Šarski sir, koji je dobio ime po istoimenoj planini na Kosovu, Makedoniji i dijelu Albanije, je jedna od najpoznatiih namirnica s tih prostora
Na oko 1.400 metara nadmorske visine, iznad Restelice, šarplaninskog sela opštine Dragaš, na krajnjem jugu Kosova, Beadin Muška s djecom ima štalu, odmah pored rijeke u kojoj čuva 40-tak grla goveda i oko 300 ovaca.
Zima je pa sir spremaju samo od kravljeg mlijeka. Ono što je najbitnije, spremaju ga na tradicionalni i ekološki način, počevši od ručne muže krava, baš kao što su radili njihovi preci u poslijednjih nekoliko stotina godina, koliko se bave stočarstvom, a u što se uvjerila i ekipa Anadolu Agency (AA).
"Tek pomuženo mlijeko se procedi u kazan gdje ga onda zagrijemo na temperature od 35 do 40 stepeni Celzijusovih. Onda se sipa sirište, ili maja u prahu, ranije smo koristili u tečnosti, ali ovako je efikasnije. Nakon pet do deset minuta, kada se ono 'uhvati', promješa se kako bi sir pao dolje u kazanu, a gore ostala surutka", pojašnjava postupak Beadin.
Zahtjevan način pripreme
Navodi da se surutka sipa u poseban sud, a sir koji ostaje u kazanu, ponovo se zagrijeva kako bi se zapekao.
Jer ako se ne zapeče, ne može biti šarski, nego ċe izgledati kao bijeli, odnosno mehki sir ili kako ga na tim prostorima zovu "jaglija".
"Sakupi se ponovo ostatak surutke i ostavi se da se iscedi do kraja. Rukama se onda to pritišće kako ne bi bilo rupica u njemu jer je to odlika kvalitetnog sira što odlično znaju ljubitelji šarskog sira", kaže Beadin.
Tu se ne završava postupak. Dobro obrađen sir se ostavlja da se suši najmanje nedjelju dana na suncu ili vjetru i svakodnevno se okreće, između ostalog, da dobije pravi oblik i koricu.
Postoje dvije vrste tog sira, tvrdi i mehki. Tvrdi se dobije ako se čuva u nekoj podrumskoj prostoriji gdje može da ostane i do dvije godine, a mehki najviše nedjelju dana. Zajednička karakteristika im je da su dosta masni i da im se kajmak ne ubire.
Šarski sir je dosta slan, ima 45 posto masti u suvoj materiji, 26 u originalnoj materiji, znači kravljeg ili ovčjeg mlijeka, skoro 43 procenta vode i 57 odsto suve materije.
Zima je pa sir spremaju samo od kravljeg mlijeka. Ono što je najbitnije, spremaju ga na tradicionalni i ekološki način, počevši od ručne muže krava, baš kao što su radili njihovi preci u poslijednjih nekoliko stotina godina, koliko se bave stočarstvom, a u što se uvjerila i ekipa Anadolu Agency (AA).
"Tek pomuženo mlijeko se procedi u kazan gdje ga onda zagrijemo na temperature od 35 do 40 stepeni Celzijusovih. Onda se sipa sirište, ili maja u prahu, ranije smo koristili u tečnosti, ali ovako je efikasnije. Nakon pet do deset minuta, kada se ono 'uhvati', promješa se kako bi sir pao dolje u kazanu, a gore ostala surutka", pojašnjava postupak Beadin.
Zahtjevan način pripreme
Navodi da se surutka sipa u poseban sud, a sir koji ostaje u kazanu, ponovo se zagrijeva kako bi se zapekao.
Jer ako se ne zapeče, ne može biti šarski, nego ċe izgledati kao bijeli, odnosno mehki sir ili kako ga na tim prostorima zovu "jaglija".
"Sakupi se ponovo ostatak surutke i ostavi se da se iscedi do kraja. Rukama se onda to pritišće kako ne bi bilo rupica u njemu jer je to odlika kvalitetnog sira što odlično znaju ljubitelji šarskog sira", kaže Beadin.
Tu se ne završava postupak. Dobro obrađen sir se ostavlja da se suši najmanje nedjelju dana na suncu ili vjetru i svakodnevno se okreće, između ostalog, da dobije pravi oblik i koricu.
Postoje dvije vrste tog sira, tvrdi i mehki. Tvrdi se dobije ako se čuva u nekoj podrumskoj prostoriji gdje može da ostane i do dvije godine, a mehki najviše nedjelju dana. Zajednička karakteristika im je da su dosta masni i da im se kajmak ne ubire.
Šarski sir je dosta slan, ima 45 posto masti u suvoj materiji, 26 u originalnoj materiji, znači kravljeg ili ovčjeg mlijeka, skoro 43 procenta vode i 57 odsto suve materije.
