Osamnaestogodišnji mladići Kelvin Luis i Afonso Slater će sigurno ostati najbolji prijatelji do kraja života. Oni idu u istu školu, igraju zajedno u školskom fudbalskom timu, izlaze zajedno, čak su zajedno zaradili i počasne izviđačke značke. Sljedeće godine planiraju da upišu fakultet i da žive kao cimeri.
Priča koja je spojila ove momke nije baš najsretnija koju ćete pročitati. Obojica su rano ostali bez roditelja u Mozambiku, koji su umrli od side, nakon čega su završili zajedno u sirotištu. Sasvim slučajno, 2008. godine, kada su obojica bili stari deset godina, usvojile su ih porodice iz istog gradića u američkoj državi Arizona.
Ispostavilo se čak da ove porodice stanuju relativno blizu. "Gdje je Kelvin, tu možete naći i Afonsa. Njihovo čvrsto prijateljstvo savršeno ima smisla i to je razlog zbog čega se oni više osjećaju kao blizak rod nego kao prijatelji", izjavila je Kelvinova majka.
Afonso je izjavio da poznaje Kelvina otkad zna za sebe. Obojica su imali tri godine kada su izgubili roditelje i sve vrijeme koje su proveli u sirotištu nakon toga oslanjali su se jedan na drugog.
"Kada sam prvi put vidjela Kelvina, Afonso je stajao uz njega držeći ga za ruku. Nisu imali ništa, ali su imali jedan drugog i to ih je održalo", kaže gospođa Luis. Ona i njen muž su odlučili da usvoje Kelvina 2002. godine prije nego što su ga upoznali. Do njega su došli putem organizacije "Care For Life", koja je u vlasništvu njihove buduće snahe i njene majke. Čim su ugledali Kelvina, njihovo osmo dijete, zaljubili su se u njega.
Greg i Sharon Slater, koji su usvojili Afonsa, prvi put su ga sreli na putovanju u Afriku 2002. godine u okviru programa prevencije AIDS-a. Oni su pored Afonsa usvojili i dva njegova rođaka.
Obje porodice su imali poteškoće pri usvajanju dečaka. U narednih šest godina morali su često da putuju u Mozambik, ne bi li uspjeli u svojim namjerama da usvoje dječake. Mozambik nije posjedovao dogovor sa Sjedinjenim Državama o ovom pitanju, tako da sve što smo pokušavali je za njih bilo potpuno strano", rekao je John Luis.
Ovaj proces je bio mukotrpan i za dječake. Kelvin je rekao: "Svaki put kad je dolazila Lasinda mislio sam da ću moći da krenem s njom u Ameriku, pa sam bio veoma tužan kad se to nije dogodilo. Ona je stalno govorila da će se vratiti po mene".
Na jednom od putovanja u Mozambik Lasinda i Sharon su se upoznale i shvatile da će dječaci živeti u istom gradu, dva minuta vožnje jedan od drugog. Kada su obojica stigla u Arizonu, porodice su odlučile da im prirede zabavu iznenađenja. Od tada su nerazdvojni.
Ispostavilo se čak da ove porodice stanuju relativno blizu. "Gdje je Kelvin, tu možete naći i Afonsa. Njihovo čvrsto prijateljstvo savršeno ima smisla i to je razlog zbog čega se oni više osjećaju kao blizak rod nego kao prijatelji", izjavila je Kelvinova majka.
Afonso je izjavio da poznaje Kelvina otkad zna za sebe. Obojica su imali tri godine kada su izgubili roditelje i sve vrijeme koje su proveli u sirotištu nakon toga oslanjali su se jedan na drugog.
"Kada sam prvi put vidjela Kelvina, Afonso je stajao uz njega držeći ga za ruku. Nisu imali ništa, ali su imali jedan drugog i to ih je održalo", kaže gospođa Luis. Ona i njen muž su odlučili da usvoje Kelvina 2002. godine prije nego što su ga upoznali. Do njega su došli putem organizacije "Care For Life", koja je u vlasništvu njihove buduće snahe i njene majke. Čim su ugledali Kelvina, njihovo osmo dijete, zaljubili su se u njega.
Greg i Sharon Slater, koji su usvojili Afonsa, prvi put su ga sreli na putovanju u Afriku 2002. godine u okviru programa prevencije AIDS-a. Oni su pored Afonsa usvojili i dva njegova rođaka.
Obje porodice su imali poteškoće pri usvajanju dečaka. U narednih šest godina morali su često da putuju u Mozambik, ne bi li uspjeli u svojim namjerama da usvoje dječake. Mozambik nije posjedovao dogovor sa Sjedinjenim Državama o ovom pitanju, tako da sve što smo pokušavali je za njih bilo potpuno strano", rekao je John Luis.
Ovaj proces je bio mukotrpan i za dječake. Kelvin je rekao: "Svaki put kad je dolazila Lasinda mislio sam da ću moći da krenem s njom u Ameriku, pa sam bio veoma tužan kad se to nije dogodilo. Ona je stalno govorila da će se vratiti po mene".
Na jednom od putovanja u Mozambik Lasinda i Sharon su se upoznale i shvatile da će dječaci živeti u istom gradu, dva minuta vožnje jedan od drugog. Kada su obojica stigla u Arizonu, porodice su odlučile da im prirede zabavu iznenađenja. Od tada su nerazdvojni.
