Luciano Spalletti oduvijek je znao da njegovo srce pripada Romi. Kao trener kluba iz Rima osvojio je svoja prva dva trofeja kada je, dvije godine zaredom, u finalu kupa pobjeđivao Mancinijev Inter, tada najdominantniju momčad Italije.
Uostalom, unatoč tome što je svoj zanat uspješno iskovao u Udineseu, kojega je doveo do kvalifikacija za Ligu prvaka, tek je u Romi stvorio reputaciju talentiranog trenera. Kada je, na jesen 2009. napustio Romu i, par mjeseci kasnije, otišao u Rusiju voditi Zenit, mnogi su se nadali da je riječ samo o predahu, privremenom odmoru od krika i bijesa talijanskog nogometa. Luciano će se vratiti, govorilo se oko rimskog Olympica.
I zaista, nakon pet godina, jednog kupa i dvije prvenstvene titule, Spalleti se vratio iz Rusije. U prvom mjesecu 2016., bivši trener Zenita vratio se na klupu Rome. Spalletti je, u sezoni i pol na klupi Rome, vratio Rimljane u sam vrh, ostvarivši treće i drugo mjesto u ligi te automatski plasman u Ligu prvaka. Međutim, njegov drugi ciklus u Romi završio je u suzama, zbog sukoba sa ostarjelom legendom kluba, Francescom Tottijem. Samo najveći Tottijevi obožavatelji smatrali su da je Spalletti zasluženo ljetos potjeran iz Rome koja je pod Spallettijem igrala dobar nogomet. Talijan se udaljio od svoje karakteristične igre s naglaskom na posjedu lopte i prihvatio filozofiju modernog presinga – Roma je bila prva u ligi po dobivenim duelima i rezultati su bili osjetni.
Romin gubitak uskoro je postao Interov dobitak.
Spallettijev Inter je tako, nakon nedavne pobjede nad Chievom, ponovo na vrhu tablice. Spallettijev utjecaj bio je momentalan – Inter je u prvih 15 prvenstvenih utakmica neporažen, ima 12 pobjeda, 33 postignuta gola i samo 10 primljenih. Candreva igra kao preporođen i prvi je asistent lige, Icardi predvodi strijelce sa 16 pogodaka, dok je Ivan Perišić učinkovit u oba plana – ima sedam pogodaka i šest asistencija.
Yuto Nagatomo, u klubu od 2011., „preživio“ je 12 trenera, ali je uvijek bio personifikacija Interovih nedostataka. Japanski bek oduvijek je imao problema sa donošenjem odluka i njegovi centaršutevi su, u najmanju ruku, suspektni. Pa ipak, Spalletti je i japanskog beka preporodio. Nagatomove prednosti i dalje su tu – njegova sigurnost u posjedu, tehnička potkovanost i nevjerojatna atletičnost i trka, ali su mane minimizirane, Japanac je pod Spallettijem popravio donošenje odluka i pozicioniranost.
Najveće kritike na račun talijanskog stručnjaka u dosadašnjem tijeku njegove karijere bile su zbog navodnog manjka velikih trofeja. Spalletti je osvojio dva kupa s Romom, ali ne i prvenstvo. Osvojio je dva prvenstva sa Zenitom, ali ne očekuje li se da će najbogatija momčad Rusije biti prvak? Gdje god otišao, koliko god dobar posao radio, Spalletti se ne može otresti optužbi da još uvijek nije u samom vrhu europskih trenera.
Međutim, kao i u Romi, Spallettijev najveći atribut na klupi Intera njegov je dugoročni plan. Inter se na početku sezone mučio i nije djelovao pretjerano uvjerljivo upravo zato što, za razliku od, recimo, Mancinija koji je momčad slagao stihijski, sa naglaskom na rezultat i kratkoročnost, Spalletti od Intera stvara projekt. Već sada, na trećini sezone, Talijan ima sistem, igru i ustaljenu startnu postavu.
Matias Vecino i Borja Valero predstavljaju sigurnost u posjedu u veznom redu, Skriniar, pojačanje iz Sampdorije, omogućava Interu da gradi napad iz zadnje linije, ukoliko su veznjaci pod presingom, Candreva i Perišić direktne su opcije na krilu, jedan kao distributor centaršuteva, drugi kao dribler/strijelac.
Na razini taktike, Spalletti nije u Interu izgradio radikalan stil nogometa, poput Sarrija u Napoliju - njegov pristup nešto je pragmatičniji i veliki dio svog uspjeha duguje sjajnom upravljanju svlačionice i motivacija svojih zvijezda. Uostalom, Perišić je nedavno rekao da je odbio Manchester United isključivo zbog Spallettija, a djeluje da će Talijan biti i razlog ostanka Icardija.
Svojedobno, međutim, kada je 2006. na stolici Rome ganjao Mancinijev Inter, Spalletti je stvorio famoznu 4-6-0 formaciju, sa Tottijem kao lažnom devetkom, pretečom uloge koju će do savršenstva dovesti Lionel Messi u Guardiolinoj Barceloni. Spalletti je tada bio hvaljen kao taktičar-inovator – povlačenjem Tottija postizao je dvije velike prednosti za svoju momčad. Prvo, protivnički stoperi bili su u dilemi, trebaju li čuvati napadača (Tottija) i ostaviti otvoren ogroman prostor ispred svog golmana, ili čuvati prostor te ostaviti prazninu ispred šesnaesterca? Drugo, sa Tottijem kao dodatnim igračem u vezi, Roma je lakše čuvala posjed i dominirala nad većinom suparnika.
Spalletti u Interu ne priprema sličnu taktičku inovaciju, ali rezultati bi mogli biti jednako uspješni – Inter, nakon godina stihije, bez plana i jasne dugoročne strategije, ima trenera koji ima jasnu viziju i dovoljno znanja da je prelije u praksu.
Hoće li to biti dosta da prekinu sušu i ponovo osvoje titulu prvaka Italije, ostaje za vidjeti. Ono što je sigurno jest to da se na San Siro, nakon dugo vremena, vratio optimizam i nadanje da, ovoga puta, povratak na vrh nije samo privremen.
