Oleh Šinkarenko je ukrajinski novinar i pisac. Objavio je antiutopijski roman prije osam godina. U 6 sati ujutro 24. februara 2022. ispada da on već živi u svom romanu, piše Radio Slobodna Europa.
Godina je 2114. Kijev je više groblje nego grad - srušen, opljačkan, napušten. Prošlo je stoljeće od rata Rusije sa Ukrajinom, ali Ukrajina je i dalje pod ruskom kontrolom. Postalo je mjesto gdje Moskva testira svoje novo eksperimentalno oružje - vremensku mašinu. Mašina je izbrisala uspomene Ukrajinaca, vratila kazaljke na satu, prošlost učinila sadašnjom.
Ovako izgleda zemlja Oleha Šinkarenka u njegovom antiutopijskom romanu Kaharlik. Ukrajinski novinar i pisac počeo je da ga piše 2012. godine, objavio 2014. i 2022. godine - koliko god nevjerovatno - izgleda da živi.
Danas je izbjeglica u svojoj zemlji. Trenutno je u Lavovu. Sa porodicom je pobegao iz Irpena, malog grada u blizini Kijeva.
"Čak i sada, ne mogu da vjerujem da je ovo što se dešava realnost. Ne mogu da vjerujem, iako sam skoro sve predvidio u svom romanu – horor romanu o najvećem strahu Ukrajine – ratu sa Rusijom".
U ranim satima 24. februara, Šinkarenko je u svojoj kući u Irpenu, mirnom gradu samo nekoliko kilometara zapadno od Kijeva. On, njegova žena, njihov sin i mačka su spavali kada je Šinkarenka oko 6 sati probudila daleka tutnjava. Posegne za telefonom da provjeri vijesti. Čita da je rat počeo, Rusija upada iz tri pravca, a čak i u Kijevu ima eksplozija. Svoju reakciju opisuje kao šok.
"Probudio sam svoju ženu i rekao joj da treba da uzmemo prtljag koji smo unaprijed pripremili i da odemo", rekao je Šinkarenko.
"Dan prije početka rata, pokušao sam je uvjeriti da treba da se evakuišemo na zapad zemlje. Ali ona je odbila. Nije vjerovala da postoji ni najmanja šansa za rat", dodao je za RSE.
Šinkarenkova porodica je trenutno u kući prijatelja u Lavovu. Htjeli su da pređu granicu i odu kod svojih poznanika u Budimpeštu, ali nakon što je Ukrajina mobilizirala sve muškarce od 18 do 60 godina, odustali su od tog plana. Za sada ne žele da se razdvajaju.
Oni su među stotinama hiljada Ukrajinaca koji su primorani da napuste svoje domove otkako je počela ruska invazija na zemlju. Prema podacima UN, koji važe od 6. marta, već ima 1,5 miliona izbjeglica iz Ukrajine. Organizacija očekuje da će taj broj dostići 4 miliona u narednim sedmicama.
Prema riječima Šinkarenka, život u Lavovu i dalje je relativno normalan, ima struje, vode, grijanja, usluge nisu prekinute.
U Šinkarenkovom romanu antiutopiji radnja se odvija uglavnom u Kijevu, a ne u Lavovu.
"Kijev je čudan grad. Šetaš njime sat-dva, a ne sretneš živu dušu. Za koga su podigli tolike zgrade? Ako bolje pogledaš, dim se diže sa krova visokog staklenog tornja", piše u Šinkarenkovom romanu. Slika veoma podsjeća na današnju nadrealnu stvarnost, u kojoj su ulice ukrajinske prijestonice potpuno prazne, a svi stanovnici grada pod zemljom, skriveni u dubinama metroa. Prije samo nekoliko dana, u utorak, ruski projektili su pogodili TV toranj u gradu. Dim je kuljao sa njegovog vrha, a ukrajinske vlasti prijavile su pet mrtvih.
Još jedna paralela između Šinkarenkove antiutopije i sadašnje stvarnosti je tema ukrajinske prošlosti. U romanu je uz pomoć specijalnog oružja zamišljena ruska federacija uspjela izbrisati sjećanje na glavnog junaka i vratiti vrijeme unazad. U stvari, aktuelni ruski predsjednik Vladimir Putin djelimično je objasnio svoju invaziju, takođe vraćajući vrijeme unazad. Postalo je jasno da, prema njegovom shvatanju, Ukrajina nema svoju historiju i državnost, ona je tvorevina Lenjina i, shodno tome, Rusija ima pravo da je povrati.
Šest godina kasnije, međutim, slučajnosti sa stvarnošću više su zastrašujuće nego smiješne. Noćna mora je prestala da bude zabavna, a sam Šinkarenko nije optimista. Kaže da uprkos herojstvu ukrajinske vojske, očekuje nastavak ruske ofanzive i završetak postavljanja "marionete" na čelo države - po njegovim riječima, na primjer, bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča.
Prema Šinkarenku, pokušaj NATO zemalja da intervenišu u ratu dovest će do nuklearne katastrofe. Potencijalna ukrajinska pobjeda će također razbjesniti Putina i vjerovatno će ga natjerati da koristi nuklearno oružje.
"Sve opcije za budućnost su veoma loše i nemamo šta da biramo".
Ovako izgleda zemlja Oleha Šinkarenka u njegovom antiutopijskom romanu Kaharlik. Ukrajinski novinar i pisac počeo je da ga piše 2012. godine, objavio 2014. i 2022. godine - koliko god nevjerovatno - izgleda da živi.
Danas je izbjeglica u svojoj zemlji. Trenutno je u Lavovu. Sa porodicom je pobegao iz Irpena, malog grada u blizini Kijeva.
"Čak i sada, ne mogu da vjerujem da je ovo što se dešava realnost. Ne mogu da vjerujem, iako sam skoro sve predvidio u svom romanu – horor romanu o najvećem strahu Ukrajine – ratu sa Rusijom".
U ranim satima 24. februara, Šinkarenko je u svojoj kući u Irpenu, mirnom gradu samo nekoliko kilometara zapadno od Kijeva. On, njegova žena, njihov sin i mačka su spavali kada je Šinkarenka oko 6 sati probudila daleka tutnjava. Posegne za telefonom da provjeri vijesti. Čita da je rat počeo, Rusija upada iz tri pravca, a čak i u Kijevu ima eksplozija. Svoju reakciju opisuje kao šok.
"Probudio sam svoju ženu i rekao joj da treba da uzmemo prtljag koji smo unaprijed pripremili i da odemo", rekao je Šinkarenko.
"Dan prije početka rata, pokušao sam je uvjeriti da treba da se evakuišemo na zapad zemlje. Ali ona je odbila. Nije vjerovala da postoji ni najmanja šansa za rat", dodao je za RSE.
Šinkarenkova porodica je trenutno u kući prijatelja u Lavovu. Htjeli su da pređu granicu i odu kod svojih poznanika u Budimpeštu, ali nakon što je Ukrajina mobilizirala sve muškarce od 18 do 60 godina, odustali su od tog plana. Za sada ne žele da se razdvajaju.
Oni su među stotinama hiljada Ukrajinaca koji su primorani da napuste svoje domove otkako je počela ruska invazija na zemlju. Prema podacima UN, koji važe od 6. marta, već ima 1,5 miliona izbjeglica iz Ukrajine. Organizacija očekuje da će taj broj dostići 4 miliona u narednim sedmicama.
Prema riječima Šinkarenka, život u Lavovu i dalje je relativno normalan, ima struje, vode, grijanja, usluge nisu prekinute.
U Šinkarenkovom romanu antiutopiji radnja se odvija uglavnom u Kijevu, a ne u Lavovu.
"Kijev je čudan grad. Šetaš njime sat-dva, a ne sretneš živu dušu. Za koga su podigli tolike zgrade? Ako bolje pogledaš, dim se diže sa krova visokog staklenog tornja", piše u Šinkarenkovom romanu. Slika veoma podsjeća na današnju nadrealnu stvarnost, u kojoj su ulice ukrajinske prijestonice potpuno prazne, a svi stanovnici grada pod zemljom, skriveni u dubinama metroa. Prije samo nekoliko dana, u utorak, ruski projektili su pogodili TV toranj u gradu. Dim je kuljao sa njegovog vrha, a ukrajinske vlasti prijavile su pet mrtvih.
Još jedna paralela između Šinkarenkove antiutopije i sadašnje stvarnosti je tema ukrajinske prošlosti. U romanu je uz pomoć specijalnog oružja zamišljena ruska federacija uspjela izbrisati sjećanje na glavnog junaka i vratiti vrijeme unazad. U stvari, aktuelni ruski predsjednik Vladimir Putin djelimično je objasnio svoju invaziju, takođe vraćajući vrijeme unazad. Postalo je jasno da, prema njegovom shvatanju, Ukrajina nema svoju historiju i državnost, ona je tvorevina Lenjina i, shodno tome, Rusija ima pravo da je povrati.
Šest godina kasnije, međutim, slučajnosti sa stvarnošću više su zastrašujuće nego smiješne. Noćna mora je prestala da bude zabavna, a sam Šinkarenko nije optimista. Kaže da uprkos herojstvu ukrajinske vojske, očekuje nastavak ruske ofanzive i završetak postavljanja "marionete" na čelo države - po njegovim riječima, na primjer, bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča.
Prema Šinkarenku, pokušaj NATO zemalja da intervenišu u ratu dovest će do nuklearne katastrofe. Potencijalna ukrajinska pobjeda će također razbjesniti Putina i vjerovatno će ga natjerati da koristi nuklearno oružje.
"Sve opcije za budućnost su veoma loše i nemamo šta da biramo".
