Tužna priča o 6-godišnjoj djevojčici Tamari, a koju Vam prenosimo u cjelosti. Ovo je samo jedna od mnogih tužnih priča o surovoj realnosti života u BiH. Majske poplave su zbližile sve na prostorima Ex Jugoslavije, ali smo ih itekako brzo i zaboravili.
Zapitamo li se kako danas žive ljudi iz poplavljenih područja u Maglaju, Doboju, Tuzli…?
Tamara je šestogodišnja djevojčica, bez roditelja, koja je bila prinuđena napustiti Tuzlu tokom majskih katastrofalnih poplava. Živjela je s bakom i bratom, ali su oni ostali kod kuće boreći se za goli opstanak.
Nova destinacija za nju bila je sarajevsko naselje Stup, jer je autobusom iz Tuzle stigla s ostalim Romima u Sarajevo. Nažalost, prinuđena je plaćati stanarinu. Naravno, s tim problemom se ne može sama izboriti jer kao što smo naveli ima samo šest godina.
To odražava samo nemar društva, ali i cjelokupne države. Tamara je kriva jer je Romkinja. I tako će uvijek biti, a život djecu ne štedi. Ni poplave nju nisu poštedjele. U Sarajevu joj jedino društvo predstavljaju lokalni psi lutalice.
Volio bih da vam mogu ispričati njenu pretužnu priču, ali ime je jedino što ćete saznati. Ne želi, ali i ne smije govoriti o sebi. Kad je život prema nekome surov, on godinama, obično, postaje još gori. Tako je i s našom Tamarom.
Jeste li ikada nahranili pse lutalice? Jeste li donijeli cipele ili kaput onima kojima je u tom trenutku potrebnije nego vama?
Jeste li učinili neko dobro djelo samo zato što ste osjećali da tako treba, bez očekivanja da se zahvalost uzvrati? Tamara je zahvalila suzama. Najiskrenije. Jer dječije suze ne mogu slagati, ali ni prevariti nas odrasle.
Zato pozivamo sve ljude dobre volje, koji su u mogućnosti na bilo koji način pomoći, da se odazovu tako što će pokloniti prvi džemper, cipelice, neki prehrambeni artikal i darovati ga onom kome misle da je potrebno. Koliko je ovakvih priča do sada zabilježeno u BiH? Sigurno na stotine, ako ne i više.
Nedostatak vremena ili novca ne predstavlja opravdanje za pasivnost bh. građana, koji će radije zažmiriti pred problemima koji su tu pred njima.
Tamara je ova država. Ova država je Tamara, tj. svi mi smo Tamara. Podijelite ovu tužnu priču sa prijateljima…
Izvor: Ekskluziva.ba
Tamara je šestogodišnja djevojčica, bez roditelja, koja je bila prinuđena napustiti Tuzlu tokom majskih katastrofalnih poplava. Živjela je s bakom i bratom, ali su oni ostali kod kuće boreći se za goli opstanak.
Nova destinacija za nju bila je sarajevsko naselje Stup, jer je autobusom iz Tuzle stigla s ostalim Romima u Sarajevo. Nažalost, prinuđena je plaćati stanarinu. Naravno, s tim problemom se ne može sama izboriti jer kao što smo naveli ima samo šest godina.
To odražava samo nemar društva, ali i cjelokupne države. Tamara je kriva jer je Romkinja. I tako će uvijek biti, a život djecu ne štedi. Ni poplave nju nisu poštedjele. U Sarajevu joj jedino društvo predstavljaju lokalni psi lutalice.
Volio bih da vam mogu ispričati njenu pretužnu priču, ali ime je jedino što ćete saznati. Ne želi, ali i ne smije govoriti o sebi. Kad je život prema nekome surov, on godinama, obično, postaje još gori. Tako je i s našom Tamarom.
Jeste li ikada nahranili pse lutalice? Jeste li donijeli cipele ili kaput onima kojima je u tom trenutku potrebnije nego vama?
Jeste li učinili neko dobro djelo samo zato što ste osjećali da tako treba, bez očekivanja da se zahvalost uzvrati? Tamara je zahvalila suzama. Najiskrenije. Jer dječije suze ne mogu slagati, ali ni prevariti nas odrasle.
Zato pozivamo sve ljude dobre volje, koji su u mogućnosti na bilo koji način pomoći, da se odazovu tako što će pokloniti prvi džemper, cipelice, neki prehrambeni artikal i darovati ga onom kome misle da je potrebno. Koliko je ovakvih priča do sada zabilježeno u BiH? Sigurno na stotine, ako ne i više.
Nedostatak vremena ili novca ne predstavlja opravdanje za pasivnost bh. građana, koji će radije zažmiriti pred problemima koji su tu pred njima.
Tamara je ova država. Ova država je Tamara, tj. svi mi smo Tamara. Podijelite ovu tužnu priču sa prijateljima…
Izvor: Ekskluziva.ba
