U multietničkom naselju Bošnjačka mahala u Sjevernoj Mitrovici trenutno živi oko 45 bošnjačkih porodica. Oni uglavnom dijele iste probleme kao i njihovi sugrađani albanske, srpske, turske i ostalih zajednica, a to su nezaposlenost ali i krhka bezbjednost zbog stalne napete situacije na sjeveru. Svi ti problemi utiču i na život mladih.
Osman Džudžević (21) i Admir Juković (26) iz Bošnjačke mahale rade u Prištini. Osman tokom radnih dana stanuje u Prištini, a vikendom je u Sjevernoj Mitrovici, dok Admir svakodnevno putuje. Kaže da je putovanje otežavajuća okolnost jer je ponekad i po 12 sati odsutan od kuće, ali, kako dodaje, mora da se radi. Nije mogao da se zaposli u Mitrovici, i smatra da je za tako nešto pre svega potrebna ‘veza’.
U razgovoru za Radio Kosovo 2, program na bosanskom jeziku, Osman i Admir govore u životu mladih u Sjevernoj Mitrovici, odnosno u Bošnjačkoj mahali.
U njihovim izjavama primjećuje se doza pesimizma a zbog toga što, kako kažu, mladi Bošnjaci nemaju uslova za vođenje aktivnog života, nemaju ni mjesto na kom bi mogli da se okupljaju.
“Nastojimo održati društvo i zajednicu, ali kako vrijeme teče to je sve teže, uglavnom zbog problema oko zapošljavanja. Većina mog društva radi u Prištinu, zbog čega i manje vremena provodimo ovde. Ovdje nemamo mjesto na kom bi se mogli okupiti i družiti, nemamo kancelariju ili neki prostor u kom bi provodili vrijeme zajedno. Iz tog razloga smo primorani da se prilagodimo ili albanskom ili srpskom društvu, pa mogu reći da tog bošnjačkog elementa skoro i da nema”, kaže Osman.
On kaže da nije upoznat da postoji neka bošnjačka nevladina organizacija koja bi se isključivo bavila pitanjima bošnjačke zajednice, osim nekoliko drugih organizacija a koje su otvorene za saradnju sa Bošnjacima.
“Ne postoje konkretna zbivanja a koja bi nama mladima dala podstrek i nadu da možemo ostati u Mitrovici.Sama činjenica da ovde ne možemo naći posao, da je obrazovanje na bosanskom jeziku na pragu gašenja, pa možemo razumijeti i one koji odlaze odavde”, misljenja je Osman, koji svoju budućnost ne vidi u Mitrovici.
Kada je riječ o bezbjednosti, Osman kaže da se situacija malo popravila ali da i najmanji incident dosta utiče na njihov život.
“Mi i dalje strepimo da pređemo glavni most sa sjevera na jug posle ponoći. I ako nam je sloboda kretanja u neku ruku ugrožena, mogu reći da se bezbjednosna situacija u poslendjih nekoliko godina popravila”, ističe Džudžević.
Nakon što je završio studije na Američkom Univerzitu u Prištini, smjer javna politika i ekonomija, Osman planira da upiše i master studije.
Inače, mladi Bošnjaci u Mitrovici koji su uspijeli doći do posla, uglavnom rade u privatnom sektoru ili u nekoj medjunarodnoj organizaciji. Mali broj se uspijelo zaposliti u državnim institucijama.
Admir Juković je studirao na Međunarodnom biznis koledžu u Mitrovici i već dvije godine radi u Prištini. Tvrdi da je u Mitrovici teško doći do posla. Kada je riječ o Bošnjacima, kaže da nisu dobro organizovani, upravo zbog podjela koje postoje unutar zajednice. To dokazuje i postojanje velikog broja političkih partija.
“Ako bi smo želeli da se organizujemo mi bi imali samo jednu stranku, nema nas mnogo, što bi se dijelili?”, upitao se on.
Njegova želja je da radi i da ostane da živi u Mitrovici, ali nije siguran da li je to moguće.
“Ja, koji sam u životu optimista, ne znam da li je to izvodljivo. Jer osim prilika za zapošljavanje u privatnom sektoru, u vladinom sektoru je teško doći do posla, jer vam je za to potrebna neka veza. Eto, ako ništa, bar bi voleo da nastavim da radim u Prištini”, kaže Admir Juković.
Inače, prema riječima predstavnika Bošnjaka u Sjevernoj Mitrovici Nedžada Ugljanina, broj Bošnjaka u Mitrovici je sve manji. Ističe da su Bošnjaci prije rata činili oko 5 posto od ukupnog stanovništva, dok ih trenutno na sjeveru grada zivi oko 400. Većina se iseslila u zemlje regiona ili u zapadno-evropskim zemljama. Posebno je istakao nedovoljnu zainteresovanost bošnjačkih predstavnika sa centralnog nivoa za Bošnjake Mitrovice.
“Veoma je teška situacija za Bošnjake jer nemamo institucionalnu podršku naših predstavnika sa centralnog nivoa, a zapravo od njih zavisimo. I naša zajednica se podijelila po regionima, region Gore, Dragaša, Prizrena. Ja sam kategorički protiv tih podjela, Bošnjaci moraju biti jedinstveni na cijelom Kosovu bez obzira na to koliki je broj Bošnjaka u nekoj opštini”, navodi Ugljanin.
On je istakao i pojavu upisivanja bošnjačke djece u nastavi na srpskom jeziku u Sjevernoj Mitrovici, dok se nastava na bosanskom jeziku jugu suočava sa malim brojem učenika. Medjutim, Ugljanin kaže da i za to nedostaje podrška Bošnjaka sa centralnog nivoa.
“To su pitanja koja trebamo mi sami izmedju sebe riješavati ali i roditelji izbegavaju da govore o tome. Ali, činjenica je da bošnjačka djeca pohađaju nastavu na sjeveru, prisustvuju časovima vjeronauke i historije. S toga mi moramo da utičemo na roditelje da djecu preusmjere prema bosanskoj nastavi”, kaže Ugljanin.
