Nedavna izborna i promotivna skupština Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori, poslije njenog osnivanja u Sandžaku od prije par godina, kao i njeno nedavno formiranje u Makedoniji, i inicirano formiranje BKZ-a na Kosovu, između odstaloga, govori i o tome da su Bošnjaci u ove četiri države nastale raspadom SFRJ ušli u fazu povezivanja svojih institucija, poslije perioda bošnjačke nacionalne, političke, ustavne i zakonske konsolidacije u ovim zemljama, koji nije bio nimalo lak i koji je u nekim spomenutim sergmentima i državama još u toku.
Bilo je zasebnog zadovoljstva što se ovaj promotivni skup BKZ za Crnu Goru održao u Rožajama, u gradu čiji su mještani širom otvorili vrata mngobrojnim kosovskim izbjeglicama u golgoti koja je nastala tokom kulminacije diktatorskih poteza ondašnjeg srbijanskog režima i eskalacije sukoba na Kosovu, krajem marta - početkom juna mjeseca 1999. godine. Kosovski dužnosnici iz albanskog naroda, pored ostalih pozitivnih poteza, veoma često ističu i ovaj momenat u odnosima Kosova i Crne Gore, koji sada idu uzlaznom linijom.
Bošnjaci s ove strane Drine, što bi se reklo, nije da nisu imali svoje institucije (kakve-takve) koje su osnivali unazad ove dvije decenije i koje djeluju uglavnom svaka za se i samostalno. Većina njih su registrirane kao NVO u zemaljama u kojima Bošnjaci žive.
Zbog toga ne trebamo nijednog momenta da zanemarujemo doprinos bošnjačkih udruženja i pojedinaca u minulom 20-godišnjem periodu, tim prije što je on bio bremenit mnogim ograničenjima koja su nam nametali jači i brojniji iz vlasti u bošnjačkom okruženju.
Međutim, fakat jeste da je poslije spomenute nacionalne i zakonske konsolidacije, odnosno priznanja našeg bošnjačkog nacionalnog imena i našeg bosanskog jezika, došlo vrijeme da Bošnjaci koordiniraju svoje napore, a to se opet može najbolje uraditi preko kulture, u punom smislu značenja te riječi.
U tom smislu, zasebna vrijednost iniciranog formiranja Bošnjačke kulturne zajednice u svim ovim državama jeste upravo u tome što će Bošnjaci, prevashodno preko kulture kao osnovnog segmenta djelatnosti BKZ, biti međusobno povezani. A kultura je najbolji okvir za tako nešto, jer ona ne poznaje, ali - očigledno - i ne priznaje granice.
U ovom kontekstu, potrebno je istaći doprinos i požrtvovanje mufije sandžačkog Muamera ef. Zukorlića, njegovog prvog saradnika - rektora Internacinalnog Unizerziteta dr. Mevluda Dudića i vrijedan krug njihovih saradnika, koji se svih ovih godina zdušno zalažu da podignu nivo bošnjakog obrazovnog, kulturnog i predstavničkog miljea, dostojnog jednog historijskog i ponosnog naroda kakav je bošnjački.
Zasebnu zahvalnost zaslužuju što su inicrali i formirali Bošnjačku akademiju nauka i umjetvnosti i što sad iniciraju bošnjačko uvezivanje preko formiranja BKZ u svim spomenutim zemljama.
U ovom pravcu, i mi Bošnjaci s Kosova, odnosno večina njih, pozdravljamo i podržavamo inicijativu osnivanja Bošnjačke kulturne zajednice i u Republici Kosova.
Nije ovo prilika da se govori o konkretnim potezima koje bi Bošnjačka kulturna zajednica trebalo da uradi u narednom periodu, ali ne možemo a da ne istaknemo obrazovanje na bosanskom jeziku, kao jednu od prioritetnih oblasti. U nastavi na bosanskom jeziku nam je potrebna hitna svebošnjačka konsolidacija poteza i razmjena dosadašnjeg iskustva po regijama, ali i usko povezivanje s obrazovnim institucijma Bošnjaka u BiH. U ovom segmentu Bošnjaci Kosova su spremni da iznesu svoje 12-to godišnje poslijeratno praktično iskustvo u douniverzitetskom obrazovanju (osnovnoškolskom, srednješkolskom) i djelimično u univerzitetskom. Međutim, imaju i potrebu da zatraže pomoć obrazovnih bošnjačkih institucija i učenih Bošnjaka u Sandžaku i u Crnoj Gori, a naročito u BiH, od koje i od kojih su ionako svih ovih godina redovno tražili i traže pomoć, a često ostajali bez povrtanog odgovora na upučene apele.
Uzimajući u obzir i veliki značaj, ali i potrebe mnogobrojne bošnjačke dijaspore, neophodno je podcrtati i nužnu potrebu njenog jačeg uvezivanja u mnogim oblastima, a naročito u sferi kulture i (dopunskog) obrazovanja na bosanskom jeziku. Tim prije što bošnjačka dijaspora iz svih balkanskih država uglavnom živi zajedno u zapadnim zemljama! Samim tim faktom, očuvanje njihovog bošnjačkog identiteta i zajedništva, koji su inače ugroženi, treba da bude imperativ i države BiH ali i svih bošnjačkih institucija zajedno. Ako u tom povezivanju i koordiniranoj djelatnosti postignemo vidljive rezultate, uz neophodnu pomoć i redovne konsultacije s bošnjačkim udruženjima u dijaspori iz svih balkanskih zemalja i regija, mi ćemo imati pravo da kažemo da smo narod koji ima svoj zajednički institucionalni okvir djelovanja.
