Iako je od svršetka Drugog svjetskog rata, a zatim i suđenja Nürnbergu prošlo već 70 godina, još ima nacističkih zločinaca za kojima se traga i koji nisu izvedeni pred lice pravde.
Neki su u međuvremenu pronađeni, većinom u Južnoj Americi i izvedeni pred sudove. Drugi su već vjerojatno umrli proživjevši ostatak života s lažnim identitetima.
Najčuveniji poratni “ulovljeni” zločinac svakako je Adolf Eichmann kojeg su agenti izraelskog Mossada locirali i identificirali u Argentini 1960. godine, a zatim ga uhitili i transferirali u Izrael gdje je osuđen i obješen 1962. godine. Nasuprot njemu, Josef Mengele, zloglasni ‘Anđeo smrti’ iz konc-logora u Auschwitzu, umro je 1979. godine prirodnom smrću, kao slobodan čovjek, u Brazilu.
No, lista traženih nacističkih glavešina i zločinaca još nije zaključena. Donosimo priču s Mondo.rs o deset najtraženijih za kojima se najintenzivnije tragalo ili se još traga, onih koji su prekasno otkriveni ili ih zemlje u kojima su živjeli (i još žive) odbijaju izručiti.
Ivan John Demjanjuk
Ukrajinac Demjanjuk emigrirao je po završetku Drugog svjetskog rata u SAD postavši naturalizirani Amerikanac i radivši u Fordovoj fabrici u Ohiju. Iz nejasnih razloga istraga koju su protiv njega vodile SAD, Njemačka i Izrael, trajala je decenijama iako su postojali dokazi da je 1943. kao pripadnik nacističkog elitnog odreda odveo u smrt oko 28.000 ljudi u koncentracijskom logoru Sobibor u Poljskoj.
Proces protiv njega okončan je tek 2011. u Njemačkoj. Demjanjuk je proglašen krivim, ali tada je već bio u dobi od 91 godinu i teško bolestan, pa je iduće godine umro u staračkom domu. Njegov je slučaj slovio kao prekretnica u obračunu s bivšim nacistima jer je bio među prvim bivšim stražarima iz koncentracijskih logora optuženih za ratne zločine. Prije toga, nacističke stražare takve su optužnice zaobilazile po zapovjednoj dogovornosti.
Demjanjuk na suđenju u Münchenu 2011. godine
László Csatáry
Csatáry je tokom rata bio oficir mađarske policije u okupiranom slovačkom gradu Košicama. Optužen je da je 1944. godine, pred sam kraj rata, organizirao deportaciju više od 15.000 Židova u Auschwitz. Sud u Čehoslovačkoj u odsustvu ga je osudio 1948. godine na smrtnu kaznu, no on je tada već živio u Kanadi, s lažnim dokumentima. Ondje se bavio prodajom i antikviteta i umjetnina, živeći na visokoj nozi.
Centar Simona Wiesenthala proglaso ga je 2011. “najtraženijim nacistom”, a kanadske su vlasti tek 2012. utvrdile da su njegovi dokumneti, s kojima je uselio u Kanadu, bili lažni i da je on bio jedan od najsvirepijih zločinaca. Međutim, Csatáry ih je preduhitrio i te 2012. već je živio u Budimpešti. Ipak, ondje je uhapšen, no suđenje nije dočekao jer je 2013. umro u 98. godini života.
Csatáry napušta sudnicu u Budimpešti 2012. godine
Hans Lipschis
Nakon historijske presude Demjanjuku, njemačke su vlasti obnovile optužnice protiv pedesetak stražara iz koncentracijskih logora. Litvanac Antanas (kasnije Hans) Lipschis bio je jedan od zapovjednika u Auschwitzu gdje je od 1941. do 1945. ubijeno oko milion i pol ljudi. Lipschis je također pune tri decenije nakon završetka rata živio mirnim porodičnim životom u Chicagu sve dok nije otkrivena njegova nacistička prošlost. Deportiran je u Njemačku, no i ondje je nastavio s mirnim životom.
Uhapšen je tek u maju 2013. pod pritiskom Centra Simona Wiesenthala. Tada su mu već bile 93 godine (sic!) a pred sudom se branio da je bio tek običan kuvar u Auschwitzu, iako su brojni dokazi i svjedočenja govorili drugačije. U aprilu prošle godine suđenje Lipschisu je prekinuto nakon što je utvrđeno da pati od demencije i da nije mentalno sposoban izdržati proces do kraja. Još je živ.
Vladimir Kartjuk
Ovaj zapovjednik ukrajinskog SS-bataljona bio je optužen za strašne zločine u razdoblju od 1942. do 1944. godine. No, i on je početkom 1950-ih emigrirao u Kanadu gdje je s lažnim dokumentima započeo novi život. To je trajalo sve do 1999. godine, kada je kanadski sud utvrdio da je lagao u vezi svoje prošlosti. Ipak, nije mu oduzeto državljanstvo, pa je ostao nedostupan i Centru Simona Wiesenthala, kao i ruskim vlastima koje su tražile njegovo izručenje.
Svrstan je među najtraženije žive naciste, a ovog je proljeća upoznat s potjernicom zbog sumnje da je organizirao pokolj u bjeloruskom selu Katinu 1943. godine kada je ubijeno 150 ljudi, mahom žena i djece ruske nacionalnosti. Umro je proljetos u kanadskom Quebecu čekajući ekstradiciju, doživjevši 93 godine.
Oscar Gröning
Bivši čelnik podmlatka SS formacije Unterscharführer pod nerazjašnjenim je okolnostima pušten iz britanskog zatvora po završetku Drugog svjetskog rata. Nakon toga se vratio u Njemačku nastavivši mirno živjeti i raditi u fabrici stakla. Nekoliko decenija kasnije, osjetivši pritisak savjesti, sam je odlučio progovoriti o zločinima iz vremena kada je bio angažiran u Auschwitzu.
Detaljno je opisao način selekcije logoraša i princip rada plinskih komora, no odbacivao je svoje sudjelovanje u ubijanju. Zbog toga je dobio nadimak “računovođa iz Auschwitza”, ali i zbog činjenice da je ondje prisvajao novac i dragocjenosti zarobljenika prikupivši oko 300.000 predmeta! Ljetos je osuđen na četiri godine zatvora, budući da su mu već 94. godine.
Oscar Gröning (94) ljetos je osuđen na 4 godine zatvora
Gerhard Sommer
Slovi za najtraženijeg nacistu prema posljednjoj listi koju je objavio Centar Simona Wiesenthala. Do 1944. godine, Sommer je bio pripadnik 16. SS Panzir-divizije odgovorne za pokolj u selu Sant’Anna di Stazzema u italijanskoj Toscani, gdje je pobijeno 560 civila, od kojih 119 djece.
Italijanski sud osudio ga je 2005. u odsustvu, no Njemačka ga je odbila izručiti. Štoviše, njemački državni tužitelj 2012. godine odbacio je sve optužbe protiv Sommera kao neosnovane. Slučaj je ponovno otvoren prošle godine, no 93-godišnji Sommer zbog demencije je proglašen nesposobnim za suđenje.
Alfred Stark
Danas 92-godišnji Štark bio je optužen za egzekuciju 117 italijanskih zatočenika 1943. na grčkom ostrvu Kefalonija. Nakon što je pakt Njemačke i Italije bio razvrgnut u septembru 1943. , nacistički su odredi činili niz pokolja nad dojučerašnjim saveznicima. Na području Grčke nacisti su ubili više od 9.500 italijanskih vojnika. Te egzekucije navodno je provodio Stark, no presuda suda u Rimu iz 2012. godine ostala je nerealizirana jer Njemačka ni njega nije željela izručiti Italiji.
Johann Robert Riss
Nakon što su italijanski partizani ubili dvojicu njemačkih vojnika pred sam kraj rata, nacističke su trupe odgovorile upadom u jedan toskanski gradić pobivši ondje 184 civila, od čega 63 žene i 27 djece.
Sud u Rimu 2011. je osudio Rissa i još dvojicu nacističkih časnika na doživotnu robiju, a od Njemačke zatražio odštetu od 14 milioa eura kao kompenzaciju rođacima žrtava. No, Njemačka je i u slučaju Rissa odbila izručenje, pa danas taj 92-godišnjak živi u jednom selu južno od Münchena odbijajući sve optužbe i tvrdeći da je nedužan.
Algimantas Dailide
Ovaj je Litvanac bio šef tajne policije u glavnom gradu Litve Vilniusu. Dvanaest uhapšenih građana židovskog porijekla predao je nacistima koji su ih smjesta ubili. Dailide je nakon rata emigrirao u SAD i ondje prodavao nekretnine na Floridi.
Kada su 1990. godine američke vlasti otkrile njegovu nacističku prošlost, oduzeto mu je državljanstvo i deportiran je. No snašao se i sa suprugom nastanio na jugu Njemačke. Iako je u domovini bio osuđen za ratne zločine, Litva se nije pretrgla tražeći njegovo izručenje, da bi potom tamošnji visoki sud 2008. utvrdio da mu je zdravlje isuviše loše za služenje zatvorske kazne. 94 su mu godine.
Dailide je nakon rata emigrirao u SAD i ondje prodavao nekretnine na Floridi
Adolf Hitler
Zadnji na ovoj listi, sâm Hitler, službeno je mrtav. Ipak, postoji rašireno uvjerenje da nije počinio samoubistvo u vrijeme kada je Crvena armija već ušla u Berlin, već da se uspio skloniti na sigurno.
Tu tezu dodatno podgrijava i to što njegov leš nikada nije pronađen. Početkom 2014. FBI je skinuo pečat “tajnosti” s dokumenta s više od 700 stranica koji otkrivaju detalje potrage za Hitlerom, ali i mnoge navode koji upućuju da je, umjesto samoubistva, pobjegao tajnim tunelima iz Berlina i zatim dobro skriven živio u Južnoj Americi.
Najčuveniji poratni “ulovljeni” zločinac svakako je Adolf Eichmann kojeg su agenti izraelskog Mossada locirali i identificirali u Argentini 1960. godine, a zatim ga uhitili i transferirali u Izrael gdje je osuđen i obješen 1962. godine. Nasuprot njemu, Josef Mengele, zloglasni ‘Anđeo smrti’ iz konc-logora u Auschwitzu, umro je 1979. godine prirodnom smrću, kao slobodan čovjek, u Brazilu.
No, lista traženih nacističkih glavešina i zločinaca još nije zaključena. Donosimo priču s Mondo.rs o deset najtraženijih za kojima se najintenzivnije tragalo ili se još traga, onih koji su prekasno otkriveni ili ih zemlje u kojima su živjeli (i još žive) odbijaju izručiti.
Ivan John Demjanjuk
Ukrajinac Demjanjuk emigrirao je po završetku Drugog svjetskog rata u SAD postavši naturalizirani Amerikanac i radivši u Fordovoj fabrici u Ohiju. Iz nejasnih razloga istraga koju su protiv njega vodile SAD, Njemačka i Izrael, trajala je decenijama iako su postojali dokazi da je 1943. kao pripadnik nacističkog elitnog odreda odveo u smrt oko 28.000 ljudi u koncentracijskom logoru Sobibor u Poljskoj.
Proces protiv njega okončan je tek 2011. u Njemačkoj. Demjanjuk je proglašen krivim, ali tada je već bio u dobi od 91 godinu i teško bolestan, pa je iduće godine umro u staračkom domu. Njegov je slučaj slovio kao prekretnica u obračunu s bivšim nacistima jer je bio među prvim bivšim stražarima iz koncentracijskih logora optuženih za ratne zločine. Prije toga, nacističke stražare takve su optužnice zaobilazile po zapovjednoj dogovornosti.
Demjanjuk na suđenju u Münchenu 2011. godine
László Csatáry
Csatáry je tokom rata bio oficir mađarske policije u okupiranom slovačkom gradu Košicama. Optužen je da je 1944. godine, pred sam kraj rata, organizirao deportaciju više od 15.000 Židova u Auschwitz. Sud u Čehoslovačkoj u odsustvu ga je osudio 1948. godine na smrtnu kaznu, no on je tada već živio u Kanadi, s lažnim dokumentima. Ondje se bavio prodajom i antikviteta i umjetnina, živeći na visokoj nozi.
Centar Simona Wiesenthala proglaso ga je 2011. “najtraženijim nacistom”, a kanadske su vlasti tek 2012. utvrdile da su njegovi dokumneti, s kojima je uselio u Kanadu, bili lažni i da je on bio jedan od najsvirepijih zločinaca. Međutim, Csatáry ih je preduhitrio i te 2012. već je živio u Budimpešti. Ipak, ondje je uhapšen, no suđenje nije dočekao jer je 2013. umro u 98. godini života.
Csatáry napušta sudnicu u Budimpešti 2012. godine
Hans Lipschis
Nakon historijske presude Demjanjuku, njemačke su vlasti obnovile optužnice protiv pedesetak stražara iz koncentracijskih logora. Litvanac Antanas (kasnije Hans) Lipschis bio je jedan od zapovjednika u Auschwitzu gdje je od 1941. do 1945. ubijeno oko milion i pol ljudi. Lipschis je također pune tri decenije nakon završetka rata živio mirnim porodičnim životom u Chicagu sve dok nije otkrivena njegova nacistička prošlost. Deportiran je u Njemačku, no i ondje je nastavio s mirnim životom.
Uhapšen je tek u maju 2013. pod pritiskom Centra Simona Wiesenthala. Tada su mu već bile 93 godine (sic!) a pred sudom se branio da je bio tek običan kuvar u Auschwitzu, iako su brojni dokazi i svjedočenja govorili drugačije. U aprilu prošle godine suđenje Lipschisu je prekinuto nakon što je utvrđeno da pati od demencije i da nije mentalno sposoban izdržati proces do kraja. Još je živ.
Vladimir Kartjuk
Ovaj zapovjednik ukrajinskog SS-bataljona bio je optužen za strašne zločine u razdoblju od 1942. do 1944. godine. No, i on je početkom 1950-ih emigrirao u Kanadu gdje je s lažnim dokumentima započeo novi život. To je trajalo sve do 1999. godine, kada je kanadski sud utvrdio da je lagao u vezi svoje prošlosti. Ipak, nije mu oduzeto državljanstvo, pa je ostao nedostupan i Centru Simona Wiesenthala, kao i ruskim vlastima koje su tražile njegovo izručenje.
Svrstan je među najtraženije žive naciste, a ovog je proljeća upoznat s potjernicom zbog sumnje da je organizirao pokolj u bjeloruskom selu Katinu 1943. godine kada je ubijeno 150 ljudi, mahom žena i djece ruske nacionalnosti. Umro je proljetos u kanadskom Quebecu čekajući ekstradiciju, doživjevši 93 godine.
Oscar Gröning
Bivši čelnik podmlatka SS formacije Unterscharführer pod nerazjašnjenim je okolnostima pušten iz britanskog zatvora po završetku Drugog svjetskog rata. Nakon toga se vratio u Njemačku nastavivši mirno živjeti i raditi u fabrici stakla. Nekoliko decenija kasnije, osjetivši pritisak savjesti, sam je odlučio progovoriti o zločinima iz vremena kada je bio angažiran u Auschwitzu.
Detaljno je opisao način selekcije logoraša i princip rada plinskih komora, no odbacivao je svoje sudjelovanje u ubijanju. Zbog toga je dobio nadimak “računovođa iz Auschwitza”, ali i zbog činjenice da je ondje prisvajao novac i dragocjenosti zarobljenika prikupivši oko 300.000 predmeta! Ljetos je osuđen na četiri godine zatvora, budući da su mu već 94. godine.
Oscar Gröning (94) ljetos je osuđen na 4 godine zatvora
Gerhard Sommer
Slovi za najtraženijeg nacistu prema posljednjoj listi koju je objavio Centar Simona Wiesenthala. Do 1944. godine, Sommer je bio pripadnik 16. SS Panzir-divizije odgovorne za pokolj u selu Sant’Anna di Stazzema u italijanskoj Toscani, gdje je pobijeno 560 civila, od kojih 119 djece.
Italijanski sud osudio ga je 2005. u odsustvu, no Njemačka ga je odbila izručiti. Štoviše, njemački državni tužitelj 2012. godine odbacio je sve optužbe protiv Sommera kao neosnovane. Slučaj je ponovno otvoren prošle godine, no 93-godišnji Sommer zbog demencije je proglašen nesposobnim za suđenje.
Alfred Stark
Danas 92-godišnji Štark bio je optužen za egzekuciju 117 italijanskih zatočenika 1943. na grčkom ostrvu Kefalonija. Nakon što je pakt Njemačke i Italije bio razvrgnut u septembru 1943. , nacistički su odredi činili niz pokolja nad dojučerašnjim saveznicima. Na području Grčke nacisti su ubili više od 9.500 italijanskih vojnika. Te egzekucije navodno je provodio Stark, no presuda suda u Rimu iz 2012. godine ostala je nerealizirana jer Njemačka ni njega nije željela izručiti Italiji.
Johann Robert Riss
Nakon što su italijanski partizani ubili dvojicu njemačkih vojnika pred sam kraj rata, nacističke su trupe odgovorile upadom u jedan toskanski gradić pobivši ondje 184 civila, od čega 63 žene i 27 djece.
Sud u Rimu 2011. je osudio Rissa i još dvojicu nacističkih časnika na doživotnu robiju, a od Njemačke zatražio odštetu od 14 milioa eura kao kompenzaciju rođacima žrtava. No, Njemačka je i u slučaju Rissa odbila izručenje, pa danas taj 92-godišnjak živi u jednom selu južno od Münchena odbijajući sve optužbe i tvrdeći da je nedužan.
Algimantas Dailide
Ovaj je Litvanac bio šef tajne policije u glavnom gradu Litve Vilniusu. Dvanaest uhapšenih građana židovskog porijekla predao je nacistima koji su ih smjesta ubili. Dailide je nakon rata emigrirao u SAD i ondje prodavao nekretnine na Floridi.
Kada su 1990. godine američke vlasti otkrile njegovu nacističku prošlost, oduzeto mu je državljanstvo i deportiran je. No snašao se i sa suprugom nastanio na jugu Njemačke. Iako je u domovini bio osuđen za ratne zločine, Litva se nije pretrgla tražeći njegovo izručenje, da bi potom tamošnji visoki sud 2008. utvrdio da mu je zdravlje isuviše loše za služenje zatvorske kazne. 94 su mu godine.
Dailide je nakon rata emigrirao u SAD i ondje prodavao nekretnine na Floridi
Adolf Hitler
Zadnji na ovoj listi, sâm Hitler, službeno je mrtav. Ipak, postoji rašireno uvjerenje da nije počinio samoubistvo u vrijeme kada je Crvena armija već ušla u Berlin, već da se uspio skloniti na sigurno.
Tu tezu dodatno podgrijava i to što njegov leš nikada nije pronađen. Početkom 2014. FBI je skinuo pečat “tajnosti” s dokumenta s više od 700 stranica koji otkrivaju detalje potrage za Hitlerom, ali i mnoge navode koji upućuju da je, umjesto samoubistva, pobjegao tajnim tunelima iz Berlina i zatim dobro skriven živio u Južnoj Americi.
