10. juni 1878. - 10. juni 2018.

Povodom obilježevanja 140 godina od osnivanja Prizrenske lige, objavom na Facebook-u oglasio se i Ćerim Bajrami, zamjenik ministra u Ministarstvu dijaspore

Desetog juna 1878., prije tačno 140 godina u Prizrenu, u kompleksu Mehmed-pašinog hajrata (Bajrakli džamije i medrese) održan je Sabor Prizrenske lige - povodom nasrtaja na tadašnju teritoriju Kosovskog vilajeta...

Između ostalog, jedan od neposrednih povoda je bila odbrana Plava i Gusinja od pripajanja Crnoj Gori.

(U početnoj fazi njenog formiranja uticaj je imala i sama osmansko-turska vlada, odnosno sultan, međutim, ubrzo dolazi do razilaženja oko ciljeva između nje i velikog dijela učesnika pokreta Lige)

Liga je imala svoje organe vlasti i svoju vojsku.

Vođene su bitke i protiv teritorijalnih pretenzija okolnih balkanskih novonastalih država i paralelno protiv turske vlasti.

(Ima i podataka da je i mnogo ovdašnjih dobrovoljaca 1878. godine poslato i u borbi - (pobuni Bošnjaka) protiv okupacije (odluke o aneksiji) Bosne.)

Prizrenska liga je trajala tri godine, ali je i poslije vojnog poraza od vojne sile osmanske Turske, ostala kao glavni motiv i simbol otpora albanskih pobunjenika. Taj veliki značaj za albanski nacionalni pokret i formiranje države ona je imala i ima ga i dan danas...

Što se tiče predaka Bošnjaka Kosova i jednog dijela Sandžaka, po nekim vrijednim dostunim podacima, oni su dali vidan doprinos i u formiranju i radu svih organa, pa i vojske Prizrenske lige.

Bez obzira što i dan danas ima sporenja oko nacionalne pripadnosti Ali-paše Gusinjca (jedno vrijeme i komandanta vojske PL) i Jakuba Fere (velikog junaka, koji je poginuo u čuvenoj bitci na Nokšiću, u odbrani Plava i Gusinja), moje skromno mišljenje je da ove i slične ljudske veličine svojim djelom i junaštvom - imaju doprinosa i za više od ova dva naroda, inače historijski po mnogo čemu bliska, pa i po porijeklu, odnosno daljnjim precima.

A opet da nije bilo nekoliko tih (dobrih) albanskih historičara, i da nije bilo starijih ljudi da nam prenose s koljena na koljeno, mi danas - Bošnjaci na Kosovu - u Župi, Podgori i Gori, ne bismo ništa znali o aktivnom učešću naših predaka u pokretu Prizrenske Lige.

Tako, naprimjer, rahmetli prof. Muhamet Piraku, u svom velikom djelu ''Imer Prizreni, ora, zemra dhe shpirti i Lidhjes s Prizrenit'', opisujuči završnu bitku na prevoju Dulje pobunjenika PL sa velikom tursko-osmanskom vojskom, kritikuje mnoge ''krene'' iz raznih albanskih oblasti što se nisu - pri kraju vidljivog poraza - vratili u Prizren i ispratili vladu PL i Imera Prizrenija u egzil u Crnoj Gori, a što je samo njih nekoliko to učinilo. ''... A između njih i hodža Hasan od strane Ljubinjskog bajraka'' (''... dhe midis te tyre dhe hoxha Hasani nga ana e Bajrakut e Lubinjes.''...), ističe prof. Piraku doprinos ovog predstavnika ''Ljubinjskog bajraka''. (Ondašnje teritotijalne org. jedinice, a ova je obuhvatala sela Župe, Podgore i još nekih brdskih naselja sve do Žura) !

Također, drugi historičar, prof. Enver Baftiu, ima zapisano u njegovoj knjizi - koja su sve sela oko Prizrena imala obavezu da daju hranu za vojsku Prizrenske lige... Sela Župe i Podgore ovdje prednjače po obavezi davanja sitne stoke (ovaca)...

Bilo je učesnika i iz Gore (koji se spominju u dostupnoj literaturi, poput Mehmeda iz Zapota), ali su u Pokretu prednjačili i imami iz Župe i Podgore, zato što je tu bilo izvjesne logike : Imer Prizreni, inače iz Opolja, naime, bio je muderis (glavni profesor) Mehmed-pašine medrese i bilo je normalno da on komununicira oko svega sa tadašnjim imamima, i zbog njihove pismenosti ali i činjenice da su neki od njih završili upravo tu medresu.

Poslije vojnog poraza PL, i neki od tih naših hodža su platili glavom zbog aktivnog učešća u tom pokretu, poput namjerno otrovanog u Prizrenu Ibrahima ef. iz kabilja Velijiinci iz Mušnikova. (Bio je djed po majci kasnije čuvenog hafiza Abdule ef. Sagdatija)...

Inače, Imer Prizreni predlaže za svog nasljednika na mjestu muderisa u medresi također tada viđenog alima porijeklom iz Gore (Kruševo), hafiza Abdulaziza.

Prema tome, dragi naši Bošnjaci Kosova i Sandžaka : u pokretu Prizrenske lige mnogi naši preci su dali dobar doprinos i ona je i naša!

Kao što smo u prijašnjim i kasnijim ovdašnjim velikim pokretima i velikim ratovima - uvijek bili sa ovdašnjim albanskim narodom...
To nam niko ne može negirati, bez obzira koliko neko i od strane drugih i među nama o tome ne želi da govori i piše.

A rješenje o historijskom pristupu i definiciji je u rjetcima naprijed iskazano : 'Učešće predaka sadašnjih Bošnjaka (ili za one koji su u Gori sad izjašnjeni kao Goranci - i Gorana) u (tom i tom) pokretu, ratu, bitci... sa Albancima...