Praiskonski sudar dva mjeseca koji su nekad kružili po orbiti oko Zemlje objašnjava zašto Mjesec koji sad kruži oko nas nije savršeno simetričan, te zašto mu je nama skriveni dio površine stjenovitiji i brdovitiji nego površina koja gleda na našu planetu.
U časopisu Nature naučnici su objavili studiju u kojoj tvrde da je Zemlja nekada imala još jedan manji mjesec, oko jedne tridesetine mase koju ima sadašnji, te da su oba satelita kružila oko Zemlje prije više od četiri milijarde godina.
Gdje je nestao drugi? S vremenom su, udaljavajući se od Zemlje, došli pod veći uticaj gravitacijske sile Sunca, te je stabilnost orbita ova dva satelita bila ugrožena. Našli su se na putanji koja je završila sudarom, kaže Erik Asphaug, planetarni naučnik na Univerzitetu Kalifornija u Santa Cruzu.
Nakon nekih 100 miliona godina "suživota", manji i veći mjesec su u sudaru postali jedinstveni satelit, kaže Asphaug.
Sve se to dogodilo na 128.000 kilometara od Zemlje, što je oko trećine današnjeg razmaka između Zemlje i Mjeseca koji iznosi nekih 402.000 kilometara (ovisno o položaju, razmak može biti manji ili veći).
Ovo spajanje dvaju satelita objašnjava vidnu razliku između strane mjeseca na kojoj prevladavaju stijene i planinski lanci, te uglađenije površine s dolinama koja je vidljiva sa Zemlje, zaključili su naučnici. Zanimljivo i da je mjesečeva kora 48 kilometara deblja na strani koja se ne vidi sa Zemlje. Mjesečeva kora je i različite strukture, nama okrenuta strana bogatija je kalijumom, rijetkim elementima i fosforom.
Naučnici svoju teoriju temelje na opšte prihvaćenom modelu 'gigantskog udara' po kojem su se Zemlja i oko 10 planeta veličine Marsa sudarili, a od krhotina je nastao Mjesec. Nova studija pokazuje da je tokom ovog procesa stvoren i manji mjesec koji se naknadno sudario s većim.
O Mjesecu
Osim što utiče na plimu i oseku koji su ključni faktori za nastanak morskih struja, Mjesec na još jedan način regulira klimu na Zemlji. Mjesečeva gravitacijska sila omogućava da Zemlja prilikom kruženja oko Sunca uvijek ima isti nagib. Bez Mjeseca bi nagib Zemljine ose tokom dugačkih vremenskih razdoblja varirao od skoro 0 pa sve do 85 stepeni. Bez ovog satelita dakle ne bismo mogli uživati u izmjeni godišnjih doba i ne bi bilo dovoljno kiše. Zemljin nagib također nas štiti od ekstremnih temperatura koje ne bismo mogli preživjeti. Astronom Jacques Laskar zaključuje: 'To što imamo stabilnu klimu možemo zahvaliti izuzetnom fenomenu: postojanju Mjeseca.' Da bi mogao vršiti stabilizirajući uticaj na Zemlju, naš je Mjesec velik - relativno veći od mjeseca drugih velikih planeta.
