Ljudi su zaintrigirani optičkim iluzijama već hiljadama godina.
Optičke iluzije počivaju na igri bojama, veličinom, svijetlom, oblikom i perspektivom "gledaoca", što uzrokuje "nered" u mozgu. U "Novoj knjizi optičkih iluzija" Georg Richmeyer objašnjava ove pojave.
Mnogo toga se može pogrešno "prevesti" na putu od očiju do mozga, iako oni inače jako skladno funkcionišu. Oči skupljaju informacije iz spoljnog svijeta, a mozak ih prevodi u određeni kontekst i spaja ih u nešto smisleno. Na primjer, vidite crvenu boju na semaforu no mozak je 'naučio' prevesti to u "Nije dobar trenutak za prelaženje puta".
No, ponekad su i oči i mozak zbunjeni, dakle ne mogu informacije prevesti u nešto smisleno, a upravo to nam rade optičke iluzije. Evo primera:
Iluzije s bojama
Ista boja može izgledati potpuno drugačije ako se nalazi na različitim pozadinama, a dovoljno je i da je jedan deo boja samo drugačije razmešten, kako bi ga mozak preveo kao "poremećaj" u pravilnom obliku.
S ovakvim se iluzijama ponekad ukrašavaju ulice gradova, kako bi pešaci mislili da će "pasti u rupu na putu" ili da "stoje na zgradi". Ovde se vidi kako jedan crtež 2D verziju rupe "preobražava" u 3D verziju.
Iluzije s oblikom i crtežima
Ovaj je slon samo jedan od crteža koji je postao viralan, zahvaljujući ljudima koji su podeljeni - neki vide "normalan" broj nogu, a drugi vide i do dvostruko više. Nedovoljno jasna granica očima zbunjuje mozak.
