Sarajevo koje poznajemo danas je osnovano u Osmanskom carstvo 1450-ih tokom osvajanja regiona, a godina 1461. se najčešće koristi kao godina osnivanja grada.
Prvi osmanski vladar Bosne i Hercegovine, Isa-beg Ishaković je pretvorio par zaselaka koji su tada bili tu u grad i centar države gradnjom jednog broja ključnih objekata, uključujući džamije, zatvorenu tržnicu, javno kupatilo, hostel, i naravno, vladarov dvor (Saraj) koji je gradu dao njegovo trenutno ime. S napretkom Sarajevo je brzo naraslo u najveći grad u regionu.
Pod mudrim vodstvom ljudi poput Gazi Husrev-bega (najveći vakif grada koji je podigao većinu današnjeg starog dijela grada), Sarajevo je raslo velikom brzinom. Postalo je poznato po svojim velikim tržnicama i brojnim džamijama, kojih je bilo preko stotinu sredinom 16. vijeka.
Tada je Sarajevo bilo najveći i najvažniji osmanski grad na Balkanu poslije Istanbula. Godine 1660. u Sarajevu je bilo preko 80.000 stanovnika. Poređenja radi, Beograd je 1838. godine imao samo 12.963 stanovnika, a Zagreb kasne 1851. mali broj od 14.000 ljudi.
Sredinom 17. stoljeća Sarajevo je bilo na svom historijskom vrhuncu. Kao šeher i bogato trgovačko središte, grad je čak uživao i veliki stepen autonomije, te imao privilegiju samostalno donositi određene zakone nezavisno od porte.
Ipak, od 18. stoljeća, uporedo s opadanjem moći Osmanskog carstva, i Sarajevo je počelo gubiti na veličini i značaju.
Pod mudrim vodstvom ljudi poput Gazi Husrev-bega (najveći vakif grada koji je podigao većinu današnjeg starog dijela grada), Sarajevo je raslo velikom brzinom. Postalo je poznato po svojim velikim tržnicama i brojnim džamijama, kojih je bilo preko stotinu sredinom 16. vijeka.
Tada je Sarajevo bilo najveći i najvažniji osmanski grad na Balkanu poslije Istanbula. Godine 1660. u Sarajevu je bilo preko 80.000 stanovnika. Poređenja radi, Beograd je 1838. godine imao samo 12.963 stanovnika, a Zagreb kasne 1851. mali broj od 14.000 ljudi.
Sredinom 17. stoljeća Sarajevo je bilo na svom historijskom vrhuncu. Kao šeher i bogato trgovačko središte, grad je čak uživao i veliki stepen autonomije, te imao privilegiju samostalno donositi određene zakone nezavisno od porte.
Ipak, od 18. stoljeća, uporedo s opadanjem moći Osmanskog carstva, i Sarajevo je počelo gubiti na veličini i značaju.
