.jpg)
Kolijevka Prvog svjetskog rata, Balkan je bio žarište i mjesto gdje se imperije, etničke grupe i vjeroispovesti dodiruju i nadmeću, a sada analitičari upozoravaju da ovaj region postaje poprište u nečemu što "miriše" na novi Hladni rat, piše "The New York Times".
Rusija, kažu analitičari, širi svoj uticaj i diže etničke tenzije u zemljama koje se nadaju pridruživanju EU, a rusko angažovanje u ovom regionu je već podstaklo Brisel da obnovi "uspavane" težnje ka proširenju, navodi njujorški dnevnik.
Istovremeno, kako dodaje, Rusija svojim angažovanjem na Balkanu ponovo privlači i pažnju Vašingtona zbog bezbjednosnih rizika po države članice NATO.
U analizi američkog lista, primjetno je, na Srbiju nije stavljen akcenat kao na ključno uporište ruskog uticaja u regionu.
U opsežnoj analizi, list prenosi ocjenu Marka Galeottija, višeg istraživača na Institutu za međunarodne odnose u Pragu, koji kaže da "Balkan postaje čak još važniji" poslije zajedničkog odgovora Zapada na trovanje bivšeg ruskog špijuna i njegove ćerke u Britaniji, a kojim je protjerano oko 150 ruskih diplomata i obavještajaca.
"Rusija traži asimetrične načine da se osveti, koji Moskvi pružaju izvesne mogućnosti", ocjenjuje Galeotti.
U novom dokumentu za Evropski spoljnopolitički savjet, Galeotti navodi da "Rusija Balkan vidi kao poprište u svom 'političkom ratu', težeći da 'stvori zabunu i potencijalne monete za potkusurivanje sa Evropskom unijom'", navodi "The New York Times".
Američki list prenosi i izjavu Charlesa A. Kupchana, bivšeg direktora za Evropu pri Savjetu za nacionalnu bezbjednost SAD za vrijeme mandata nekadašnjeg predsjednika Baracka Obame, koji kaže da "Rusi koriste posljednji dio Zapadne Evrope koji ostaje politički nefukcionalan".
Ovakva situacija, ocjenjuje njujorški dnevnik, donosi daleke odjeke iz Ukrajine, gdje se Rusija prvobitno složila da se Kijev pridruži EU - mada ne i NATO-u - a onda se predomislila, što je dovelo do revolucije koja je podstakla Moskvu da pripoji Krim i potpiri težnje ka otcjepljenju u istočnoj Ukrajini.
"Na Balkanu, nadmetanje s Rusijom ima potencijal da posije novu nestabilnost u regionu koji još izranja iz opakog rata vođenog od 1992. do 1995. koji se završio raspadom bivše Jugoslavije", navodi se u tekstu.
"Bosna i Hercegovina, razbijena zemlja koja je skrpljena 1995. kada je okončan rat, ostaje krhka konstrukcija, podrivena korupcijom, slabim rukovodstvom, kao i etničkim i nacionalističkim tenzijama među zajednicama - kao metafora za Balkan", napominje "The New York Times".
Kupchan kaže da je to jedna od ključnih "kapija" koje Rusija nastoji da iskoristi dok, kako navodi, lider srpskog poluautonomnog regiona - Republike Srpske, Milorad Dodik, nastavlja da se zalaže za referendum o nezavisnosti.
Među druge "kapije", dodaje Kupchan, spada Makedonija, gdje odnosi između etničkih Albanaca i etničkih Slovena ostaju napeti, "kao i između Kosova i Srbije".
"Oprezna zbog ruskog miješanja, EU nudi obnovljenu perspektivu članstva Bosni i ostalima na Zapadnom Balkanu - Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Kosovu - u zamjenu za korenite strukturalne reforme", navodi njujorški dnevnik.
Kako dodaje, "skepticizam među tim zemljama u pogledu Brisela je dubok, pri čemu mnoge sumnjaju u iskrenost EU u kojoj raste populizam i oprez zbog migracija, kao i obrazrivost - poslije prijema Rumunije i Bugarske - kad je riječ o prijemu zemalja prije nego što su spremne za članstvo".
Niko, navodi se u tekstu, ne vjeruje da je ijedna od ovih zemalja već spremna za pridruživanje, "ali je hitnost sprovođena reformi oslabila kako se cilj izmakao".
"The New York Times" podsjeća da je prije četiri godine predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker rekao da više neće biti brzog proširenja bloka, čime je, ocjenjuje američki list, "taj proces uspavan".
U analizi se navodi i izjava Carla Bildta, bivšeg šefa švedske diplomatije i nekada specijalnog izaslanika UN na Balkanu, koji je izjavio da je "Juncker pogrešio kada je rekao da nije zainteresovan za proširenje" i ocjenio da je "EU na više godina izgubila iz fokusa svoj cilj, sa štetnim efektima".
"Ali, s obzirom na to da Britanija izlazi iz bloka, a Rusija djeluje duž pukotina u regionu, EU je sada iznela relativno detaljan plan za Balkan. Čak je jasno saopštila da, ako sve ide kako treba, Srbija i Crna Gora - jedine dvije zemlje koje su sada angažovane u procesu pristupanja i stoga su u čelu trke - mogle da joj se pridruže do 2025. godine".
List ukazuje da je u strategiji tog bloka za Zapadni Balkan, objavljenoj u februaru, izneto šest inicijativa: vladavina prava, bezbjednost i migracije, socio-ekonomski razvoj, saobraćajno i energetsko povezivanje, digitalna agenda i "pomirenje i dobrosusjedski odnosi".
"The New York Times" ukazuje i da će Bugarska, koja trenutno predsjedava Unijom, održati specijalni samit o Balkanu u maju. Balkan je, navodi, na agendi Evropskog savjeta u junu, a Britanci će biti domaćini samita o Zapadnom Balkanu u julu, prije nego što i NATO održi svoj sastanak u Briselu.
"Vrijeme je da se završi posao iz 1989. Postavili smo 2025. godinu kao indikativan datum za Srbiju i Crnu Goru koji je realističan, ali i veoma ambiciozan", rekao je evropski komesar za proširenje Johannes Hahn, podsjeća američki list. Podsjeća i da je Carl Bildt kratko naveo: "Da li je to realistično ili ne, ostaje da se vidi".
Mnogi smatraju da je to previše ambiciozno s obzirom na to da Unija insistira da sve ove zemlje riješe svoje brojne, ostrašćene granične sporove, navodi njujorški dnevnik, ukazujući da EU u izvještaju priznaje da postoje i brojni ozbiljni unutrašnji problemi.
"Danas zemlje pokazuju jasne elemente zarobljene države uključujući veze sa organizovanim kriminalom i korupciju na svim nivoima vlasti i administracije, kao i snažnog preplitanja javnih i privatnih interesa", stoji u izvještaju, ukazuje se u analizi "The New York Times".
Kako se dodaje, u izvještaju EU stoji i da postoji snažan dokaz o "obimnom političkom miješanju u unutrašnje stvari i kontroli nad medijima", kao i nedostatak nezavisnosti pravosuđa.
"Ako se tome dodaju i nekonkurentne ekonomije i odlazak mladih ljudi u potrazi za boljim poslom, šanse djeluju sumorno", ocenjuje američki list.
Međutim, napominje da su sada i Amerikanci odjednom više zainteresovani.
Ponovna zabrinutost Vašingtona "djelom proističe i iz zabrinutosti zbog širenja uticaja Rusije", kaže analitičar A. Ross Johnson napominjući da Kongres sada traži od Ministarstva odbrane da dostavi "procjenu bezbjednosne saradnje između svake zemlje Zapadnog Balkana i Ruske Federacije", navodi se u analizi.
Rusija je, piše "The New York Times"., jasno stavila do znanja da smatra neprihvatljivim novo širenje NATO na Zapadni Balkan, a Moskva je, kako tvrdi list, bila uključena u čudan pokušaj puča u Crnoj Gori 2016. godine prije nego što se ta zemlja priključila NATO. Rusija pokušava da se etablira u regionu, kako u vladajućim strukturama, tako i u biznisu, tako da kad ove zemlje uđu u EU "ponesu sa sobom ruski uticaj", kaže Galeotti.
Rusija je, tvrdi list, takođe duboko prisutna u medijima na lokalnim jezicima, "kako preko portala u vlasništvu Kremlja poput Sputnjika, tako i preko botova koji se žale na lokalne razmirice". Carl Bildt ukazuje naročito na ruske investicije u kritičnu srpsku infrastrukturu, poput energetike, navodi "The New York Times", ističući da iako su ruske investicije "blede u poređenju sa ulaganjima zemalja EU, Srbija ima prirodnu naklonost ka svojoj ruskoj pravoslavnoj braći i pamti podršku Rusije tokom rata na Kosovu".
"Da li je EU dovoljno osjećajna na ono što se dogodilo u Srbiji", zapitao je Galeotti, koji smatra da je odgovor negativan, i objašnjava da je "politika EU generalno bila da podrži sve što drži Zapadni Balkan mirnim, a to je veoma opasno i stvara savršeno okruženje za Moskvu da igra svoje igrice".
Brisel, kaže on, kao i drugi, trebalo bi da pruži više od štapa i šargarepe te da ponudi prave inicijative za ustavnu reformu kao i prave sankcije za neispunjenje.
"The New York Times" prenosi i ocenu neimenovanog bivšeg visokog zvaničnika SAD, koji je opisao ovaj region kao "novo bojno polje Hladnog rata" dodavši da je Brisel bio previše rigidan kada je riječ o načinima na koje je pokušao da drži ljude na kolosjeku dobrog ponašanja dok novac, kako smatra, nije dovoljno vezan za reformske ciljeve kao što bi trebalo da bude.
Taj zvaničnik, koji je želeo da ostane anoniman kako bi zadržao uticaj u regionu, rekao je da se zemlje reformišu samo kad Brisel i Vašington rade zajedno da nateraju lidere da prekinu sa starim navikama kad je riječ o korupciji, "zarobljenoj državi", politizovanom pravosuđu i ruskim naftnim kompanijama koje pokušavaju da preuzmu ključnu infrastrukturu i medije.
Međutim, Evropa ne žudi da uveze više problema, ukazuje njujorški dnevnik.
"Argument je taj da smo samo ako primimo balkanske države sigurni da jačamo stabilnost. Ali, da li je to istina?", rekao je Norbert Rottgen, predsjednik odbora Bundestaga za spoljne poslove.
"Ako uvezemo krhke države u EU, uvozimo krhkost. Ako napravimo kompromis po pitanju uslova, pustićemo krhke zemlje otvorene za strane uticaje, dakle moramo da budemo čvrsti kada je riječ o kriterijumima za ulazak", rekao je on.
Ironija historije, razmišlja Bildt, jeste ta da, da je Jugoslavija ostala zajedno, skoro sigurno bi do sada bila u Evropskoj uniji, jer je 1990-tih bila daleko ispred sadašnjih članica Rumunije i Bugarske.
"Da se ratovi koji su doveli do raspada nisu dogodili, cijela ova oblast bi bila u sastavu EU. Balkan je uvijek živeo najbolje kada se integrisao u širi okvir, što je neophodno danas, kao i u prošlosti, a jedan dostupan takav okvir danas je Evropska unija", ukazao je Bildt.
Kupchan ostaje optimista, konstatujući da "znamo gdje će se ova priča konačno završiti - sa svim državama bivše Jugoslavije integrisanim u Evropskoj uniji. Ali, pitanje je kada će se to desiti", zaključuje "The New York Times".
Istovremeno, kako dodaje, Rusija svojim angažovanjem na Balkanu ponovo privlači i pažnju Vašingtona zbog bezbjednosnih rizika po države članice NATO.
U analizi američkog lista, primjetno je, na Srbiju nije stavljen akcenat kao na ključno uporište ruskog uticaja u regionu.
U opsežnoj analizi, list prenosi ocjenu Marka Galeottija, višeg istraživača na Institutu za međunarodne odnose u Pragu, koji kaže da "Balkan postaje čak još važniji" poslije zajedničkog odgovora Zapada na trovanje bivšeg ruskog špijuna i njegove ćerke u Britaniji, a kojim je protjerano oko 150 ruskih diplomata i obavještajaca.
"Rusija traži asimetrične načine da se osveti, koji Moskvi pružaju izvesne mogućnosti", ocjenjuje Galeotti.
U novom dokumentu za Evropski spoljnopolitički savjet, Galeotti navodi da "Rusija Balkan vidi kao poprište u svom 'političkom ratu', težeći da 'stvori zabunu i potencijalne monete za potkusurivanje sa Evropskom unijom'", navodi "The New York Times".
Američki list prenosi i izjavu Charlesa A. Kupchana, bivšeg direktora za Evropu pri Savjetu za nacionalnu bezbjednost SAD za vrijeme mandata nekadašnjeg predsjednika Baracka Obame, koji kaže da "Rusi koriste posljednji dio Zapadne Evrope koji ostaje politički nefukcionalan".
Ovakva situacija, ocjenjuje njujorški dnevnik, donosi daleke odjeke iz Ukrajine, gdje se Rusija prvobitno složila da se Kijev pridruži EU - mada ne i NATO-u - a onda se predomislila, što je dovelo do revolucije koja je podstakla Moskvu da pripoji Krim i potpiri težnje ka otcjepljenju u istočnoj Ukrajini.
"Na Balkanu, nadmetanje s Rusijom ima potencijal da posije novu nestabilnost u regionu koji još izranja iz opakog rata vođenog od 1992. do 1995. koji se završio raspadom bivše Jugoslavije", navodi se u tekstu.
"Bosna i Hercegovina, razbijena zemlja koja je skrpljena 1995. kada je okončan rat, ostaje krhka konstrukcija, podrivena korupcijom, slabim rukovodstvom, kao i etničkim i nacionalističkim tenzijama među zajednicama - kao metafora za Balkan", napominje "The New York Times".
Kupchan kaže da je to jedna od ključnih "kapija" koje Rusija nastoji da iskoristi dok, kako navodi, lider srpskog poluautonomnog regiona - Republike Srpske, Milorad Dodik, nastavlja da se zalaže za referendum o nezavisnosti.
Među druge "kapije", dodaje Kupchan, spada Makedonija, gdje odnosi između etničkih Albanaca i etničkih Slovena ostaju napeti, "kao i između Kosova i Srbije".
"Oprezna zbog ruskog miješanja, EU nudi obnovljenu perspektivu članstva Bosni i ostalima na Zapadnom Balkanu - Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Kosovu - u zamjenu za korenite strukturalne reforme", navodi njujorški dnevnik.
Kako dodaje, "skepticizam među tim zemljama u pogledu Brisela je dubok, pri čemu mnoge sumnjaju u iskrenost EU u kojoj raste populizam i oprez zbog migracija, kao i obrazrivost - poslije prijema Rumunije i Bugarske - kad je riječ o prijemu zemalja prije nego što su spremne za članstvo".
Niko, navodi se u tekstu, ne vjeruje da je ijedna od ovih zemalja već spremna za pridruživanje, "ali je hitnost sprovođena reformi oslabila kako se cilj izmakao".
"The New York Times" podsjeća da je prije četiri godine predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker rekao da više neće biti brzog proširenja bloka, čime je, ocjenjuje američki list, "taj proces uspavan".
U analizi se navodi i izjava Carla Bildta, bivšeg šefa švedske diplomatije i nekada specijalnog izaslanika UN na Balkanu, koji je izjavio da je "Juncker pogrešio kada je rekao da nije zainteresovan za proširenje" i ocjenio da je "EU na više godina izgubila iz fokusa svoj cilj, sa štetnim efektima".
"Ali, s obzirom na to da Britanija izlazi iz bloka, a Rusija djeluje duž pukotina u regionu, EU je sada iznela relativno detaljan plan za Balkan. Čak je jasno saopštila da, ako sve ide kako treba, Srbija i Crna Gora - jedine dvije zemlje koje su sada angažovane u procesu pristupanja i stoga su u čelu trke - mogle da joj se pridruže do 2025. godine".
List ukazuje da je u strategiji tog bloka za Zapadni Balkan, objavljenoj u februaru, izneto šest inicijativa: vladavina prava, bezbjednost i migracije, socio-ekonomski razvoj, saobraćajno i energetsko povezivanje, digitalna agenda i "pomirenje i dobrosusjedski odnosi".
"The New York Times" ukazuje i da će Bugarska, koja trenutno predsjedava Unijom, održati specijalni samit o Balkanu u maju. Balkan je, navodi, na agendi Evropskog savjeta u junu, a Britanci će biti domaćini samita o Zapadnom Balkanu u julu, prije nego što i NATO održi svoj sastanak u Briselu.
"Vrijeme je da se završi posao iz 1989. Postavili smo 2025. godinu kao indikativan datum za Srbiju i Crnu Goru koji je realističan, ali i veoma ambiciozan", rekao je evropski komesar za proširenje Johannes Hahn, podsjeća američki list. Podsjeća i da je Carl Bildt kratko naveo: "Da li je to realistično ili ne, ostaje da se vidi".
Mnogi smatraju da je to previše ambiciozno s obzirom na to da Unija insistira da sve ove zemlje riješe svoje brojne, ostrašćene granične sporove, navodi njujorški dnevnik, ukazujući da EU u izvještaju priznaje da postoje i brojni ozbiljni unutrašnji problemi.
"Danas zemlje pokazuju jasne elemente zarobljene države uključujući veze sa organizovanim kriminalom i korupciju na svim nivoima vlasti i administracije, kao i snažnog preplitanja javnih i privatnih interesa", stoji u izvještaju, ukazuje se u analizi "The New York Times".
Kako se dodaje, u izvještaju EU stoji i da postoji snažan dokaz o "obimnom političkom miješanju u unutrašnje stvari i kontroli nad medijima", kao i nedostatak nezavisnosti pravosuđa.
"Ako se tome dodaju i nekonkurentne ekonomije i odlazak mladih ljudi u potrazi za boljim poslom, šanse djeluju sumorno", ocenjuje američki list.
Međutim, napominje da su sada i Amerikanci odjednom više zainteresovani.
Ponovna zabrinutost Vašingtona "djelom proističe i iz zabrinutosti zbog širenja uticaja Rusije", kaže analitičar A. Ross Johnson napominjući da Kongres sada traži od Ministarstva odbrane da dostavi "procjenu bezbjednosne saradnje između svake zemlje Zapadnog Balkana i Ruske Federacije", navodi se u analizi.
Rusija je, piše "The New York Times"., jasno stavila do znanja da smatra neprihvatljivim novo širenje NATO na Zapadni Balkan, a Moskva je, kako tvrdi list, bila uključena u čudan pokušaj puča u Crnoj Gori 2016. godine prije nego što se ta zemlja priključila NATO. Rusija pokušava da se etablira u regionu, kako u vladajućim strukturama, tako i u biznisu, tako da kad ove zemlje uđu u EU "ponesu sa sobom ruski uticaj", kaže Galeotti.
Rusija je, tvrdi list, takođe duboko prisutna u medijima na lokalnim jezicima, "kako preko portala u vlasništvu Kremlja poput Sputnjika, tako i preko botova koji se žale na lokalne razmirice". Carl Bildt ukazuje naročito na ruske investicije u kritičnu srpsku infrastrukturu, poput energetike, navodi "The New York Times", ističući da iako su ruske investicije "blede u poređenju sa ulaganjima zemalja EU, Srbija ima prirodnu naklonost ka svojoj ruskoj pravoslavnoj braći i pamti podršku Rusije tokom rata na Kosovu".
"Da li je EU dovoljno osjećajna na ono što se dogodilo u Srbiji", zapitao je Galeotti, koji smatra da je odgovor negativan, i objašnjava da je "politika EU generalno bila da podrži sve što drži Zapadni Balkan mirnim, a to je veoma opasno i stvara savršeno okruženje za Moskvu da igra svoje igrice".
Brisel, kaže on, kao i drugi, trebalo bi da pruži više od štapa i šargarepe te da ponudi prave inicijative za ustavnu reformu kao i prave sankcije za neispunjenje.
"The New York Times" prenosi i ocenu neimenovanog bivšeg visokog zvaničnika SAD, koji je opisao ovaj region kao "novo bojno polje Hladnog rata" dodavši da je Brisel bio previše rigidan kada je riječ o načinima na koje je pokušao da drži ljude na kolosjeku dobrog ponašanja dok novac, kako smatra, nije dovoljno vezan za reformske ciljeve kao što bi trebalo da bude.
Taj zvaničnik, koji je želeo da ostane anoniman kako bi zadržao uticaj u regionu, rekao je da se zemlje reformišu samo kad Brisel i Vašington rade zajedno da nateraju lidere da prekinu sa starim navikama kad je riječ o korupciji, "zarobljenoj državi", politizovanom pravosuđu i ruskim naftnim kompanijama koje pokušavaju da preuzmu ključnu infrastrukturu i medije.
Međutim, Evropa ne žudi da uveze više problema, ukazuje njujorški dnevnik.
"Argument je taj da smo samo ako primimo balkanske države sigurni da jačamo stabilnost. Ali, da li je to istina?", rekao je Norbert Rottgen, predsjednik odbora Bundestaga za spoljne poslove.
"Ako uvezemo krhke države u EU, uvozimo krhkost. Ako napravimo kompromis po pitanju uslova, pustićemo krhke zemlje otvorene za strane uticaje, dakle moramo da budemo čvrsti kada je riječ o kriterijumima za ulazak", rekao je on.
Ironija historije, razmišlja Bildt, jeste ta da, da je Jugoslavija ostala zajedno, skoro sigurno bi do sada bila u Evropskoj uniji, jer je 1990-tih bila daleko ispred sadašnjih članica Rumunije i Bugarske.
"Da se ratovi koji su doveli do raspada nisu dogodili, cijela ova oblast bi bila u sastavu EU. Balkan je uvijek živeo najbolje kada se integrisao u širi okvir, što je neophodno danas, kao i u prošlosti, a jedan dostupan takav okvir danas je Evropska unija", ukazao je Bildt.
Kupchan ostaje optimista, konstatujući da "znamo gdje će se ova priča konačno završiti - sa svim državama bivše Jugoslavije integrisanim u Evropskoj uniji. Ali, pitanje je kada će se to desiti", zaključuje "The New York Times".
