Niko nije reagovao da joj pomogne Ispovijest seks-robinje: Silovana sam svaki dan 13 godina, četvero djece su mi prodali

Tokom zarobljeništva, Anna je bila prinuđena da nuždu vrši u kanti koja se nalazila u uglu sobe, a i danas, kako je ispričala za Daily Mirror, progoni je miris bijelog luka jer je podsjeća na čovjeka koji ju je zlostavljao.

Tajni rob

U aprilu 1987. godine upoznala je svog otmičara za kojeg se navodi da se zove Malik. Bio je dobar i nježan prema njoj i odveo je kući da "upozna njegove roditelje". Ali onda je odbio da je vrati kući i brutalno je silovao. Taj trenutak bio je početak nečega što će se pretvoriti u više od decenije robstva.

S obzirom na jako loše odnose koje je imala sa svojom porodicom, niko nije ni prijavio njen nestanak.

- I dalje mogu da vidim tu spavaću sobu, ugao u kome sam se tresla od bola. Nakon nekog vremena prestala sam da osjećam bol, mislim da se moje tijelo ugasilo - kaže Ana.

U svojoj knjizi "Tajni rob", koju je napisala jer su je terapeuti tako savjetovali, ispričala je kako je bila držana pod ključem i silovana 13 godina skoro svaku noć.

Jedini period kada je Malik nije tukao bila je trudnoća, ali nada da će zadržati bebu brzo je iščezla kada je Malik uzeo njenog prvog sina. I drugo troje dece koje je rodila tokom zatočeništva, Malik je uzeo i dao drugim parovima, kako ona kaže, za novac.

Anna Ruston danas ima 44 godine i kaže da se osjeća kao da su je vlasti iznevjerile jer niko nije reagovao iako je više puta dovođena u bolnicu sa ozbiljnim povredama.

- Uvijek je bilo troje ili četvoro ljudi uz mene, pa nisam mogla da pobjegnem. Nikada nisam odgovarala doktorima, samo sam klimala glavom ili odmahivala. Voljela bih da je neko napustio sobu pa da sam mogla da kažem doktorima: "Treba mi pomoć, drže me zatvorenu,moram da pobjegnem". Ali nikada nisu napuštali sobu. Čak i kada bih otišla u toalet, oni bi stajali ispred vrata - rekla je Anna u razgovoru za "Radio 4".

Ana vjeruje da ljudi nisu željeli da joj pomognu jer su plašili da bi mogli biti optuženi za diskriminaciju.

Pokušaj bijega

- Malik me je oblačio u tradicionalnu odjeću kakva se nosi u zemlji iz koje on potiče. Farbao mi je kosu u crno, tjerao me je da nosim maramu i spuštam glavu. Kada je govorio umjesto mene, ljudi su mislili da je da je to stvar naše kulture, pa su se ljudi plašili da ne budu optuženi za diskriminaciju - kaže Ana.

Jednom je pokušala da pobjegne, ali je uhvaćena, i pretučena tako jako da joj nikada više ne padne na pamet da pokuša isto. Ipak, na bijeg se odlučila kada joj je porodica u kojoj je bila zarobljena saopštila da planiraju da odu u Pakistan.

- Znala sam da ću ili ubiti sebe ili pobjeći jer sam znala da će me vjerovatno ili kamenovati ili prodati - kaže Anna.

Na vrhuncu svoje depresije, čak je pokušala da se udavi maramom. Uspjela je da pobjegne zahvaljujući jednom zdravstvenom radniku kojoj je došao da je obiđe jer je tada imala svega 40 kilograma. Našla je hrabrosti da mu na parčetu papira napiše da joj je potrebna pomoć.

Momak je čekao ispred kuće i rekao joj da trči kad čuje da telefon zazvoni treći put. Porodica je bila na molitvi, a kao malo kada do tad, ostavili su ključeve u bravi, pa je Ana mogla da otvori vrata i pobjegne u slobodu.

Bile su joj potrebne godine da čovjeku koji ju je spasio ispriča šta joj se zapravo dogodilo. Danas, 16 godina nakon što je oslobođena, živi sa njim, ali još se pita šta se desilo sa četvero djece koju je rodila.