identitetu sahranjenih i ne obilježavajući da se tamo nalazi groblje.
Ovim je optužen da je počinio krivična djela „ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ prema članu 142. ZP SFRJ, trenutno kažnjiva prema Krivičnom zakonu Republike Kosovo prema članu 146. stav 2.2 „Ratni zločini u teškom kršenju člana 3 Ženevskih konvencija“.
Izvor: Betimi për Drejtësi/Kossev
