Razni oblici kockanja/klađenja su zadnjih nekoliko godina dobili ogromne razmjere na Kosovu.
Teška ekonomska situacija, siromaštvo, poremećeni odnosi u porodici usljed nezapošljenosti te još puno toga doveli su do situacije da su mnoge porodice naglo osiromašile te se neki članovi tih porodica kockaju smatrajući da je rješenje u dobitku koji nikako da dođe.
Dakle, sportske kladionice su podjelile Kosovare na one koji zarađuju od kocke (misli se na vlasnike kladionica) i one koji non-stop gube što je i logično, a ima i onih koji ne shvataju da je igranje sportske prognoze jedna vrsta bolesti, tj. zavisnosti od kocke kao što postoje zavisnosti od alkohola, droge i slično.
Zabrinjava činjenica da među mladim Prizrencima ima sve više onih koji igraju sportsku prognozu te uvaljuju, narodski rečeno, roditelje u kredite i pozajmljivanje novca, što dovodi do još većeg siromaštva. Uzmimo primjer da nema mjesta da se o tome ne govori, bili to ugostiteljski objekti, školske učionice pa čak i zdravstvene ustanove gdje je najbolji primjer jednog Prizrenca koji je skoro sat vremena popravljao zub gdje doktor više priča sa koleginicom, tj. stomatološkom sestrom kako je izgubio na tiketu za jedan gol, dok pacijent čeka. Uzmimo za primjer da u Prizrenu, po našim saznanjima, samo u pojedinim naseljima gdje živi oko 10 000 stanovnika, imamo preko 15 sportskih kladionica. Dakle, igranje sportske kladionice ili drugih igara na sreću smatra se vrlo opasnim porokom te se, samim tim, otvaraju i medicinske ustanove u regionu, primjer je Mostar, gdje se liječi popriličan broj onih koji se kockaju. Uzmimo za primjer da se prije dvadesetak godina kockalo na lotou ili je postojala sportska kladionica gdje se pogađalo 13 utakmica, a sve je to država organizirala te je bilo daleko manje kockara, dok je sve u današnje vrijeme privatizovano te svaka sportska kladionica ima svoje uslove, no važno je samo da one budu pune.
Za početak, tj. naše mišljenje je da sportske kladionice budu maksimalno udaljene od osnovnih i srednjih škola ili da budu negdje na periferiji grada pa ko poželi da se kocka, onda neka putuje automobilom ili gradskim autobusom te bi, vjerovatno, mnogi odustali.
Samim tim potrebno je reći da Prizren spada među deset gradova na Balkanu sa najviše sportskih kladionica te je slična situacija i sa našom državom Kosovo jer se, ubjedljivo na prvom mjestu nalazi Moldavija, pa onda Albanija, BiH, Ukrajina, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Bugarska itd. Dakle, države sa relativno velikom stopom nezapošljenosti i ekonomskom krizom prednjače u ovoj vrsti poroka u kojima se, između ostalog, ruše i brakovi, mlađe generacije se psihički razboljevaju i tome slično. Nažalost, realno rečeno, sportske kladionice su nametnute da bi se narod zabavio procjenama pobjede na utakmicama, a ne projektima naše budućnosti.
A budućnost svih onih koji se kockaju nije baš ružičasta, zar ne?
