Jabuka kaki (Diospyros kaki) je nacionalna voćka Japana.
Osim što je izuzetno zdrava i izdržljiva, pažnju privlači i ljepota drveta, posebno zimi kada na golim granama, poput lampiona, ostaju samo narandžasti plodovi.
Iako se danas smatra jednim od simbola Japana, zapravo potiče iz Mandžurije, gdje se uzgaja od davnina. Koliko je jabuka cijenjena najbolje pokazuje naziv koji znači “hrana bogova”. Kao “istočna zlatna jabuka” iz Kine je stigao u Japan, a zahvaljujući Marku Polu u Evropu. Zanimljivo je da su sjemenke preživjele razorno djelovanje atomske bombe, bačene na Nagasaki, o čemu svjedoče japanski botaničari.
Zavisno od vrste, plod može biti okrugao, ovalan ili kruškolik. Boja mu je žućkasta, narandžasta ili crvenkasta, nalik paradajzu. A, ukus je jedinstven i podsjeća na mješavinu kajsije i breskve. Da bi se osjetio u potpunosti, plod treba da bude što zreliji i tada je sočan, sladak i može da se jede kašičicom. Nedovoljno zreo ima ružan ukus, zbog velike količine tanina.
Svež plod (ili sok) pomaže kod zatvora i upale crijeva, poremećaja u varenju, naročito tokom putovanja ili promjene klime. Pomaže i kod hemoroida, bolesti želuca, masne jetre, slabog izlučivanja žuči i hipertenzije. Za hipertenziju je posebno djelotvoran svježe iscijeđen sok, koji se uzima nekoliko sedmica. Zahvaljujući ovim jabukama, u nekim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza iskorjenjena je endemska “gušavost”. Istraživači su otkrili da je to zahvaljujući šećeru i jodu u organskom obliku.
Azijska jabuka je izuzetno bogata flavonoidima, naročito kvercetinom, koji čuva srce i smanjuje rizik od infarkta za 20 posto. Štiti organizam od štetnih uticaja slobodnih radikala, bogata je vitaminom C i jača imunitet, kao i vlaknima koji snižavaju loš holesterol.
Kada se plod oljušti i suši na suncu, a zatim prenoći, dobija bijelu boju. U tom obliku je efikasan u odstranjivanju parazita u crijevima, zaustavlja krvarenje i kašalj, snižava temperaturu.
