Pročišćena verzija onoga što se desilo u Ohridu 18. marta i šta će biti dalje.
1.
Šta se desilo u Ohridu?
Evo pojednostavljene i destilovane verzije interpretacija, od kojih su neka od subote uveče zvučala kao verzija "Velikog brata", ali sa izraženijim političkim sadržajem.
Kosovo i Srbija dale su saglasnost na sprovođenje Aneksa Evropskog plana za put normalizacije.
Ovaj sporazum je dat predstavnicima EU. Predstavnici EU priložili su ovo pismo ranije dogovorenom Prijedlogu 27. februara i saopštili da sada imaju potpuno usaglašen dokument.
Ovaj potpuno usaglašen dokument predstavljen je Evropskom savjetu u ponedjeljak i oni su ga pozdravili.
Evropska unija sada ovo smatra dokumentom koji čini pravni dio ugovornih odnosa sa Srbijom u poglavlju 35 pregovora za članstvo u EU, odnosno sopstvenih ugovornih odnosa sa Kosovom u posebnom aranžmanu SSP-a.
Dokument dogovoren 27. februara i 18. marta je međunarodni ugovor, ali ne između Kosova i Srbije. To je između Srbije i EU i Kosova i EU, nešto sasvim neobično u procesu normalizacije.
I ovo je dio putovanja koje zna svoje odredište (postizanje pravno obavezujućeg Sveobuhvatnog sporazuma, što je kodni naziv za sporazum usredsređen na uzajamno priznavanje), ali koji prolazi kroz "Terra incognita", nepoznato, neutabano tlo do sada.
2.
Putovanje dokumenta kroz nepoznatu zemlju je zajedničko za EU, Kosovo i Srbiju.
Od ove nedjelje tri strane moraju da se pomire sa novom realnošću, a to je da je osnova ovog puta činjenica da su se Kosovo i Srbija dogovorile (sa EU) da će osnova njihovih odnosa biti ekvivalencija sopstvenih zasebnih pravnih identiteta. Ili jednostavnije rečeno, ravnopravnost njihovih međusobnih stanja.
To se nikada nije desilo u odnosima Kosova sa Srbijom. To se, teškom mukom, dešavalo u odnosima Srbije sa ostalim republikama bivše Jugoslavije (od kojih je sa dve ratovala, BiH i Hrvatskom), ali to je mentalna granica koja je do danas bila apsolutno nepremostiva za Srbiju.
A ovo je neutabano tlo za EU sa pet zemalja koje ne priznaju nezavisnost Kosova. Sada kada su se Kosovo i Srbija dogovorili (sa EU) da će temelj njihove normalizacije biti ravnopravnost, EU takođe mora da normalizuje svoj odnos sa Kosovom na osnovu ravnopravnosti.
Dobrodošli u eru poslije zvijezdice!
Ovaj period poslije zvijezdice, do sljedeće stanice - Sporazuma zasnovanog na međusobnom priznavanju - važiće 150 dana, ako EU uspe da sprovede sve tačke svog Plana sa Kosovom i Srbijom, ili će trajati duže, sve dok se strane ne dogovore.
Ali, za razliku od perioda zvijezdice, priroda odnosa između Kosova i Srbije je već prešla psihološku barijeru ravnopravnosti. Samim tim, prošla je faza kada je pitanje prirode odnosa između Kosova i Srbije bilo kontroverzno.
I, ovo je okvir budućih pregovora.
3.
Pregovori neće biti laki.
Narednih pet mjeseci biće izazov za Kosovo, Srbiju i EU kako bi na kraju ovog perioda Kosovo u njemu pronašlo nove inventivne forme za odnose između države i srpske zajednice, odnosno legitimne odnose Srbije sa svojom nacionalnom manjinom na Kosovu. Deo ovog izazova biće i legalizacija odnosa između Kosova i Srpske pravoslavne crkve, a na taj način i sa drugim tradicionalnim verskim zajednicama u zemlji.
Na kraju ovog mandata Kosovo i Srbija moraju imati svoja međusobna (diplomatska) predstavništva u funkciji; moraju intenzivno raditi na osnovu dogovora za potpuno otkrivanje sudbine nasilno nestalih; treba da se naviknu da Kosovo ima pravo da bude u Savjetu Evrope i da ima status kandidata za članstvo u EU.
Na kraju ovog perioda, Kosovo i Srbija su trebalo da nađu način da postignu sporazume u mnogim oblastima, od avijacije do kulture. I to nije posebno teško: ako je temelj normalizacije ravnopravnost, odnosi sa Srbijom će biti manje-više jednaki onome što je Kosovo postiglo sa Crnom Gorom, ili ono što je Srbija postigla sa Sjevernom Makedonijom.
Ali, da bi se sve ovo postiglo, potrebno je ići uz posredovanje EU. Ovo posredovanje sebi daje za pravo da odredi dinamiku postizanja sporazuma, redosled kojim bi oni trebalo da budu postignuti, ocjenu da li su postignuti ili ne, kao i procjenu ko je odgovoran za nepostizanje ili sprečavanje postizanja sporazuma.
Nije da je EU ostavila neki veliki utisak da bi je hvalili u pregovorima o Kosovu-Srbija: proces normalizacije je počeo od 2011.
4.
Ukoliko se dogovori ne postignu, kaže se da će stranke biti kažnjene na putu ka Evropi. Pošto Srbija i Kosovo nisu na ubrzanom evropskom putu (Srbija u najboljem slučaju može da se pridruži negdje poslije narednih deset godina, a Kosovo čak nije ni država kandidat), ova kazna ne donosi mnogo štete. Druga eventualna kazna, odsjecanje finansija EU, mogla bi da se desi, ali ne kao štap u rukama ministra spoljnih poslova jedne suverene zemlje. Da bi se kazne ostvarile potrebna je saglasnost zemalja članica, koje se ne moraju nužno slagati sa ocjenama fasilitatora EU.
Dalje, ako nedostaju štapići, nedostaje i šargarepa. Čak i ako svi sporazumi budu potpisani u narednih 150 dana, Srbija i Kosovo će biti na gotovo istom mjestu u odnosu na EU. Jedina moguća suštinska promjena bi se desila ako bi Kosovo dobilo priznanje pet država članica EU, tada bi došlo do potpune normalizacije odnosa Kosova sa EU.
Dalja komplikacija je ruski faktor, koji je dio "Terra incognita".
Za Moskvu je kraj rata u Ukrajini još uvijek nepoznat kao vojni i politički cilj. Za njih, legalizacija Krima kao sopstvene teritorije u procesu mirovnih pregovora može se ovih dana transformisati kao glavni politički i vojni cilj, u odsustvu bilo kakve perspektive vojne pobjede. U ovim uslovima ruski faktor zahtjeva da Srbija uspori normalizaciju odnosa sa Kosovom, kako bi se u pregovorima za okončanje rata u Ukrajini (gdje će biti velike sile) Krim razmenio za Kosovo. U ovim uslovima u EU i SAD, brzina postizanja normalizacije Kosova i Srbije takođe postaje dio globalne geopolitičke potrebe. I u ovim uslovima, odlazak Srbije iz Rusije i brzina postizanja normalizacije daju Srbiji naprednu pregovaračku poziciju u odnosu na EU.
5.
Na kraju ovog procesa planirana je donatorska konferencija za Kosovo i Srbiju i njihove zajedničke infrastrukturne i druge projekte. Ovo bi bila svojevrsna nagradna manifestacija, u svakom slučaju vrijedna i mjerljiva u eurima, a više u duhu saradnje koju obe strane moraju da pokažu da bi do tih eura došlo.
Ali možda najveća nagrada za obe zemlje biće prilika da dođu do tačke u kojoj vide da su zatvorili nedovršeni sukob, koji već traje više od jednog vijeka.
Piše: Veton Surroi, novinar i publicista
Izvor: Koha ditore/Kosovoonline
Šta se desilo u Ohridu?
Evo pojednostavljene i destilovane verzije interpretacija, od kojih su neka od subote uveče zvučala kao verzija "Velikog brata", ali sa izraženijim političkim sadržajem.
Kosovo i Srbija dale su saglasnost na sprovođenje Aneksa Evropskog plana za put normalizacije.
Ovaj sporazum je dat predstavnicima EU. Predstavnici EU priložili su ovo pismo ranije dogovorenom Prijedlogu 27. februara i saopštili da sada imaju potpuno usaglašen dokument.
Ovaj potpuno usaglašen dokument predstavljen je Evropskom savjetu u ponedjeljak i oni su ga pozdravili.
Evropska unija sada ovo smatra dokumentom koji čini pravni dio ugovornih odnosa sa Srbijom u poglavlju 35 pregovora za članstvo u EU, odnosno sopstvenih ugovornih odnosa sa Kosovom u posebnom aranžmanu SSP-a.
Dokument dogovoren 27. februara i 18. marta je međunarodni ugovor, ali ne između Kosova i Srbije. To je između Srbije i EU i Kosova i EU, nešto sasvim neobično u procesu normalizacije.
I ovo je dio putovanja koje zna svoje odredište (postizanje pravno obavezujućeg Sveobuhvatnog sporazuma, što je kodni naziv za sporazum usredsređen na uzajamno priznavanje), ali koji prolazi kroz "Terra incognita", nepoznato, neutabano tlo do sada.
2.
Putovanje dokumenta kroz nepoznatu zemlju je zajedničko za EU, Kosovo i Srbiju.
Od ove nedjelje tri strane moraju da se pomire sa novom realnošću, a to je da je osnova ovog puta činjenica da su se Kosovo i Srbija dogovorile (sa EU) da će osnova njihovih odnosa biti ekvivalencija sopstvenih zasebnih pravnih identiteta. Ili jednostavnije rečeno, ravnopravnost njihovih međusobnih stanja.
To se nikada nije desilo u odnosima Kosova sa Srbijom. To se, teškom mukom, dešavalo u odnosima Srbije sa ostalim republikama bivše Jugoslavije (od kojih je sa dve ratovala, BiH i Hrvatskom), ali to je mentalna granica koja je do danas bila apsolutno nepremostiva za Srbiju.
A ovo je neutabano tlo za EU sa pet zemalja koje ne priznaju nezavisnost Kosova. Sada kada su se Kosovo i Srbija dogovorili (sa EU) da će temelj njihove normalizacije biti ravnopravnost, EU takođe mora da normalizuje svoj odnos sa Kosovom na osnovu ravnopravnosti.
Dobrodošli u eru poslije zvijezdice!
Ovaj period poslije zvijezdice, do sljedeće stanice - Sporazuma zasnovanog na međusobnom priznavanju - važiće 150 dana, ako EU uspe da sprovede sve tačke svog Plana sa Kosovom i Srbijom, ili će trajati duže, sve dok se strane ne dogovore.
Ali, za razliku od perioda zvijezdice, priroda odnosa između Kosova i Srbije je već prešla psihološku barijeru ravnopravnosti. Samim tim, prošla je faza kada je pitanje prirode odnosa između Kosova i Srbije bilo kontroverzno.
I, ovo je okvir budućih pregovora.
3.
Pregovori neće biti laki.
Narednih pet mjeseci biće izazov za Kosovo, Srbiju i EU kako bi na kraju ovog perioda Kosovo u njemu pronašlo nove inventivne forme za odnose između države i srpske zajednice, odnosno legitimne odnose Srbije sa svojom nacionalnom manjinom na Kosovu. Deo ovog izazova biće i legalizacija odnosa između Kosova i Srpske pravoslavne crkve, a na taj način i sa drugim tradicionalnim verskim zajednicama u zemlji.
Na kraju ovog mandata Kosovo i Srbija moraju imati svoja međusobna (diplomatska) predstavništva u funkciji; moraju intenzivno raditi na osnovu dogovora za potpuno otkrivanje sudbine nasilno nestalih; treba da se naviknu da Kosovo ima pravo da bude u Savjetu Evrope i da ima status kandidata za članstvo u EU.
Na kraju ovog perioda, Kosovo i Srbija su trebalo da nađu način da postignu sporazume u mnogim oblastima, od avijacije do kulture. I to nije posebno teško: ako je temelj normalizacije ravnopravnost, odnosi sa Srbijom će biti manje-više jednaki onome što je Kosovo postiglo sa Crnom Gorom, ili ono što je Srbija postigla sa Sjevernom Makedonijom.
Ali, da bi se sve ovo postiglo, potrebno je ići uz posredovanje EU. Ovo posredovanje sebi daje za pravo da odredi dinamiku postizanja sporazuma, redosled kojim bi oni trebalo da budu postignuti, ocjenu da li su postignuti ili ne, kao i procjenu ko je odgovoran za nepostizanje ili sprečavanje postizanja sporazuma.
Nije da je EU ostavila neki veliki utisak da bi je hvalili u pregovorima o Kosovu-Srbija: proces normalizacije je počeo od 2011.
4.
Ukoliko se dogovori ne postignu, kaže se da će stranke biti kažnjene na putu ka Evropi. Pošto Srbija i Kosovo nisu na ubrzanom evropskom putu (Srbija u najboljem slučaju može da se pridruži negdje poslije narednih deset godina, a Kosovo čak nije ni država kandidat), ova kazna ne donosi mnogo štete. Druga eventualna kazna, odsjecanje finansija EU, mogla bi da se desi, ali ne kao štap u rukama ministra spoljnih poslova jedne suverene zemlje. Da bi se kazne ostvarile potrebna je saglasnost zemalja članica, koje se ne moraju nužno slagati sa ocjenama fasilitatora EU.
Dalje, ako nedostaju štapići, nedostaje i šargarepa. Čak i ako svi sporazumi budu potpisani u narednih 150 dana, Srbija i Kosovo će biti na gotovo istom mjestu u odnosu na EU. Jedina moguća suštinska promjena bi se desila ako bi Kosovo dobilo priznanje pet država članica EU, tada bi došlo do potpune normalizacije odnosa Kosova sa EU.
Dalja komplikacija je ruski faktor, koji je dio "Terra incognita".
Za Moskvu je kraj rata u Ukrajini još uvijek nepoznat kao vojni i politički cilj. Za njih, legalizacija Krima kao sopstvene teritorije u procesu mirovnih pregovora može se ovih dana transformisati kao glavni politički i vojni cilj, u odsustvu bilo kakve perspektive vojne pobjede. U ovim uslovima ruski faktor zahtjeva da Srbija uspori normalizaciju odnosa sa Kosovom, kako bi se u pregovorima za okončanje rata u Ukrajini (gdje će biti velike sile) Krim razmenio za Kosovo. U ovim uslovima u EU i SAD, brzina postizanja normalizacije Kosova i Srbije takođe postaje dio globalne geopolitičke potrebe. I u ovim uslovima, odlazak Srbije iz Rusije i brzina postizanja normalizacije daju Srbiji naprednu pregovaračku poziciju u odnosu na EU.
5.
Na kraju ovog procesa planirana je donatorska konferencija za Kosovo i Srbiju i njihove zajedničke infrastrukturne i druge projekte. Ovo bi bila svojevrsna nagradna manifestacija, u svakom slučaju vrijedna i mjerljiva u eurima, a više u duhu saradnje koju obe strane moraju da pokažu da bi do tih eura došlo.
Ali možda najveća nagrada za obe zemlje biće prilika da dođu do tačke u kojoj vide da su zatvorili nedovršeni sukob, koji već traje više od jednog vijeka.
Piše: Veton Surroi, novinar i publicista
Izvor: Koha ditore/Kosovoonline
