U Muzeju grada Beča (Wien Museum) se 5. oktobra otvara izložba "Podijeljena historija - Viyana - Beč – Wien" posvećena "gastarbajterima" iz Turske i bivše Jugoslavije. Trajat će do 11. februara sljedeće godine.
Grad Beč 60-ih je godina prošlog stoljeća, nakon što je Austrija sklopila Sporazum o razmjeni radne snage s tadašnjom Jugoslavijom (1966.) i Turskom (1964.), prolazio kroz značajne promjene.
Sklapanjem sporazuma austrijskim je preduzećima bilo omogućeno da deficit radne snage izjednače time što će na privremeni rad dovesti "gastarbajtere" iz bivše Jugoslavije i Turske, stoji u najavi Grada Beča.
No, zamisao da nakon nekoliko godina radnici odu, a umjesto njih dođu novi, nikad nije zaživjela. Članovi porodica radnika postupno su se također doseljavali u Beč, osnivana su udruženja useljenika, koji su počeli otvarati i svoje etničke trgovine i preduzeća. Izložba, čiju najavu možete vidjeti ovdje, ponudit će uvid u svakodnevnicu migranata – na radnom mjestu, u školi i u slobodno vrijeme.
Prema podacima bečkog Ureda za statistiku prošle je godine u 1,8-milionskom glavnom gradu Austrije zabilježeno čak 700.000 migranata, od kojih značajan dio čine oni iz bivše Jugoslavije i Turske.
Najviše je onih koji dolaze iz Srbije i Crne Gore - oko 100.000. Turaka koji privremeno žive u Beču prošle je godine bilo 76.000. Migranata koji dolaze iz Bosne i Hercegovine je oko 40.000. Slijede oni iz Hrvatske, njih više od 26.000, Makedonaca je oko 13.000, dok za Sloveniju nema podataka. Ti se podaci odnose na migrante koji imaju državljanstvo domicilne države iz koje dolaze.
Međutim, Austrijanaca porijeklom iz bivše SFRJ je daleko više i oni čine najveći broj naturaliziranih stanovnika te države. Po nekim podacima, više od 300.000 doseljenika porijeklom je iz Srbije, oko 200.000 iz Bosne i Hercegovine te blizu 100.000 osoba porijeklom iz Hrvatske.
Čini se da je danas kao nikada prije živa stara izreka nekadašnjeg austrijskog kancelara Klemensa von Metternicha koji je navodno izjavio da "Balkan počinje upravo u Beču".
Danas ni najviši austrijski državni funkcioneri ne poriču veliku ulogu koju je strana radna snaga imala u razvoju te zemlje. Ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz je za Deutsche Welle izjavio kako nema nikakve sumnje da su nekadašnji strani radnici imali pozitivan učinak na ekonomski razvoj Austrije.
- Tada smo imali veliki nedostatak radne snage i bez "gastarbajtera" nikada ne bismo mogli iskoristiti svoj ekonomski potencijal kao što nam je to uspjelo - rekao je Kurz.
Ljubomir Bratić, bečki filozof, stručnjak za migraciju i jedan od inicijatora projekta Arhiva migracije u Muzeju Grada Beča, za Deutsche Welle je izjavio kako je Jugoslavija rješenje za "višak radne snage", odnosno nezaposlenost nalazila u slanju ljudi u neke zemlje Zapadne Evrope, poput Austrije, čije su ekonomije tih godina doslovno gladovale za radnicima.
"Gastarbajterski" život i nakon pedeset godina ostao je za mnoge nepoznanica – kako u Austriji, tako i u zemljama bivše Jugoslavije. "Gastarbajteri" su decenijama egzistirali na margini oba društva.
Život "gastarbajtera" u Austriji zaista nije bio jednostavan. Posla je u početku bilo dovoljno, no strani radnici teško su dolazili do stanova, a što je neko lošije poznavao jezik, to je češće bio prisiljen živjeti u lošim životnim uvjetima. Osim toga, i Austrija je već od sredine 1970-tih godina počela strože regulirati tržište rada pa je od 1975. do 1984. skoro trećina radne snage vraćena u Jugoslaviju.
Usprkos tome, deseci hiljada "gastarbajtera" ostali su u Austriji, tu su zasnovali porodice, dobili djecu i unuke. Nekadašnji san o povratku u zemlju porijekla nakon zarađene penzije mnogi nikada nisu pretočili u stvarnost. Nakon 30 ili 40 provedenih godina u Austriji sve više njih odlučuje se kraj života dočekati tamo gdje im žive potomci.
Što se tiče austrijske politike, za nju su u međuvremenu nekadašnji "gastarbajteri" iz bivše Jugoslavije postali "primjer uspješne integracije".
- Jako je važno da su druga i treća generacija migranata iz bivše Jugoslavije dobro integrirani u austrijsko društvo. Primjer ljudi iz bivše Jugoslavije pokazuje da integracija može uspjeti, ali i da je za nju potrebno mnogo vremena, čak i više od jedne generacije - smatra ministar Kurz.
Ljubomir Bratić upozorava da u strukturama austrijskog društva poput politike, kulture, ekonomije, sporta itd. još uvijek nema predstavnika doseljenika na mjestima na kojima mogu odlučivati o razvoju austrijskog društva.
- Naravno da se tu i tamo može naći poneki uspješan poslovni čovjek, fudbaler, umjetnik ili biznismen, ali to se može svesti na pojedinačne pomake na društvenoj ljestvici ka srednjoj klasi kroz ličnu inicijativu - upozorava Bratić.
Sklapanjem sporazuma austrijskim je preduzećima bilo omogućeno da deficit radne snage izjednače time što će na privremeni rad dovesti "gastarbajtere" iz bivše Jugoslavije i Turske, stoji u najavi Grada Beča.
No, zamisao da nakon nekoliko godina radnici odu, a umjesto njih dođu novi, nikad nije zaživjela. Članovi porodica radnika postupno su se također doseljavali u Beč, osnivana su udruženja useljenika, koji su počeli otvarati i svoje etničke trgovine i preduzeća. Izložba, čiju najavu možete vidjeti ovdje, ponudit će uvid u svakodnevnicu migranata – na radnom mjestu, u školi i u slobodno vrijeme.
Prema podacima bečkog Ureda za statistiku prošle je godine u 1,8-milionskom glavnom gradu Austrije zabilježeno čak 700.000 migranata, od kojih značajan dio čine oni iz bivše Jugoslavije i Turske.
Najviše je onih koji dolaze iz Srbije i Crne Gore - oko 100.000. Turaka koji privremeno žive u Beču prošle je godine bilo 76.000. Migranata koji dolaze iz Bosne i Hercegovine je oko 40.000. Slijede oni iz Hrvatske, njih više od 26.000, Makedonaca je oko 13.000, dok za Sloveniju nema podataka. Ti se podaci odnose na migrante koji imaju državljanstvo domicilne države iz koje dolaze.
Međutim, Austrijanaca porijeklom iz bivše SFRJ je daleko više i oni čine najveći broj naturaliziranih stanovnika te države. Po nekim podacima, više od 300.000 doseljenika porijeklom je iz Srbije, oko 200.000 iz Bosne i Hercegovine te blizu 100.000 osoba porijeklom iz Hrvatske.
Čini se da je danas kao nikada prije živa stara izreka nekadašnjeg austrijskog kancelara Klemensa von Metternicha koji je navodno izjavio da "Balkan počinje upravo u Beču".
Danas ni najviši austrijski državni funkcioneri ne poriču veliku ulogu koju je strana radna snaga imala u razvoju te zemlje. Ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz je za Deutsche Welle izjavio kako nema nikakve sumnje da su nekadašnji strani radnici imali pozitivan učinak na ekonomski razvoj Austrije.
- Tada smo imali veliki nedostatak radne snage i bez "gastarbajtera" nikada ne bismo mogli iskoristiti svoj ekonomski potencijal kao što nam je to uspjelo - rekao je Kurz.
Ljubomir Bratić, bečki filozof, stručnjak za migraciju i jedan od inicijatora projekta Arhiva migracije u Muzeju Grada Beča, za Deutsche Welle je izjavio kako je Jugoslavija rješenje za "višak radne snage", odnosno nezaposlenost nalazila u slanju ljudi u neke zemlje Zapadne Evrope, poput Austrije, čije su ekonomije tih godina doslovno gladovale za radnicima.
"Gastarbajterski" život i nakon pedeset godina ostao je za mnoge nepoznanica – kako u Austriji, tako i u zemljama bivše Jugoslavije. "Gastarbajteri" su decenijama egzistirali na margini oba društva.
Život "gastarbajtera" u Austriji zaista nije bio jednostavan. Posla je u početku bilo dovoljno, no strani radnici teško su dolazili do stanova, a što je neko lošije poznavao jezik, to je češće bio prisiljen živjeti u lošim životnim uvjetima. Osim toga, i Austrija je već od sredine 1970-tih godina počela strože regulirati tržište rada pa je od 1975. do 1984. skoro trećina radne snage vraćena u Jugoslaviju.
Usprkos tome, deseci hiljada "gastarbajtera" ostali su u Austriji, tu su zasnovali porodice, dobili djecu i unuke. Nekadašnji san o povratku u zemlju porijekla nakon zarađene penzije mnogi nikada nisu pretočili u stvarnost. Nakon 30 ili 40 provedenih godina u Austriji sve više njih odlučuje se kraj života dočekati tamo gdje im žive potomci.
Što se tiče austrijske politike, za nju su u međuvremenu nekadašnji "gastarbajteri" iz bivše Jugoslavije postali "primjer uspješne integracije".
- Jako je važno da su druga i treća generacija migranata iz bivše Jugoslavije dobro integrirani u austrijsko društvo. Primjer ljudi iz bivše Jugoslavije pokazuje da integracija može uspjeti, ali i da je za nju potrebno mnogo vremena, čak i više od jedne generacije - smatra ministar Kurz.
Ljubomir Bratić upozorava da u strukturama austrijskog društva poput politike, kulture, ekonomije, sporta itd. još uvijek nema predstavnika doseljenika na mjestima na kojima mogu odlučivati o razvoju austrijskog društva.
- Naravno da se tu i tamo može naći poneki uspješan poslovni čovjek, fudbaler, umjetnik ili biznismen, ali to se može svesti na pojedinačne pomake na društvenoj ljestvici ka srednjoj klasi kroz ličnu inicijativu - upozorava Bratić.
