Jedinica 8200 predstavlja jednu od najvećih u izraelskoj vojsci, svake godine pristupi joj na hiljade osoba.
Nakon što je na svjetlo dana izbio slučaj isključivanja na desetine Izraelaca angažiranih u jedinici "elektronskog nadzora", zbog toga što su odbili špijunirati Palestince na teritorijama pod okupacijom, otvara se pitanje o ovoj jedinici, njenoj historiji i prirodi rada, te koliko je ovakav potez imao utjecaja na ostale uposlenike.
Četrdeset i tri vojnika rezervnog sastava posebne jedinice vojne obavještajne službe u Izraelu, poznate kao "Jedinica 8200", odbili su da nastave špijunažu Palestinaca. Povodom toga su uputili protestno pismo izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu i visokim vojnim vođama.
Ova je jedinica osnovana još u periodu britanskog mandata, kada je bila uključena u rješavanje rata 1948. godine u korist Jevreja. Specijalizirala se za prikupljanje informacija, prisluškivanje i izdavanje upozorenja na moguće sukobe.
Tokom rata 1967. godine presreten je telefonski razgovor između egipatskog predsjednika Gamala Abdel Nasera i jordanskog kralja Husseina Bin Talala, da bi potom bio emitiran na izraelskoj vojnoj radiostanici, što je dovelo do krize između te dvije države. Međutim, jedinica kasnije pokazuje neuspjeh u predviđanjima mogućnosti za izbijanje rata 1973. godine.
Tokom sedamdesetih godina prošloga vijeka, postaje poznata po „specijalnim operacijama“, kao i postavljanju uređaja za prisluškivanje u arapske vladine urede, da bi se vremenom pretvorila u ogromnu agenciju zaduženu za prikupljanje elektronskih informacija, uključujući i aktivnosti na terenu, što Izrael dovodi na drugu poziciju najjačih država u pogledu špijunaže i praćenja, odmah nakon SAD-a.
Jedinica 8200 predstavlja jednu od najvećih u izraelskoj vojsci. Svake godine pristupi joj na hiljade osoba koje posjeduju visoke mentalne sposobnosti, rade na inovacijama u oblasti matematike i tehnologije i govore nekoliko jezika.
Procjene
Avi Melamed, istraživač na Institutu za vojne obavještajne poslove "Eisenhower" smatra da je slučaj javnog odbijanja špijuniranja Palestinaca, za koji se nedavno saznalo, „presedan u povijesti vojne obavještajne službe, čiji su poslovi strogo povjerljivi.“
Smatra kako to neće ostaviti neke značajnije posljedice na prirodu rada ove jedinice, niti „ugroziti redovne obavještajne aktivnosti i operacije praćenja i prisluškivanja“, jer vjeruje kako je izraelska vojska isključenjem ovih vojnika željela „zaustaviti i spriječiti ponavljanje takvog poteza u budućnosti.“
Yoav Stern, izraelski novinar specijaliziran za arapska i palestinska pitanja, odbacuje mogućnost da postoji veza između onoga što su učinili pojedini pripadnici jedinice za špijunažu pri vojnoj obavještajnoj službi i priključenja Palestinske samouprave Međunarodnom krivičnom sudu.
Međutim, smatra da će poruka koju su poslali ovi vojnici "ostaviti traga i utjecaja na izraelsko društvo, budući da je jedinica sačinjena od elite i da predstavlja jevrejsku pamet. Prema tome, bilo je za očekivati da će doći do njihovog isključenja u cilju zaštite vojne obavještajne službe, koja sebi ne može dopustiti ovakve ispade."
Odgovornost
S druge strane, dr. Yousef Jabareen, profesor međunarodnog krivičnog prava pojašnjava da u nadležnost Međunarodnog suda spadaju ratni zločini i vojne akcije unutar ove definicije, dok je pitanje špijunaže, praćenja i prisluškivanja izvan tih okvira, bez obzira na to da postoje mnoga tumačenja o ulozi špijunaže za izvođenje borbenih i vojnih operacija.
Dr. Jabareen smatra da je priključenje Palestine Međunarodnom krivičnom sudu navelo veliki broj vojnika u izraelskoj armiji, uključujući i pripadnike jedinice vojne obavještajne službe, da saberu svoje računice i preispitaju uloge koje imaju. To ih je potaklo na poduzimanje preventivnih koraka i odbijanje izvršenja naredbe, prema onome što im savjest nalaže. Svi su u iščekivanju međunarodnog suđenja, gdje se pojedincima sudi na osnovu njihove individualne odgovornosti.“
Prema dr. Jabreenu, protestno pismo, koje su ovi vojnici uputili, „dolazi u kontekstu nejasnoća koje postoje po pitanju odnosa međunarodnog prava prema slučajevima špijunaže. Vojnici su shvatili da ih njihove aktivnosti, bez obzira na to što ne spadaju u domen ratnih zločina, mogu uvući u oblast međunarodne odgovornosti.“
