CIA je 1995. godine procijenila da Radovan Karadžić ne želi "veliku Srbiju", da Ratko Mladić razumije samo jezik sile i da je Slobodan Milošević pragmatičar, a ne nacionalista.
RATKO MLADIĆ
Ratni komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić na sukob u BiH gledao je kao na zapadnu zavjeru za iskorjenjivanje Srba i vjerovao je da izvršava "svetu dužnost" u odbrani svog naroda - navedeno je u izvještaju CIA-e.
Mladićevo prisustvo na borbenim linijama, uz njegove vojne vještine, načinile su od njega pravog heroja među običnim Srbima.
Nepriznavanje Wens-Owenovog plana u maju 1993. godine i drsko odbijanje da se povinuje Karadžićevim naređenjima bez sumnje su od njega načinili istinskog lidera Srba u BiH - ocijenila je CIA.
Za razliku od političkog rukovodstva Srba iz BiH, Mladić odbija da prihvati zahtjev komandanta UN Bernara Ženvijea da oružje treba da bude povučeno iz zone isključenja oko Sarajeva.
CIA je procijenila da, na osnovu raznih izvještaja i iskustava iz prošlosti, izgleda jasno da Mladić odgovara na promjenu okolnosti, uglavnom na pouzdan vojni pritisak.
Tako je ustuknuo i povukao neke od svojih snaga iz regiona Sarajeva 1994. godine kada je sve ukazivalo na to da NATO priprema vazdušne udare za provođenje zone isključenja u kojoj je zabranjeno prisustvo teškog naoružanja.
Pojedini izvještaji sugerišu da Mladić i Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, dijele ideološku nostalgiju za bivšom SFRJ.
RADOVAN KARADŽIĆ
Radovan Karadžić, poput mnogih Srba, ima snažan osjećaj žrtve. Osnovao je SDS i, najvjerovatnije, prvobitno je bio motivisan potrebom da zaštiti Srbe unutar BiH nakon raspada Jugoslavije - navodi CIA.
U dokumentu se navodi da Karadžić nije želio da teritorija Srba u BiH bude anektirana u "veliku Srbiju", jer bi time njegova uloga bila umanjena.
Poput Miloševića, i Karadžić bi, vjerovatno, reagovao na snage koje bi ugrozile njegovu poziciju lidera.
CIA je procijenila da bi pouzdana vojna prijetnja, uz povećanu diplomatsku izolaciju, praćena obnovljenim dijalogom sa Palama, možda primorala lidera Srba u BiH da bude mnogo elastičniji u budućim mirovnim razgovorima.
Karadžić i drugi zvaničnici Srba u BiH insistiraju na političkom suverenitetu za bilo koju vrstu entiteta koji se pojavi u pregovorima i na pravo na konfederaciju sa Srbijom.
Dok Karadžić insistira na tome da dogovor treba da Srbima obezbijedi 64 odsto BiH, njegovi saradnici i drugi izvještaji sugerišu da bi Srbi najvjerovatnije prihvatili i manje.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ
Slobodan Milošević je daleko od ultrasrpskog nacionaliste, mada su analitičari vjerovali da on to jeste početkom devedesetih godina.
Milošević je usvojio taktički pristup, u potpunosti se posvetivši održanju i osiguranju baze svoje moći u Beogradu, bez obzira koliko to bude koštalo njegove sunarodnike - navodi CIA.
Prkoseći ultranacionalistima, Milošević je uveo sankcije Srbima u BiH u avgustu 1994. godine da bi dobio njihovu saradnju za plan Kontakt-grupe.
Miloševićevo prepuštanje krajiških Srba u sjevernom i južnom sektoru hrvatskim snagama izaziva dodatno čuđenje zbog njegovih ranijih nacionalističkih stavova.
Politika Beograda izazvala je minimalne proteste srpskog naroda uprkos prilivu od skoro 200.000 krajiških Srba i najznačajnijeg poraza od kada je njemački Vermaht zauzeo Jugoslaviju za sedam dana u aprilu 1941. godine - navodi se u izvještaju koji je CIA pripremila 1995. godine.
Miloševićeva krajnja linija o teritorijalnim zahtjevima sugeriše da je spreman da prihvati mnogo manju i za kontrolu lakšu "veliku Srbiju".
U dokumentu je tada procijenjeno da bi Milošević bio zadovoljan obezbjeđenjem rijeke Drine i koridora kroz Posavinu na sjeveru BiH.
Ratni komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić na sukob u BiH gledao je kao na zapadnu zavjeru za iskorjenjivanje Srba i vjerovao je da izvršava "svetu dužnost" u odbrani svog naroda - navedeno je u izvještaju CIA-e.
Mladićevo prisustvo na borbenim linijama, uz njegove vojne vještine, načinile su od njega pravog heroja među običnim Srbima.
Nepriznavanje Wens-Owenovog plana u maju 1993. godine i drsko odbijanje da se povinuje Karadžićevim naređenjima bez sumnje su od njega načinili istinskog lidera Srba u BiH - ocijenila je CIA.
Za razliku od političkog rukovodstva Srba iz BiH, Mladić odbija da prihvati zahtjev komandanta UN Bernara Ženvijea da oružje treba da bude povučeno iz zone isključenja oko Sarajeva.
CIA je procijenila da, na osnovu raznih izvještaja i iskustava iz prošlosti, izgleda jasno da Mladić odgovara na promjenu okolnosti, uglavnom na pouzdan vojni pritisak.
Tako je ustuknuo i povukao neke od svojih snaga iz regiona Sarajeva 1994. godine kada je sve ukazivalo na to da NATO priprema vazdušne udare za provođenje zone isključenja u kojoj je zabranjeno prisustvo teškog naoružanja.
Pojedini izvještaji sugerišu da Mladić i Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, dijele ideološku nostalgiju za bivšom SFRJ.
RADOVAN KARADŽIĆ
Radovan Karadžić, poput mnogih Srba, ima snažan osjećaj žrtve. Osnovao je SDS i, najvjerovatnije, prvobitno je bio motivisan potrebom da zaštiti Srbe unutar BiH nakon raspada Jugoslavije - navodi CIA.
U dokumentu se navodi da Karadžić nije želio da teritorija Srba u BiH bude anektirana u "veliku Srbiju", jer bi time njegova uloga bila umanjena.
Poput Miloševića, i Karadžić bi, vjerovatno, reagovao na snage koje bi ugrozile njegovu poziciju lidera.
CIA je procijenila da bi pouzdana vojna prijetnja, uz povećanu diplomatsku izolaciju, praćena obnovljenim dijalogom sa Palama, možda primorala lidera Srba u BiH da bude mnogo elastičniji u budućim mirovnim razgovorima.
Karadžić i drugi zvaničnici Srba u BiH insistiraju na političkom suverenitetu za bilo koju vrstu entiteta koji se pojavi u pregovorima i na pravo na konfederaciju sa Srbijom.
Dok Karadžić insistira na tome da dogovor treba da Srbima obezbijedi 64 odsto BiH, njegovi saradnici i drugi izvještaji sugerišu da bi Srbi najvjerovatnije prihvatili i manje.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ
Slobodan Milošević je daleko od ultrasrpskog nacionaliste, mada su analitičari vjerovali da on to jeste početkom devedesetih godina.
Milošević je usvojio taktički pristup, u potpunosti se posvetivši održanju i osiguranju baze svoje moći u Beogradu, bez obzira koliko to bude koštalo njegove sunarodnike - navodi CIA.
Prkoseći ultranacionalistima, Milošević je uveo sankcije Srbima u BiH u avgustu 1994. godine da bi dobio njihovu saradnju za plan Kontakt-grupe.
Miloševićevo prepuštanje krajiških Srba u sjevernom i južnom sektoru hrvatskim snagama izaziva dodatno čuđenje zbog njegovih ranijih nacionalističkih stavova.
Politika Beograda izazvala je minimalne proteste srpskog naroda uprkos prilivu od skoro 200.000 krajiških Srba i najznačajnijeg poraza od kada je njemački Vermaht zauzeo Jugoslaviju za sedam dana u aprilu 1941. godine - navodi se u izvještaju koji je CIA pripremila 1995. godine.
Miloševićeva krajnja linija o teritorijalnim zahtjevima sugeriše da je spreman da prihvati mnogo manju i za kontrolu lakšu "veliku Srbiju".
U dokumentu je tada procijenjeno da bi Milošević bio zadovoljan obezbjeđenjem rijeke Drine i koridora kroz Posavinu na sjeveru BiH.
