Naveed Baloch je 19. decembra prelazio cestu u centru Berlina kada ga je presrela policija. On se upravo vraćao iz prijateljevog stana kada je policijski auto stao ispred njega, a on je ubrzao korak, prenosi Guardian.
- Tek sam tada shvatio da se radi o policijskom autu. Kad su me zaustavili, predao sam im dokumente - priča Naveed.
Zavezane ruke
Pustili su ga, ali onda nakon par sekundi ponovo dozvali nazad i prije nego se snašao, već je bio u policijskom autu na putu za policijsku stanicu, zavezanih ruku iza leđa.
Kasnije, kako kaže, je imao povez preko očiju i vozili su ga iz stanice u stanicu. Prisjeća se dva policijska službenika koji su bili grubi i namjerno ga gazili po nogama i pritiskali mu vrat. Svukli su ga i fotografisali.
- Kada sam se opirao, tukli su me. Tri puta su mi vadili krv - priča Naveed.
Tako je 24-godišnji Pakistanac identificiran od Njemačke policije kao glavni osumnjičeni za napad u Berlinu.
Baloch se danas skriva jer se boji za vlastiti život. Kaže da se više ne osjeća sigurnim.
Pobjegao je iz Pakistana jer je bio meta pakistanskih religijskih ekstremista. Njegova porodica u Pakistanu danima prima prijeteće pozive i pisma s njegovim fotografijama.
Te večeri kada je uhapšen, policija je dovela prevodioca koji nije znao jezik njegove pokrajine pa se nisu dobro mogli ni razumjeti.
- Rekli su mi da je neko te večeri vozio kamion i zabio se u mnoštvo ljudi. Mnogi su poginuli.
Rekli su da sam to bio ja i tražili da potvrdim. Ja sam rekao da ne znam ništa o tome - tvrdi Naveed.
- Smireno sam rekao da ja uopće ne znam voziti. Niti sam ikada vozio. Ne znam ni pokrenuti auto. Pokušao sam objasniti da je rat u mojoj zemlji i da sam zato pobjegao. U Njemačkoj su mi ponudili sigurnost, hranu i lijekove - rekao je i dodao kako nije siguran da su ga policajci uopće razumjeli.
Rekao im je da je bio pastir u svojoj zemlji i da je musliman. U tih dva dana, koliko je bio u pritvoru, kako kaže, dali su mu samo čaj i dvopek.
Pronađeni dokumenti
- Nisam mogao jesti. Dvopek je bio odvratan, a čaj potpuno hladan. Spavao sam na drvenom krevetu bez madraca, a ruke su mi bile vezane cijelo vrijeme - rekao je Naveed.
- Rekli su mi da su imali razloga sumnjati u mene jer sam ubrzao kad su me zaustavili na cesti i da su mislili da sam kriminalac, ali da sam sad slobodan - dodaje.
Policija je tada već tražila Anisa Amrija, Tunižanina čiji su dokumenti pronađeni u kamionu i kojeg su policajci u Milanu ubili kasnije. Upitan zašto je baš odabrao Njemačku, Naveed je rekao: "Pronašli smo agenta koji mi je to sredio, nije to bila moja odluka. Platio sam mu unaprijed, a porodica mu je kasnije platila još".
Nakon njegovog hapšenja, mediji u Pakistanu su također prenijeli vijest i nije trebalo puno da ta informacije dođu i do njegove porodice.
- Nazvao sam majku putem WhatsApp-a, a ona me prvo pitala jesu li me policajci mučili. Rekao sam da nisu. Ona nije u ni u jednom trenu sumnjala u moju nevinost. Hvala Bogu da su otkrili krivca.
Nadam se samo da će se jednog dana moje ime prestati povezivati s tim groznim činom - rekao je Naveed.
Zavezane ruke
Pustili su ga, ali onda nakon par sekundi ponovo dozvali nazad i prije nego se snašao, već je bio u policijskom autu na putu za policijsku stanicu, zavezanih ruku iza leđa.
Kasnije, kako kaže, je imao povez preko očiju i vozili su ga iz stanice u stanicu. Prisjeća se dva policijska službenika koji su bili grubi i namjerno ga gazili po nogama i pritiskali mu vrat. Svukli su ga i fotografisali.
- Kada sam se opirao, tukli su me. Tri puta su mi vadili krv - priča Naveed.
Tako je 24-godišnji Pakistanac identificiran od Njemačke policije kao glavni osumnjičeni za napad u Berlinu.
Baloch se danas skriva jer se boji za vlastiti život. Kaže da se više ne osjeća sigurnim.
Pobjegao je iz Pakistana jer je bio meta pakistanskih religijskih ekstremista. Njegova porodica u Pakistanu danima prima prijeteće pozive i pisma s njegovim fotografijama.
Te večeri kada je uhapšen, policija je dovela prevodioca koji nije znao jezik njegove pokrajine pa se nisu dobro mogli ni razumjeti.
- Rekli su mi da je neko te večeri vozio kamion i zabio se u mnoštvo ljudi. Mnogi su poginuli.
Rekli su da sam to bio ja i tražili da potvrdim. Ja sam rekao da ne znam ništa o tome - tvrdi Naveed.
- Smireno sam rekao da ja uopće ne znam voziti. Niti sam ikada vozio. Ne znam ni pokrenuti auto. Pokušao sam objasniti da je rat u mojoj zemlji i da sam zato pobjegao. U Njemačkoj su mi ponudili sigurnost, hranu i lijekove - rekao je i dodao kako nije siguran da su ga policajci uopće razumjeli.
Rekao im je da je bio pastir u svojoj zemlji i da je musliman. U tih dva dana, koliko je bio u pritvoru, kako kaže, dali su mu samo čaj i dvopek.
Pronađeni dokumenti
- Nisam mogao jesti. Dvopek je bio odvratan, a čaj potpuno hladan. Spavao sam na drvenom krevetu bez madraca, a ruke su mi bile vezane cijelo vrijeme - rekao je Naveed.
- Rekli su mi da su imali razloga sumnjati u mene jer sam ubrzao kad su me zaustavili na cesti i da su mislili da sam kriminalac, ali da sam sad slobodan - dodaje.
Policija je tada već tražila Anisa Amrija, Tunižanina čiji su dokumenti pronađeni u kamionu i kojeg su policajci u Milanu ubili kasnije. Upitan zašto je baš odabrao Njemačku, Naveed je rekao: "Pronašli smo agenta koji mi je to sredio, nije to bila moja odluka. Platio sam mu unaprijed, a porodica mu je kasnije platila još".
Nakon njegovog hapšenja, mediji u Pakistanu su također prenijeli vijest i nije trebalo puno da ta informacije dođu i do njegove porodice.
- Nazvao sam majku putem WhatsApp-a, a ona me prvo pitala jesu li me policajci mučili. Rekao sam da nisu. Ona nije u ni u jednom trenu sumnjala u moju nevinost. Hvala Bogu da su otkrili krivca.
Nadam se samo da će se jednog dana moje ime prestati povezivati s tim groznim činom - rekao je Naveed.
