Umor, pospanost, slaba koncentracija, "teške noge", osjećanje bezvoljnosti, uobičajene su tegobe koje mogu da se jave krajem zime i početkom proljeća, jer organizam još nije pripremljen za klimatske promjene koje se u ovom periodu često dešavaju, a dodatno je iscrpljen višemjesečnom "borbom" sa hladnoćom i teškom hranom.
Zdravstvene tegobe koje se javljaju u proljemogu da budu prolazne, ali i da ukažu na prikrivene bolesti. Ukoliko iscrpljenost dugo traje, treba posumnjati na sindrom hroničnog zamora.
Umor, pospanost, slaba koncentracija, "teške noge", osjećanje bezvoljnosti, uobičajene su tegobe koje mogu da se jave krajem zime i početkom proljeća, jer organizam još nije pripremljen za klimatske promjene koje se u ovom periodu često dešavaju, a dodatno je iscrpljen višemjesečnom "borbom" sa hladnoćom i teškom hranom.
Međutim, ako pomenuti simptomi dugo traju, treba provjeriti krvnu sliku, jer se iza njih, možda, krije manjak gvožđa, koji može da dovede do opšte tromosti organizma, prenosi Mondo.
Konstantan umor takođe može da ukaže i na hipotireozu, slabiju funkciju nadbubrežne žlijezde, pa čak i na depresiju. Ukoliko se, pak, umor javlja poslije spavanja, traje duže od šest mjeseci, i nije posljedica nekog napora, treba posumnjati na sindrom hroničnog zamora.
Ovu iscrpljujuću bolest karakterišu jak umor i udruženi fizički i neuropsihološki simtomi.
Međutim, ljekarima se za pomoć obraća samo mali broj oboljelih, a najveći problem kod utvrđivanja bolesti je što ne postoji nijedna laboratorijska metoda kojom može da se dokaže hronični umor. Zato se dijagnoza postavlja na osnovu određenih kriterijuma i isključivanja drugih bolesti, koje imaju umor kao simptom, kao što su anemija, hipotireoza, psihijatrijski poremećaji, sindrom izgaranja na poslu, premorenost.
Karakteristično za ovu bolest je što se osjećaj umora javlja poslije spavanja, nije posljedica napora i stalno je prisutan. Takođe, mogu da se jave još i poremećaj pažnje i koncentracije, bolovi u mišićima, otoci limfnih žlijezda, glavobolje, a poslije napora umor traje neuobičajeno dugo.
Tegobe nisu specifične, a najvažnije je da traju duže od šest mjeseci, umor je novonastao, ranije nije bio prisutan, ima jasno određen početak i stalno je prisutan. Kada se potvrdi dijagnoza, pacijent se i dalje redovno prati, kako bi na vrijeme otkrili da li se iza umora krije nešto drugo. Važno je ljudima objasniti od čega boluju i šta mogu da očekuju kako bi prilagodili način života. Epidemiološki nije sasvim jasno koliko bolest traje, i uglavnom spontano prolazi poslije nekoliko godina, a kad jednom prođe, više se ne vraća.
Iako teoretski bolest može da se javi u bilo kom uzrastu, čak i u dječijem, najčešće su pacijenti mlađe i osobe srednjih godina. Obično se javlja poslije neke infektivne bolesti, a mogu da je prate i glavobolje koje do tada nisu postojale.
