Na dijelu Mjeseca poznatom kao Reiner Gamma lunarni vrtlog, naučnici su otkrili prašinom prekrivene gromade stijena s jedinstvenim reflektirajućim svojstvima.
Prethodno pogrešno smatrana kraterom, Reiner Gamma je ravno područje bez sjene koje se ističe u velikoj lunarnoj ravnici Oceanus Procellarum.
Vjeruje se da su lunarni vrtlozi, poput Reiner Gamme, rezultat magnetizirane stijene koja skreće čestice solarnog vjetra, stvarajući istaknuta obilježja vidljiva sa Zemlje. Međutim, alternativne teorije predlažu da interakcije između magnetskih anomalija i električno nabijenih čestica prašine od udara mikrometeorita mogu pridonijeti nastanku tih vrtloga.
Kako bi istražili te mogućnosti, planetarni naučnik Ottaviano Rüsch i njegove kolege sa Univerziteta Münster u Njemačkoj, pregledali su približno milion slika razlomljenog kamenja koje je snimio NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter. U krateru Reiner K, koji se nalazi u blizini Reiner Gamma lunarnog vrtloga, identificirali su karakterističnu, manje reflektirajuću stijenu koja raspršuje manje svjetla nazad prema suncu. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu "Journal of Geophysical Research – Planets".
- Prepoznali smo gromadu s karakterističnim tamnim područjima na samo jednoj slici - objašnjava Rüsch.
On i njegov tim su upotrijebili umjetnu inteligenciju kako bi identificirali oko 130.000 potencijalno sličnih prašnjavih gromada na temelju veličine i refleksije. Iako su manje reflektirajuće stijene bile koncentrirane u blizini Reiner Gamma magnetske anomalije, nisu sve stijene u Reiner K krateru imale neobičnu refleksiju.
Iako je kamenje možda nastalo od udara, naučnici sumnjaju da su osebujna reflektirajuća svojstva vjerovatnije posljedica tankog sloja prašine koji se nakuplja na nekim stijenama. Jedinstvena svojstva te prašine zasad ipak ostaju nejasna.
Rüsch i njegov tim namjeravaju iskoristiti njihove nalaze kako bi istražili procese koji pridonose stvaranju Mjesečevih vrtloga, uključujući podizanje prašine zbog elektrostatičkih sila ili interakcija između solarnog vjetra i magnetizma na površini Mjeseca.
Istovremeno, NASA i naučnici u Laboratoriji za primijenjenu fiziku Johns Hopkins pripremaju se za lansiranje lunarnog lendera 2024. godine, kako bi istražili Reiner Gammu i proučavali njene magnetske anomalije izbliza, prenosi ZIMO.
Faktor/ZIMO
Vjeruje se da su lunarni vrtlozi, poput Reiner Gamme, rezultat magnetizirane stijene koja skreće čestice solarnog vjetra, stvarajući istaknuta obilježja vidljiva sa Zemlje. Međutim, alternativne teorije predlažu da interakcije između magnetskih anomalija i električno nabijenih čestica prašine od udara mikrometeorita mogu pridonijeti nastanku tih vrtloga.
Kako bi istražili te mogućnosti, planetarni naučnik Ottaviano Rüsch i njegove kolege sa Univerziteta Münster u Njemačkoj, pregledali su približno milion slika razlomljenog kamenja koje je snimio NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter. U krateru Reiner K, koji se nalazi u blizini Reiner Gamma lunarnog vrtloga, identificirali su karakterističnu, manje reflektirajuću stijenu koja raspršuje manje svjetla nazad prema suncu. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu "Journal of Geophysical Research – Planets".
- Prepoznali smo gromadu s karakterističnim tamnim područjima na samo jednoj slici - objašnjava Rüsch.
On i njegov tim su upotrijebili umjetnu inteligenciju kako bi identificirali oko 130.000 potencijalno sličnih prašnjavih gromada na temelju veličine i refleksije. Iako su manje reflektirajuće stijene bile koncentrirane u blizini Reiner Gamma magnetske anomalije, nisu sve stijene u Reiner K krateru imale neobičnu refleksiju.
Iako je kamenje možda nastalo od udara, naučnici sumnjaju da su osebujna reflektirajuća svojstva vjerovatnije posljedica tankog sloja prašine koji se nakuplja na nekim stijenama. Jedinstvena svojstva te prašine zasad ipak ostaju nejasna.
Rüsch i njegov tim namjeravaju iskoristiti njihove nalaze kako bi istražili procese koji pridonose stvaranju Mjesečevih vrtloga, uključujući podizanje prašine zbog elektrostatičkih sila ili interakcija između solarnog vjetra i magnetizma na površini Mjeseca.
Istovremeno, NASA i naučnici u Laboratoriji za primijenjenu fiziku Johns Hopkins pripremaju se za lansiranje lunarnog lendera 2024. godine, kako bi istražili Reiner Gammu i proučavali njene magnetske anomalije izbliza, prenosi ZIMO.
Faktor/ZIMO
