Bivši srpski predsjednik, Slobodan Milošević, a samim tim i Srbija "izgubila je naklonost" 90-tih godina SAD zbog sume od 500.000 dolara koje Beograd nije htio da plati za lobiranje u Kongresu SAD.
U tekstu kojeg je objavio srbijasnki provladin portal "Telegraf.rs, a prenosi list "Gazeta Express", Srbija je 90-tih godina zahvaljujući lošim odlukama Slobodana Miloševića izgubila naklonost velikih svjetskih sila, prije svega SAD. Rezultate te naklonosti, kako piše portal, vidjeli smo svi od pada Kninske Krajine, bombardovanja 1999. godine, problema s Kosovom i i jakih ekonomskih sankcija! Ipak, piše dalje, verovali ili ne sve je moglo da bude mnogo drugačije da je zvanični Beograd u to vrijeme bio mudriji i platio cijenu od pola miliona dolara!
Nigdje se u tekstu ne navodi da je upravo Srbija bila zemlja koja je započela ratove na ovim prostorima i bila krivac masakara i genocida koji se desio nad Bošnjacima, Albancima i Hrvatima.
Dalje u tekstu stoji da Slobodan Milošević tadašnji, apsolutni gospodar u SRJ je 90-tih godina odbio da koristi usluge u korist Srbije dva čoveka s velikim uticajem u SAD?! Jer je vjerovao da će “naša istina pobjediti“.
Poznato je koliko je lobiranje u Kongresu SAD od velike važnosti, to su shvatili svi, ali je Srbija među posljednjim državama u svijetu stala u red za lobiranje u Americi, a stvarnost je mogla da bude potpuno drugačija.
Naime, kako u jednoj od svojih knjiga pisac Marko Lopušina tvrdi Srbija je mogla da bude među prvim državama u svijetu koja bi imala "svoje lobiste" u Kongresu i to bi za nju radili Henry Kissinger i Lawrence Eagleburger, ali je sve stopirao Slobodan Milošević.
Početkom devedesetih Lawrence Eagleburger i Henry Kissinger, jedni od najuglednijih američkih političara, prema ovim navodima tražili su za zastupanje srpskih interesa honorar od samo pola miliona dolara.
Srpska kolonija u SAD i sama Srbija nisu željele da plate tu uslugu. Srbi iz Čikaga danas, međutim, priznaju da srpska zajednica u SAD nikada nije ni imala toliki novac.
Upravo ovo "odbijanje" Miloševića i Srbije da angažuje lobiste u Americi, kako piše ovaj list iskoristili su Albanci s Kosova čiji je lobi u SAD postao jedan od najjačih!
Dalje se navode podaci, bez ikakvih činjenica, da su Kosovski Albanci lobiranje za svoje interese u Americi godišnje zvanično plaćaju 15 miliona dolara, a nezvanično oko 50 miliona dolara. Bivši kosovski predsjednik Ibrahim Rugova je još 1. aprila 2003. sa kućom "Alston & Bird LLP" potpisao ugovor na 30.000 dolara mjesečno za promociju nezavisnosnog Kosova. Na sajtu američkog Ministarstva pravde taj ugovor se i danas vodi pod nazivom "Republika Kosovo".
Miroslav Majkl Đorđević, osnivač Kongresa srpskog ujedinjenja je među prvima u to vrijeme javno govorio o lobiranju za Srbiju u Americi.
– Često čujem i danas kako ljudi govore da Srbi u Americi nisu ništa uradili, nisu lobirali. Nije tačno, lobirali smo, ali problem je što vi morate da znate zašto lobirate. Mi nismo imali pojma koja je srpska politika – da li Srbija želi republiku u Krajini, da li hoće da zadrži djelove Bosne i Hercegovine, da li želi da guramo ugovor sa Tuđmanom u Karađorđevu… Mi nismo mogli da radimo u mraku, bez države koja nije željela da ima ikakve kontakte s nama. Ruke su nam bile svezane. Jedna stvar koju niko nije razumio u Srbiji jeste da je lobiranje bitno, pogotovo je bilo bitno tokom ratova devedesetih godina. U Srbiji se govorilo: "Istina će da se sazna". Ali ne može da se sazna, ako drugi neprestano govore laži, a mi ćutimo. I demokratska vlada kada je došla 2000. godine mogla je dosta toga da promjeni u odnosu SAD prema Srbiji, ali nije. Šansa je propuštena – rekao je on u jednom od intervjua Marku Lopušini.
Nigdje se u tekstu ne navodi da je upravo Srbija bila zemlja koja je započela ratove na ovim prostorima i bila krivac masakara i genocida koji se desio nad Bošnjacima, Albancima i Hrvatima.
Dalje u tekstu stoji da Slobodan Milošević tadašnji, apsolutni gospodar u SRJ je 90-tih godina odbio da koristi usluge u korist Srbije dva čoveka s velikim uticajem u SAD?! Jer je vjerovao da će “naša istina pobjediti“.
Poznato je koliko je lobiranje u Kongresu SAD od velike važnosti, to su shvatili svi, ali je Srbija među posljednjim državama u svijetu stala u red za lobiranje u Americi, a stvarnost je mogla da bude potpuno drugačija.
Naime, kako u jednoj od svojih knjiga pisac Marko Lopušina tvrdi Srbija je mogla da bude među prvim državama u svijetu koja bi imala "svoje lobiste" u Kongresu i to bi za nju radili Henry Kissinger i Lawrence Eagleburger, ali je sve stopirao Slobodan Milošević.
Početkom devedesetih Lawrence Eagleburger i Henry Kissinger, jedni od najuglednijih američkih političara, prema ovim navodima tražili su za zastupanje srpskih interesa honorar od samo pola miliona dolara.
Srpska kolonija u SAD i sama Srbija nisu željele da plate tu uslugu. Srbi iz Čikaga danas, međutim, priznaju da srpska zajednica u SAD nikada nije ni imala toliki novac.
Upravo ovo "odbijanje" Miloševića i Srbije da angažuje lobiste u Americi, kako piše ovaj list iskoristili su Albanci s Kosova čiji je lobi u SAD postao jedan od najjačih!
Dalje se navode podaci, bez ikakvih činjenica, da su Kosovski Albanci lobiranje za svoje interese u Americi godišnje zvanično plaćaju 15 miliona dolara, a nezvanično oko 50 miliona dolara. Bivši kosovski predsjednik Ibrahim Rugova je još 1. aprila 2003. sa kućom "Alston & Bird LLP" potpisao ugovor na 30.000 dolara mjesečno za promociju nezavisnosnog Kosova. Na sajtu američkog Ministarstva pravde taj ugovor se i danas vodi pod nazivom "Republika Kosovo".
Miroslav Majkl Đorđević, osnivač Kongresa srpskog ujedinjenja je među prvima u to vrijeme javno govorio o lobiranju za Srbiju u Americi.
– Često čujem i danas kako ljudi govore da Srbi u Americi nisu ništa uradili, nisu lobirali. Nije tačno, lobirali smo, ali problem je što vi morate da znate zašto lobirate. Mi nismo imali pojma koja je srpska politika – da li Srbija želi republiku u Krajini, da li hoće da zadrži djelove Bosne i Hercegovine, da li želi da guramo ugovor sa Tuđmanom u Karađorđevu… Mi nismo mogli da radimo u mraku, bez države koja nije željela da ima ikakve kontakte s nama. Ruke su nam bile svezane. Jedna stvar koju niko nije razumio u Srbiji jeste da je lobiranje bitno, pogotovo je bilo bitno tokom ratova devedesetih godina. U Srbiji se govorilo: "Istina će da se sazna". Ali ne može da se sazna, ako drugi neprestano govore laži, a mi ćutimo. I demokratska vlada kada je došla 2000. godine mogla je dosta toga da promjeni u odnosu SAD prema Srbiji, ali nije. Šansa je propuštena – rekao je on u jednom od intervjua Marku Lopušini.
