Ispod Capitol Hilla nalazi se bunker u kome se čuvaju super-tajni dokumenti. Među njima nalaze se i stranice koje se tiču 11. septembra a koje nikada nisu objavljene. Njihov sadržaj bi mogao da uzdrma čitav Bliski istok i poruši sve američko-saudijske mostove...
Na posljednjem nivou novog podzemnog bunkera ispod Capitol Hilla nalazi se tajna i dobro obezbjeđena soba u kojoj kongresni komitet za obavještajne poslove drži strogo čuvane dokumente. Jedan od njih nosi naziv "Istraga, diskusija i svjedočenja o izvesnom osjetljivom pitanju nacionalne bezbjednosti". Ima dvadeset i osam stranica.
2002. godine administracija George Busha ih je izbacila iz kongresnog izvještaja o napadima 11. septembra, a predsjednik je tada rekao da bi njihova publikacija naštetila obavještajnim naporima Amerike pošto se u njima nalaze "izvori i metodi koje američke službe koriste što bi borbu protiv terorista učinilo težom". Lagao je, bezočno.
- U njima nema ničega što se tiče nacionalne bezbjednosti. Stranice se bave odnosom Bushove administracije sa Saudijcima – kaže Walter Jones, republikanski kongresmen iz Sjeverne Karoline.
Stephen Lynch, demokrata iz Massachusettsa, kaže da ovi dokumenti pružaju direktne dokaze u prilog tezi da su izvesne osobe i institucije Saudijske Arabije bile saučesnici u napadima al-Kaide na Njujork i Vašington prije 13 godina. Jedan drugi kongresmen napominje da je "izuzetno uznemirujuće" postojanje dokaza da su neki ljudi iz saudijske vlade bili umješani i da je "pravo pitanje da li su umešani ljudi iz kraljevske porodice ili oni ispod, kao i da li je to istraženo ili ne".
Jones i Lynch su, premda iz različitih partija (rijetkost i za Ameriku), zajedno tražili da se ovi dokumenti objave, ali su to isto tražili i Saudijci, koji smatraju da se neobjavljivanjem tim informacija blati njihova zemlja.
- Saudijska Arabija nema šta da krije. Možemo da odgovaramo na pitanja u javnosti, ali ne možemo da odgovaramo na prazne stranice – kaže princ Bandar bin Sultan koji je bio ambasador svoje zemlje u Vašingtonu tokom napada 11. septembra.
Napor da do objavljivanja stranica dođe stiže u istom trenutku u kome privatna tužba protiv saudijskih dobrotvornih organizacija, banaka i individua konačno poslije deset godina napokon počinje da se kreće kroz američki pravni stistem. Ljudi koji su tužbu podigli, a koji su izgubili voljene u napadima, vjeruju da ovih dvadeset i osam stranica potvrđuju njihova uvjerenja.
Druga strana, ona koja se protivi njihovom objavljivanju (uzgred budi rečeno, Obama je dva puta obećao da će ih objaviti, ali to još nije uradio, tako da se može reći da dva predsjednika učestvuju u zataškavanju), kaže da se radi o preliminarnim podacima koji naposletku nisu dokazani, i da bi njihovo objavljivanje narušilo odnose Bijele kuće i Rijada, kako tada tako i sada.
Kako izgleda hipoteza iza tužbe američkih građana protiv Saudijaca?
Sve je počelo tokom Zalivskog rata 1991. godine koji je vodio George Bush Stariji; a prisustvo američke vojske na saudijskom tlu razbesnelo je vehabijski kler čiji blagoslov drži na vlasti kuću Sauda.
Godinu dana nakon ovog sukoba, grupa najistaknutijih vjerskih lidera ove zemlje izdala je Memorandum savjeta koji je implicitno zapretio klerikalnim državnim udarom; kraljevska porodica, uzdrmana ovim, uslišila je veći dio njihovih zahtjeva i dala im još veću kontrolu nad saudijskim društvom. Jedan od uslišenih zahtjeva bilo je i stvaranje ministarstva islamskih poslova kome su dodjeljene kancelarije u ambasadama i konzulatima širom zemaljske kugle.
- Dobro je poznato u obavještajnim krugovima da je ovo ministarstvo funkcionisalo kao peta kolona za podršku muslimanskim ekstremistima – piše novinar Philip Shenon, citirajući Johna Lehmana, bivšeg američkog sekretara za mornaricu i člana komisije koja se bavila 11. septembrom.
Priča koju pričaju tajnih 28 stranica počinje sa dolaskom dva mlada Saudijca, Nawafa al-Hazmi i Khalid aal-Mihdhar, u Los Anđeles, januara 2000. godine. Oni su bili prvi talas otmičara aviona. Nijedan nije pričao engleski pa je njihova misija – da nauče da pilotiraju Boingom – izgledala sumanuto, barem bez neke pomoći sa strane.
Dvije nedjelje kasnije, iznenada se pojavio dobrotvor, Saudijac Omar al-Bayoumi (42) koji je radio za saudijski avio-servis "Dallah Avco". Iako je primao platu izgleda da nikada nije zapravo radio u ovoj firmi, za tih sedam godina koliko je u Americi živeo. Bio je u stalnom kontaktu sa saudijskom ambasadom u Vašingtonu i konzulatom u Los Anđelesu. Njegovi sunarodnici u Americi su vjerovali da je bio saudijski špijun, ali je vlada u Rijadu ovo negirala.
Do susreta Bayoumija i dvojice budućih terorista došlo je na sljedeći način. Bayoumi se sa prijateljem odvezao iz San Dijega, gdje je živeo, do Los Anđelesa, gdje se u saudijskom konzulatu susreo sa zvaničnikom ministarstva islamskih poslova po imenu Fahad al-Thumairy, koga je video kao svog duhovnika (Thumairy je inače protjeran 2002. godine zbog povezanosti sa teroristima).
Nakon toga, Bayoumi se sa prijateljem odvezao do halal restorana u Kalver sitiju gdje je slučajno čuo Hazmija and Mihdhara kako govore arapski sa zalivskim akcentom te im je prišao i pozvao ih da dođu kod njega u San Dijego. Sredio im je stan u kompleksu u kome je i sam živeo, platio im je jednomjesečnu kiriju i osiguranje i upoznao ih sa drugim pripadnicima arapske zajednice, te vjerovatno i sa imamom lokalne džamije Anwarom al-Awlaki, koji će kasnije postati znameniti glasnogovornik al-Kaide na Arabljanskom poluostrvu.
Dvojica mladića su tada upoznala i Osamu Basnana, čija je žena primala dobrotvorne poklone od žene princa Bandara, princeze Haife (zvanično, 70.000 dolara koje je primila u periodu od tri godine trebalo je da plate njeno lječenje). Privatna tužba koju smo gore spomenuli tvrdi da je jedan dio tog novca završio u džepovima otmičara aviona. FBI nije ovo mogao da dokaže, a kongresna komisija nije pronašla veze sa kraljevskom porodicom.
- Mi tvrdimo da su dobrotvorne organizacije koje je uspostavila vlada kraljevine (S. Arabije) za propagiranje vehabijske ideologije širom svijeta bile primarni izvor finansiranja i logističke podrške al-Kaidi više od decenije prije 11. septembra. Ne slučajno, ovim dobrotvornim organizacijama upravlja ministarstvo islamskih poslova koje je od svog formiranja preuzelo glavnu odgovornost u kraljevini za širenje vehabijskog islama – kaže Sean Carter, jedan od vodećih advokata građana koji su tužbu podneli.
Međutim, nisu ovih dvadeset i osam stranica jedine stvari koje se tiču 11. septembra koje se još uvijek drže pod lokotom. Razgovori sa Georgeom Bushom, Dickom Cheneyem i Billom Clintonom takođe nisu objavljeni. A vjerovatno nema osobe na svijetu koja ne bi voljela da čuje u kakvoj su to vezi bivši američki predsjednik i porodica Osame bin Ladena.
Izvor: NewYorker.com
2002. godine administracija George Busha ih je izbacila iz kongresnog izvještaja o napadima 11. septembra, a predsjednik je tada rekao da bi njihova publikacija naštetila obavještajnim naporima Amerike pošto se u njima nalaze "izvori i metodi koje američke službe koriste što bi borbu protiv terorista učinilo težom". Lagao je, bezočno.
- U njima nema ničega što se tiče nacionalne bezbjednosti. Stranice se bave odnosom Bushove administracije sa Saudijcima – kaže Walter Jones, republikanski kongresmen iz Sjeverne Karoline.
Stephen Lynch, demokrata iz Massachusettsa, kaže da ovi dokumenti pružaju direktne dokaze u prilog tezi da su izvesne osobe i institucije Saudijske Arabije bile saučesnici u napadima al-Kaide na Njujork i Vašington prije 13 godina. Jedan drugi kongresmen napominje da je "izuzetno uznemirujuće" postojanje dokaza da su neki ljudi iz saudijske vlade bili umješani i da je "pravo pitanje da li su umešani ljudi iz kraljevske porodice ili oni ispod, kao i da li je to istraženo ili ne".
Jones i Lynch su, premda iz različitih partija (rijetkost i za Ameriku), zajedno tražili da se ovi dokumenti objave, ali su to isto tražili i Saudijci, koji smatraju da se neobjavljivanjem tim informacija blati njihova zemlja.
- Saudijska Arabija nema šta da krije. Možemo da odgovaramo na pitanja u javnosti, ali ne možemo da odgovaramo na prazne stranice – kaže princ Bandar bin Sultan koji je bio ambasador svoje zemlje u Vašingtonu tokom napada 11. septembra.
Napor da do objavljivanja stranica dođe stiže u istom trenutku u kome privatna tužba protiv saudijskih dobrotvornih organizacija, banaka i individua konačno poslije deset godina napokon počinje da se kreće kroz američki pravni stistem. Ljudi koji su tužbu podigli, a koji su izgubili voljene u napadima, vjeruju da ovih dvadeset i osam stranica potvrđuju njihova uvjerenja.
Druga strana, ona koja se protivi njihovom objavljivanju (uzgred budi rečeno, Obama je dva puta obećao da će ih objaviti, ali to još nije uradio, tako da se može reći da dva predsjednika učestvuju u zataškavanju), kaže da se radi o preliminarnim podacima koji naposletku nisu dokazani, i da bi njihovo objavljivanje narušilo odnose Bijele kuće i Rijada, kako tada tako i sada.
Kako izgleda hipoteza iza tužbe američkih građana protiv Saudijaca?
Sve je počelo tokom Zalivskog rata 1991. godine koji je vodio George Bush Stariji; a prisustvo američke vojske na saudijskom tlu razbesnelo je vehabijski kler čiji blagoslov drži na vlasti kuću Sauda.
Godinu dana nakon ovog sukoba, grupa najistaknutijih vjerskih lidera ove zemlje izdala je Memorandum savjeta koji je implicitno zapretio klerikalnim državnim udarom; kraljevska porodica, uzdrmana ovim, uslišila je veći dio njihovih zahtjeva i dala im još veću kontrolu nad saudijskim društvom. Jedan od uslišenih zahtjeva bilo je i stvaranje ministarstva islamskih poslova kome su dodjeljene kancelarije u ambasadama i konzulatima širom zemaljske kugle.
- Dobro je poznato u obavještajnim krugovima da je ovo ministarstvo funkcionisalo kao peta kolona za podršku muslimanskim ekstremistima – piše novinar Philip Shenon, citirajući Johna Lehmana, bivšeg američkog sekretara za mornaricu i člana komisije koja se bavila 11. septembrom.
Priča koju pričaju tajnih 28 stranica počinje sa dolaskom dva mlada Saudijca, Nawafa al-Hazmi i Khalid aal-Mihdhar, u Los Anđeles, januara 2000. godine. Oni su bili prvi talas otmičara aviona. Nijedan nije pričao engleski pa je njihova misija – da nauče da pilotiraju Boingom – izgledala sumanuto, barem bez neke pomoći sa strane.
Dvije nedjelje kasnije, iznenada se pojavio dobrotvor, Saudijac Omar al-Bayoumi (42) koji je radio za saudijski avio-servis "Dallah Avco". Iako je primao platu izgleda da nikada nije zapravo radio u ovoj firmi, za tih sedam godina koliko je u Americi živeo. Bio je u stalnom kontaktu sa saudijskom ambasadom u Vašingtonu i konzulatom u Los Anđelesu. Njegovi sunarodnici u Americi su vjerovali da je bio saudijski špijun, ali je vlada u Rijadu ovo negirala.
Do susreta Bayoumija i dvojice budućih terorista došlo je na sljedeći način. Bayoumi se sa prijateljem odvezao iz San Dijega, gdje je živeo, do Los Anđelesa, gdje se u saudijskom konzulatu susreo sa zvaničnikom ministarstva islamskih poslova po imenu Fahad al-Thumairy, koga je video kao svog duhovnika (Thumairy je inače protjeran 2002. godine zbog povezanosti sa teroristima).
Nakon toga, Bayoumi se sa prijateljem odvezao do halal restorana u Kalver sitiju gdje je slučajno čuo Hazmija and Mihdhara kako govore arapski sa zalivskim akcentom te im je prišao i pozvao ih da dođu kod njega u San Dijego. Sredio im je stan u kompleksu u kome je i sam živeo, platio im je jednomjesečnu kiriju i osiguranje i upoznao ih sa drugim pripadnicima arapske zajednice, te vjerovatno i sa imamom lokalne džamije Anwarom al-Awlaki, koji će kasnije postati znameniti glasnogovornik al-Kaide na Arabljanskom poluostrvu.
Dvojica mladića su tada upoznala i Osamu Basnana, čija je žena primala dobrotvorne poklone od žene princa Bandara, princeze Haife (zvanično, 70.000 dolara koje je primila u periodu od tri godine trebalo je da plate njeno lječenje). Privatna tužba koju smo gore spomenuli tvrdi da je jedan dio tog novca završio u džepovima otmičara aviona. FBI nije ovo mogao da dokaže, a kongresna komisija nije pronašla veze sa kraljevskom porodicom.
- Mi tvrdimo da su dobrotvorne organizacije koje je uspostavila vlada kraljevine (S. Arabije) za propagiranje vehabijske ideologije širom svijeta bile primarni izvor finansiranja i logističke podrške al-Kaidi više od decenije prije 11. septembra. Ne slučajno, ovim dobrotvornim organizacijama upravlja ministarstvo islamskih poslova koje je od svog formiranja preuzelo glavnu odgovornost u kraljevini za širenje vehabijskog islama – kaže Sean Carter, jedan od vodećih advokata građana koji su tužbu podneli.
Međutim, nisu ovih dvadeset i osam stranica jedine stvari koje se tiču 11. septembra koje se još uvijek drže pod lokotom. Razgovori sa Georgeom Bushom, Dickom Cheneyem i Billom Clintonom takođe nisu objavljeni. A vjerovatno nema osobe na svijetu koja ne bi voljela da čuje u kakvoj su to vezi bivši američki predsjednik i porodica Osame bin Ladena.
Izvor: NewYorker.com
