Đukanović mi je plačljivim glasom rekao da bi svjedočenje protiv Miloševića naškodilo njegovom političkom ugledu u Crnoj Gori, otkriva Carla del Ponte
Aktualni crnogorski predsjednik Milo Đukanović svojevremeno je, maltene u suzama, molio da u Haagu ne svjedoči protiv bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića! To je u svojim memoarima otkrila nekadašnja glavna tužiteljicaa Haškog tribunala Carla del Ponte.
Đukanovićeve molbe su urodile plodom pa je tako uspio izbjeći haški susret s nekadašnjim političkim mentorom i saradnikom, a potom ljutim protivnikom.
- Đukanović je odbio da se pojavi pred sudom kao svjedok protiv Miloševića. "Milošević mi nikada nije dopustio da mu budem suviše blizu i da mi budu poznate važne stvari", rekao mi je Đukanović. "Nikad mi nije vjerovao i njegove najvažnije planove znala je tek nekolicina ljudi u Beogradu." Đukanović mi je plačljivim glasom rekao da bi njegovo svjedočenje protiv Miloševića naškodilo njegovom političkom ugledu u Crnoj Gori - otkrila je Carla del Ponte u knjizi "Gospođa tužiteljka" i dodala:
- Objasnio mi je da želi sprovesti reforme u zemlji, ali da mu je vrijeme ograničeno i da ima tek neznatnu većinu u parlamentu. Zamolio me je da pokušam shvatiti njegov položaj i njegove napore za očuvanje stabilnosti u Crnoj Gori. "Čak i među mojim pristalicama ima ljudi koji su protiv Tribunala", rekao je, obećavši, uprkos tome, da će pomoći kancelariji tužioca i proslijditi joj svaku informaciju koju eventualno dobije.
Toma Fila, dugogodišnji Miloševićev advokat, kaže za Kurir da mu je poznato da je Haag planirao pozvati Đukanovića da svjedoči protiv nekadašnjeg šefa SRJ, ali da nisu do kraja na tome insistirali jer su vjerovatno shvatili da bi od toga imali više štete nego koristi.
- Đukanović bi loše prošao s naše strane. Mi smo se, tokom suđenja, čak i pripremali za slučaj da njega dovedu. Prvo nas je zanimalo da nam on kaže kako je to 1998. znao da će Srbija biti bombardovana, a nikome to nije rekao. Imali smo pismene dokaze za to - navodi Fila i zaključuje:
- Mislim da je i Haag na kraju proračunao da će od Đukanovićevog svjedočenja biti više štete za njega nego koristi za optužnicu. A da se pojavio u Haagu, to bi definitivno bio kraj njegove političke karijere.
Od ljubavi do mržnje
Sloba ga doveo na vlast, Milo mu okrenuo leđa
Đukanoviću je politički mentor bio Milošević, koji mu je bio i podrška da 1991. postane premijer Crne Gore i tako ostane upamćen kao najmlađi predsjednik vlade u Evropi. Međutim, krajem 1996. Đukanović oštro mijenja kurs i počinje se distancirati od Miloševića i beogradskog režima. Tada dolazi i do razdora u njegovom DPS, koji se podijelio na dvije frakcije - Đukanovićevu i drugu, čiji je vođa bio Miloševićev pristalica Momir Bulatović. Milošević mu od tada postaje najljući politički protivnik. Inače, izjave koje je Đukanović davao o Miloševiću možda najbolje ilustruju njihov put od ljubavi do mržnje. On je, naime, 1992. govorio za Miloševića da je "nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji... ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim...", da bi samo pet godina kasnije isticao da je "Milošević čovjek prevaziđene političke misli, lišen sposobnosti strateškog gledanja na izazove koji stoje pred našom državom".
Slobodna Bosna
Đukanovićeve molbe su urodile plodom pa je tako uspio izbjeći haški susret s nekadašnjim političkim mentorom i saradnikom, a potom ljutim protivnikom.
- Đukanović je odbio da se pojavi pred sudom kao svjedok protiv Miloševića. "Milošević mi nikada nije dopustio da mu budem suviše blizu i da mi budu poznate važne stvari", rekao mi je Đukanović. "Nikad mi nije vjerovao i njegove najvažnije planove znala je tek nekolicina ljudi u Beogradu." Đukanović mi je plačljivim glasom rekao da bi njegovo svjedočenje protiv Miloševića naškodilo njegovom političkom ugledu u Crnoj Gori - otkrila je Carla del Ponte u knjizi "Gospođa tužiteljka" i dodala:
- Objasnio mi je da želi sprovesti reforme u zemlji, ali da mu je vrijeme ograničeno i da ima tek neznatnu većinu u parlamentu. Zamolio me je da pokušam shvatiti njegov položaj i njegove napore za očuvanje stabilnosti u Crnoj Gori. "Čak i među mojim pristalicama ima ljudi koji su protiv Tribunala", rekao je, obećavši, uprkos tome, da će pomoći kancelariji tužioca i proslijditi joj svaku informaciju koju eventualno dobije.
Toma Fila, dugogodišnji Miloševićev advokat, kaže za Kurir da mu je poznato da je Haag planirao pozvati Đukanovića da svjedoči protiv nekadašnjeg šefa SRJ, ali da nisu do kraja na tome insistirali jer su vjerovatno shvatili da bi od toga imali više štete nego koristi.
- Đukanović bi loše prošao s naše strane. Mi smo se, tokom suđenja, čak i pripremali za slučaj da njega dovedu. Prvo nas je zanimalo da nam on kaže kako je to 1998. znao da će Srbija biti bombardovana, a nikome to nije rekao. Imali smo pismene dokaze za to - navodi Fila i zaključuje:
- Mislim da je i Haag na kraju proračunao da će od Đukanovićevog svjedočenja biti više štete za njega nego koristi za optužnicu. A da se pojavio u Haagu, to bi definitivno bio kraj njegove političke karijere.
Od ljubavi do mržnje
Sloba ga doveo na vlast, Milo mu okrenuo leđa
Đukanoviću je politički mentor bio Milošević, koji mu je bio i podrška da 1991. postane premijer Crne Gore i tako ostane upamćen kao najmlađi predsjednik vlade u Evropi. Međutim, krajem 1996. Đukanović oštro mijenja kurs i počinje se distancirati od Miloševića i beogradskog režima. Tada dolazi i do razdora u njegovom DPS, koji se podijelio na dvije frakcije - Đukanovićevu i drugu, čiji je vođa bio Miloševićev pristalica Momir Bulatović. Milošević mu od tada postaje najljući politički protivnik. Inače, izjave koje je Đukanović davao o Miloševiću možda najbolje ilustruju njihov put od ljubavi do mržnje. On je, naime, 1992. govorio za Miloševića da je "nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji... ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim...", da bi samo pet godina kasnije isticao da je "Milošević čovjek prevaziđene političke misli, lišen sposobnosti strateškog gledanja na izazove koji stoje pred našom državom".
Slobodna Bosna
